Ivan StarčevićPROVJERENO

Četvrtak, Nova TV, 22.58

Reportaža o onim umjetnim zaprekama na cestama počivala je na egzaktnim temeljima. Na žalost, nije se tu ništa napadalo policiju i njenu prekomjernu uspravnost uopće, nego se više išlo na to da nitko nije odgovoran. Nije, jer te ležeće zapreke postavlja tko god i kako stigne. Za nas koji smo shvatili što je egzaktno, nastavljamo s prepričavanjem sadržaja: ležeći policajac ne smije biti viši od šest centimetara. Provjeren je jedan koji je viši, samo za potrebe doslovnog slaganja s naslovom emisije, točno se vidjelo na metru koji je provjeritelj uspravio pokraj previsokog prokletnika. Za razliku od svojih stojećih kolega, koji uništavaju vozačice i vozače, ovaj im sa svih svojih već 7,5 cm uništava vozila. Gazim, ali ne brzinom Gazimira Čačića, preko jednog takvog novog nekoliko puta na dan. Bilo bi u tome nekog bolesnog zadovoljstva da je visok dva-tri centimetra, kao svaki stari milijardu puta izgaženi ležeći policajac od betona. Sada su ih počeli praviti od željeza. Nema nam spasa.

SEVDAH

Četvrtak, HRT 1, 23.55

Autorica Marina Andree Škop dala je riječ mladoj gospođi koja je za vrijeme rata živjela u inozemstvu i pokušavala strancima objasniti da u Bosni nije građanski rat nego da se tamo bori ruralno protiv urbanog. Sevdalinka je urbana, kaže gospođa, mi smo htjeli svijetu dokazati što je naša borba u Bosni i u jednom trenutku se pojavila sevdalinka kao argument: evo to smo mi, to je ona Bosna koju oni žele uništiti. U slavu stare urbane Bosne vidjeli smo i čuli stare i mlade pjevače i svirače sevdalinki, što pozdravljamo, kao i more sevdalinki izvedenih u ovom odličnom dokumentarcu. Dala bih mu svakog sata/bijele ruke oko vrata – kaže sevdalinka koju izvode, ako sam dobro zapamtio, neki ženski glasovi. Pjevaju i sviraju cijele obitelji, pojavljuju se čak i potomci slavnog Zaima Imamovića. Marina Andree Škop u potpunosti nas je poštedjela patetike i političke nekorektnosti, pa se nadamo skoroj reprizi njenog dirljivog “Sevdaha”.

KOD ANE

Ponedjeljak, HRT 1, 11.05

Stravično dugačku propagandnu emisiju “Kod Ane”, poduprtu sponzorom, uvalio je u program netko tko nije ni znao ni mogao bolje. Gdje god da je staviš, ona ostaje ogromna, prazna i dosadna reklametina koja uništava sve one koji bi htjeli živi dočekati bilo što, npr. dnevnik. Dok neuredno odjevena i totalno beživotna gđa Ana Ugarković skuha ono svoje, publika je već davno odustala od bilo kakvog određenog plana za bolju budućnost, osim da se spasi gnjavaže. Naša kuharica opet nije prala ribu. Razderala je najlon i izvadila, kako ona kaže: ribicu, iz njene stiroporske kolijevke i počela je onako slinavu rezati. Bile su dvije ribe. U neko doba je ribica stavljena mrvicu na plin, pa onda nizaboga u salsu, nego u salsicu, a spomenuta je i ekipica koja će to jesti, tj. ribicu u salsici, tj. u salsi. Sve to izgovoreno je nikako, jer kuharici je hrvatski književni jezik dalek kao i čistoća od njene – kuhinje.

DNEVNIK

Ponedjeljak, HRT 1, 12.00

U Burundiju je opljačkan samostan i ubijena misionarka, časna sestra Lukrecija Mamić. Na to su otišle prve tri minute, čemu nema prigovora, jer sve što je jeziv zločin podsjeća gledatelje na raznorazna zla kojima nam se prijeti u skoroj budućnosti: osiromašit ćemo užasno, Europska unija će se raspasti, kod nas će pobijediti SDP/HDZ itd. Vrlo je profesionalno u cijelom tom užasu da se HTV sjetila emitirati razgovor koji je sa č. s. Lukrecijom Mamić prije tri godine vodio njen reporter. Od Sebastiana Markovića, župnika iz susjedne afričke države, čuli smo nove stvari: samostani su često pljačkani, ali se do sada nije dogodilo da je netko od svećenika ili časnih sestara ubijen. Tek poslije zločina u Burundiju prešlo se na izobilje domaćih vijesti, tj. na g. Marka Rakara koji je objavljivanjem podataka o javnoj nabavi pravodobno zabio još jedan toliko potreban čavao u lijes stranke gđe Jadranke.

TELETEKST

Ponedjeljak, Nova TV, 12.30

Vrhovni sud je potvrdio kaznu od godine dana zatvora, s rokom kušnje od četiri godine. Nekad se govorilo uvjetno na četiri godine, bez ovih isposničkih novotarija. Kažnjen je Damir Polančec, jedan od bivših potpredsjednika vlade, rodom iz Đelekovca. Mjesto se zove Đelekovec, a Nova TV jedina misli da su to Đelekovci (Đelekovec, Polančec, Đelekovci, izbacite uljeza). U Đelekovcu, priča je dirljiva, postoji NK Osvit itd. Sve čitateljice i čitatelji kojekakvih novina sjećaju se višekratno objavljenih slika na kojima g. Polančec u nogometnim dresu oštro štarta na loptu, tj. igra nogomet sa svojim pajdašima na predmetnom nogometnom igralištu. Igralište NK Osvit dobilo je rasvjetu, a g. Polančec koji je za to bio zaslužan pošteno je priznao krivnju za nezakonito posredovanje u iznosu od dvjesto trideset tisuća kuna. Nije u redu da se sada ne pripazi da se mjesto zove Đelekovec.