Kape francuskih žandara 'čekaju' na stolicama u Elizejskoj palačiU jeku krize koja trese Europsku uniju i euro francuski predsjednik Nicolas Sarkozy odlučio se obratiti naciji. Datum i mjesto simbolički su odabrani. Točno prije tri godine, u Toulonu, nakon svjetske bankarske krize, Sarkozy se svečano obratio Francuzima da bi zatražio "moralizaciju i novo utemeljenje kapitalizma". U međuvremenu, uz bankarsku, došla je i ekonomska i dužnička kriza koja je stubokom uzdrmala Uniju. U loš čas, manje od pola godine prije predsjedničkih izbora. Toulonsko obraćanje naciji, posvećeno europskoj krizi, pretvorilo se u pravi predizborni miting.

Održano je pred 5000 pristaša njegove stranke, Unije za narodni pokret (UMP), koji su autobusima dovoženi pred sportsko- koncertnu dvoranu Zenit u Toulonu, uz zabranu novinarima da snimaju njihov dolazak. Obraćanje je započelo riječju strah, "strah potrošača da kupuju, poslodavaca da zapošljavaju, banaka da daju kredite", ukratko, strah da se izgubi kontrola nad svojom sudbinom. Da ublaži efekt straha, od čijeg spomena burze počinju padati, a građani se pitaju što s ušteđevinom, francuski predsjednik pozvao se na istinu da je nužno suočiti se s krizom (riječ je ponovljena više od 30 puta) da bi se ona prevladala.

Krivci su odmah identificirani: pogreške globalizacije i devijacije financijskog kapitalizma, ali nadasve socijalističko naslijeđe, 35-satno tjedno radno vrijeme i odlazak u mirovinu sa 60 godina. Sarkozyjev govor napisao je njegov savjetnik i prvo pero Henri Guaino, izražene suverenističke i socijalne vibre. Stoga nisu izostale referencije na solidarnost i francuski socijalni model. Ali kako bi se on očuvao, potrebno je, prema Sarkozyu, "još više rada, napora, žrtve i reformi". Ništa novo u odnosu na Sarkozyjev program od početka mandata. Jedna od njegovih prvih poruka nakon što je bio izabran, "raditi više da bi se zarađivalo više", dobila je novu verzju: "raditi više da bi se izišlo iz krize". A ideja "novog utemeljenja kapitalizma" zamijenjena je "novim utemeljenjem Europe".

TA VRUĆA TEMA došla je na red tek u trećem dijelu, na kraju Sarkozyjeva obraćanja. Jer progurati ideju dodatna gubljenja suverenosti, dajući, recimo, pravo Europskoj komisiji da blagoslovi nacionalni budžet prije nacionalnih parlamenata, zahtijeva dobro zagrijavanje. Francuzi su na referendumima rušili Maastrichtski sporazum i Europski ustav. Euro se primio, danas je više od 60 posto građana sklono zajedničkoj europskoj valuti, ali čak 57 posto želi da svaka zemlja Unije zadrži vlastitu ekonomsku i proračunsku politiku. Postotak pristaša pojačane europske integracije je u padu, danas ih je samo 43 posto. A kad pojačana integracija podrazumijeva i prihvaćanje njemačkog modela borbe protiv proračunskog deficita i javnog duga, te disciplinske mjere za neposlušne, Francuzima to nije lako progutati. Sarkozy je morao upotrijebiti dobru dozu pedagogije (i demagogije) da bi u sebi spojio ulogu jednog od glavnih aktera rješavanja europske krize i svoje predsjedničke ambicije.

"Europa više nije samo izbor, ona je nužnost", poručio je francuski predsjednik. No to očito više neće moći biti ista Europa. Sarkozy je rekao ne Europi koja bi bila ograničena samo na slobodno tržište, Europi u kojoj bi politika bila podčinjena ekonomiji. Kazao je ne i nadnacionalnoj Europi, ističući nužnost konvergencije s Njemačkom, s kojom Francuska mora biti lokomotiva te preustrojene EU, u kojoj bi se izbjegle dužničke krize. Riječ konvergencija pažljivo je odabrana da se ne bi dali dodatni argumenti onima koji u Francuskoj govore o podčinjavanju Njemačkoj, a o Angeli Merkel kao novom Bismarcku. Poglavito ektremno desnoj Nacionalnoj fronti, te lijevim i desnim suverenistima (riječ nacionalisti brižno se izbjegava) koji dobivaju izborne poene na strahu od gubitka nacionalne suverenosti ili od utapanja Francuske u nekakvoj nadnacionalnoj magmi.

Da bi se ostvarila ta zdravija Europa, potrebna je, prema Sarkozyju, promjena europskih sporazuma, posebno Maastrichtskog, nepotpunog jer sankcije koje predviđa za one koji ne poštuju proračunsku disciplinu nikad nisu ozbiljno primjenjivane. Sarkozy je najavio i proširenje područja glasovanja kvalificiranom većinom, da se ne ponovi da neke male zemlje, poput Slovačke, blokiraju zajedničke odluke, kao onu o pomoći Grčkoj. O konkretnim mjerama rješavanja krize nije bilo puno riječi. Recimo o ulozi Europske središnje banke, što je predmet spora Berlina i Pariza.

PITANJE JE ZAPRAVO može li Francuska uopće izbjeći jače povezivanje s Njemačkom u rješavanju dužničke krize, a da ne ugrozi svoj trostruki AAA kreditni rejting. Iza kulisa nedavnog summita G20 Sarkozy je povjerio da je "napravio strateški izbor partnerstva s Njemačkom kako bi oslobodio Francusku refleksa europskog juga". Drugom je pak prilikom priznao kako ga je Njemačka naučila "što je predsjednička dužnost". Javno je, naravno, to izbjegao reći. Francuski tisak ocjenjuje da Njemačka zna kako iskoristiti slabost partnera da nametne svoje uvjete: više proračunske strogosti i discipline, automatske sankcije za neposlušne i kontrolu Europske komisije nad nacionalnim proračunima. Pristaše konvergencije smatraju pak da pristajanjem na njemačke uvjete Francuska pokušava iznuditi više financijske solidarnosti, barem u eurozoni, što preko Europske središnje banke, kojoj bi se omogućilo da pritekne u pomoć zemljama u problemima, što emisijom euroobveznica da bi se podijelio dug, što pojačanjem europskih fondova financijske stabilnosti. Njemačka zasad to odbija. Nekakav kompromis se mora naći prije europskog summita 8. i 9. prosinca, predstavljenog kao trenutak istine za opstanak eura i Unije.

NAJAVLJENI PREUSTROJ Europe zabrinut će mnoge unutar 27-orice. Francuski predsjednik inzistira na Uniji u kojoj bi glavnu riječ vodili predsjednici država i vlada (prema međuvladinu modelu) i njihovu pojačanu pravu veta. Proširenje područja glasovanja kvalificiranom većinom daje prednost velikim zemljama. Njemačka inzistira na stvaranju financijske unije i na davanju dodatnih ovlasti Europskoj komisiji i njenu predsjedniku. Prema Le Mondeu, Sarkozy nije sklon da se kontrola nacionalnih budžeta delegira Europskoj komisiji, a automatsko sankcioniranje Europskom sudu pravde, jer to nacionalne demokratske institucije dovodi u podčinjeni položaj. Isto je i s voljom naroda koji su ih demokratski izabrali. No i Berlin i Pariz su suglasni oko smanjivanja uloge Europskog parlamenta u kontroli zajedničkog proračuna. Najdemokratskija institucija EU, izabrana od naroda 27-orice, mogla bi izgubiti dio teško osvojena prava.

DODATNI ĆE PROBLEM biti promjena europskih ugovora zbog nužnosti njihove nacionalne ratifikacije u 27 zemalja Unije. Jasno je da u trenutačnom stanju krize i rasta euroskepticima treba izbjeći referendum. No referendum je u Irskoj gotovo obavezan, pa se stvar komplicira. Sarkozy predlaže ad hoc sporazume među zemljama eurozone. Ta pak opcija užasava Britaniju, izvan zone eura, ali i Njemačku i zemlje Beneluksa koje se zalažu da se da više mjesta europskim institucijama unutar europske ekonomske vlade. Pozicije, barem zasad, izgledaju teško pomirljive. Sarkozy je pripremio Francuze za ono što ih čeka. U kakvu Europsku uniju ulazi Hrvatska i što nju čeka, malo tko može znati. Pred hrvatski referendum u pristupanju Uniji eurofilima ostaje da se ufaju u Sarkozyevu poruku: "Europa više nije izbor, ona je nužnost."