Mate Granić, predsjednik DC-aRomano Prodi će 9. i 10. srpnja posjetiti Hrvatsku, otvoriti Dubrovačke ljetne igre, najcjenjeniju ljetnu kulturnu manifestaciju u Hrvatskoj, susrest će se s vodećim ličnostima političkog života u Hrvatskoj. Ali ovaj put i s pozicijom i s opozicijom (predsjednicima HDZ-a, DC-a i HSLS-a Sanaderom, Granićem i Budišom sa suradnicima). Hrvatskoj vladi donijet će i upitnik koji treba ispuniti za dobivanje mišljenja o kandidaturi Hrvatske za EU. To je vrlo značajna poruka Hrvatskoj. EU prihvaća kao demokratske stranke i poziciju i opoziciju, a na hrvatskim biračima je da odluče kome će dati povjerenje u sljedećem mandatu. Ali s velikom sigurnošću možemo predvidjeti na kojim će pitanjima Europska komisija i EU posebno inzistirati. To su svakako suradnja sa sudom u Haagu, povratak izbjeglica, nastavak reformi u pravosuđu, gospodarska stabilnost, regionalna suradnja, pune medijske slobode te funkcioniranje pravne države.

Novu vladu, bez obzira na to tko ju sastavio, čekaju sve te zadaće i tek tada će EU konačno odlučiti o kandidaturi Hrvatske i dati svoje mišljenje. EU želi vidjeti sastav nove vlade, njen program te orijentaciju i u slučaju pozitivnog mišljenja EU o kandidaturi Hrvatske. Na žalost, sredstava za strukturne reforme nema i male su šanse da će Hrvatska neka značajnija sredstva i dobiti. S druge strane, Bugarska (završila pregovore o 24 poglavlja) i Rumunjska (završila pregovore o 20 poglavlja) daleko su odmakle u pregovorima i dobile su značajna sredstva iz fondova za prilagodbu koji se sada gase.

To ne treba biti obeshrabrujuće za Hrvatsku, ali je kruta realnost. Zato je iznimno važno da se parlamentarni izbori što prije održe (studeni je razumno vrijeme) te da se još prije kraja ove godine formira ozbiljna, odgovorna, homogena i europski orijentirana nova vlada kojoj će, u slučaju pozitivnog mišljenja EU o kandidaturi Hrvatske, glavni cilj biti priključivanje Bugarskoj i Rumunjskoj u procesu uključivanja u EU. Svaka druga opcija za Hrvatsku značit će značajno zaostajanje, čvrsti regionalni okvir zapadnog Balkana te moguće uključivanje u EU samo u skupini zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja (BiH, Srbija i Crna Gora, Makedonija i Albanija) ili s nekima od njih.

IRI-jeva istraživanja u Hrvatskoj imaju posebnu težinu. Ona su prva predvidjela pobjedu tadašnje oporbe na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. Smatraju se ozbiljnim i nezavisnim te uvijek izazivaju iznimnu medijsku pozornost. Tako je bilo i ovaj put, ali bez dubljih komentara i analiza. Temeljne poruke IRI-jevih istraživanja vrlo su zanimljive. Pozicija i opozicija potpuno su izjednačene (38:38 posto). Stipe Mesić, Mate Granić i Zlatko Tomčić i dalje su najpopularniji političari u Hrvatskoj, a barem osam parlamentarnih stranaka sigurno prelazi izborni prag (HDZ, SDP, HNS, HSS, HSP, DC, HSLS i IDS).

Poboljšanje životnog standarda i borba protiv korupcije najznačajnija su pitanja za koja su birači zainteresirani. O HSS-u, HNS-u i DC-u birači imaju najbolji dojam, bez obzira na to što su HDZ i SDP najjače stranke. IRI-jevi stručnjaci prvi su put prikazali rezultate i pozicije i opozicije (HDZ-u, DC-u i HSLS-u), a temeljna poruka IRI-jeva tima je da će uz stranke, koje trebaju homogenizirati svoje biračka tijela, važnu ulogu na ovim izborima igrati pojedinci, njihov ugled, vjerodostojnost i prepoznatljivost. To će svakako na tako podijeljenoj političkoj sceni i izjednačenim snagama političkih stranaka igrati odlučujuću ulogu.

Za mnoge u Europi kontroverzni talijanski premijer Silvio Berlusconi izazvao je incident u Europskom parlamentu tijekom svog prvog nastupa u ulozi predsjedavajućeg EU, preporučivši njemačkom zastupniku Schultzu da se kandidira za ulogu zapovjednika njemačkog koncentracijskog logora u filmu koji se upravo snima u Rimu. Možda to u Italiji i može proći, ali u Europi svakako ne. Radi toga se i Berlusconi morao ispričati njemačkom kancelaru Schroderu. Italija ima velike ambicije u svom predsjedanju od kojih su tri najvažnije: donijeti europski ustav, poboljšati američko-europske odnose te potaknuti gospodarstvo EU. Vrijeme će pokazati koliko će Italija biti uspješna u vođenju EU, a tenzije unutar talijanske vlade (Bossi i Fini prijete izlaskom iz vlade) svakako neće ići u prilog Italiji.

Što se Hrvatske tiče, ona treba maksimalno iskoristiti predsjedanje Italije koja je susjedna država i najznačajniji trgovinski partner Hrvatske, barem u tome da se proces kandidature Hrvatske ne usporava te da Italija sama ratificira Sporazum o ratifikaciji i pridruživanju i da potakne da to učine zemlje koje ga nisu ratificirale ili notificirale, a posebno Britanija i Nizozemska. To u velikoj mjeri ovisi i o aktivnostima hrvatske diplomacije. Na žalost, odnosi s Italijom tijekom ove Vlade nisu bili u usponu.