Vedrana RudanČudno. Gledam u makjato, platila sam ga deset kuna, ima li smisla reći konobarici, slušaj, ovo je golo sranje. U vrećici, na stolici pokraj mene, fenomenalna suknja, bež, ima našivene džepove i patent koji možeš otvoriti pa koračati normalno, čovjek u toj suknji izgleda dva broja manji, sto devedeset kuna. Kupila sam mami hlače, od viskoze, iks, iks, el, crne, elastika oko pojasa, ali imaju i pojas, nazvat ću mamu i reći, mama, kupila sam ti krasne ljetne hlače, prije nego me pita, reći ću, elastika oko pojasa. Ono što sam joj jučer rekla, preko toga ćemo prijeći. Ovo su trebali biti prelijepi trenuci. Jučer je iza mene. Jučer sam samoj sebi rekla, ako bude sve okej, sutra ćeš sjesti pred kafić, popiti makjato, prisjećati se kako je bilo jučer i uživati, uživati, to će biti tvoj prekrasan dan. Tako sam mislila jučer, dok je jučer izgledalo onako kako je izgledalo jučer, a danas nije izgledalo onako kako izgleda danas. Danas je sada, a makjato je o d v r a t a n. U rukama mi je Elle, to je moj recept za sreću, hlad, suncobran, makjato i Elle. Kad u kafiću listam Elle, čini mi se da sam svjetska ženska. Ponekad u njoj nađem neku sitnicu koja malo košta, a fenomenalno izgleda, pa mi padne na pamet, eto, to možeš imati! Listam Elle, ne više, ne ovog trena, odložila sam ga. Da li je Elle on, časopis, ili je Elle ona? U njemu ili njoj vidjela sam tamnoplavu torbicu za šminku, mornarskomodru, baš sam v i d j e l a da piše pedeset i pet kuna, ipak sam izvukla naočale, ne mogu dugo glumiti kopca koji zrakom leti. Stavila sam naočale, modra torbica nije torbica, to je kutijica za kondome, Alessi. Što želim reći? Da mi je netko jučer rekao, stara, sutra ćeš sjedjeti u kafiću, piti makjato, bit će o d v r a t a n, da li je makjato on ili ono, listat ćeš Elle, na fenomenalnoj suknji koju ćeš kupiti u butiku pokraj kuće pisat će mejd in Jugoslavija, sve će te to, stara, baciti u debelu depru… Ja bih toga nekoga, da mi je tako nešto jučer govorio, pitala, slušaj, stari, a nalaz, kakav će mi biti nalaz? Ako bi on rekao, nalaz, nalaz će ti biti okej, onda bih mu ja, jučer, rekla, aj, stari, ne seri, ako preživim ovaj pregled, nema toga što će me činiti nesretnom. Da, trebalo bi ići ispočetka.

Ja svakoga dana, na brzinu, pregledam svoje tijelo. Samopregled je ključ zdravlja i dugog života. Prije tri tjedna osjetila sam bol u grlu. Skočila sam u kupaonicu, razvalila usta, grlo mi je bilo ljubičasto. Tamnoljubičasto. Zaklopila sam usta, pokušala gutnuti malo vode, nije išlo. Drugi dan je bilo bolje, pa opet gore, pa bolje, pa opet gore, boja grla nije se mijenjala. Opipala sam limfe ispod brade i na vratu. Lijeva, ispod brade, blago otečena, desno na vratu, čvrst čvor. Stala sam na vagu, u deset dana izgubila sam pola kilograma. Zbrojila sam dva i dva, nisam glupa, rak grla i ždrijela, s metastazama, zloćudne stanice već su u limfama, mršavim, zahvatilo je crijeva. Operacija. Neću moći jesti, hranit će me infuzijama, ni govoriti, nosit ću vrećicu, neki bolesnici od raka puni su životne radosti, nisam među njima. A moj otorinac nije bio u gradu. Robi. Naravno da se zove Robert, za m e n e je Robi, zidovi njegove ordinacije prekriveni su diplomama, nikad nisam pročitala kakvima, ne bih pred njim stavila naočale na nos nizašto na svijetu, neka misli da vidim, koji je to komad! I tako tri tjedna. Mužu nisam ništa govorila, ne dižem paniku bez veze, kontrolirana sam osoba. Ne kažem da se muž i ja tucamo tri puta tjedno koliko bismo morali, ako želimo biti u grupi ljudi koja drži do svog zdravlja. Ali ne pravimo ni višetjedne pauze. On me pokušavao, mislim, u zadnja tri tjedna, uhvatiti za guzicu, ili zgrabiti moj dlan i odvući ga među svoje noge, ne kažem da nije. Nisam mu rekla, slušaj, imam rak grla, to nije ugodan osjećaj, popričajmo o tome, ne. Makla bih mu ruku i …Kad je čovjek godinama u braku, ne treba govoriti. Što nikako ne znači da će ostati uz mene, ako mi odrežu grlo, ako zauvijek zanijemim… Navečer sam pila persen forte, da bih se uspavala, ali sam negdje pročitala da biljni preparati mogu izazvati alergiju, alergija oticanje jednjaka, a ako je grlo već načeto… Prije spavanja popila bih i dva helexa, ako mi se grlo od persena stegne, da ga helex opusti. Kad sam se jučer ujutro digla, tražila sam znakove. Opet trudna mačka hladi sise na pločicama terase, da li je to znak života?! Debela, zelena smokva pala je sa stabla na drugu terasu?! Smežurana, nekako ispuhana, leži?! To sam ja?! Smokva koja je nedozrela pala sa stabla?! Nedozrela, u pedeset i nekoj?! Kad su ljudi dovoljno zreli za pad sa stabla i ispuhano ležanje na terasi? Hoće li mi u osmrtnici pisati, iznenada i neočekivano, napustila nas je naša… Iznenada? Tko će se iznenaditi?! Kći mi je rekla da joj je u autobusu ulijetao starac od nekih trideset i osam?! Okej, sjela sam na stolac, imaš preosjetljivu sluznicu, rekao je jučer Robi, žvači neke tablete.

A sada, sjedim ovdje, pred kafićem, suncobran ne stoji kako treba, sunce mi prodire do lijevog oka. Odvratan, o d v r a t n o makjato!