Siromašne britanske djevojke postaju majke vrlo rano jer im je to jedini način da promijene društveni statusBrojne mjere državne štednje koje je - u ime borbe protiv recesije - uvela desna britanska vlada, otkako je u svibnju 2010. preuzela vlast, tek su početak onoga što slijedi. Vjeruju to brojni gospodarski stručnjaci, čiju je depresiju prošlog tjedna dodatno produbio guverner Narodne banke Engleske Mervyn King mračnim prognozama bliske budućnosti britanske i europske ekonomije. Najveći sindikalni prosvjedi od 1979., kad je na vlasti bila željezna lady Margaret Thatcher, održani prošlog tjedna, jasno pokazuju što o štednji na račun svojih mirovina misle javni službenici. Ali ne štedi se samo na plaćama i mirovinama, nego i na brojnim socijalnim programima koje je uvela prethodna, laburistička vlada. Znatno smanjenje ulaganja u jedan takav program, strahuju upućeni, ozbiljno će ugroziti dosad postignute uspjehe i državu vratiti tamo gdje je bila prije više od 15 godina.

BRITANIJA VEĆ DESETLJEĆIMA nosi krunu europske kraljice tinejdžerskih trudnoća, sljedeći u tom trendu svog velikog brata i vječiti uzor s druge strane oceana - Sjedinjene Američke Države. Jer SAD je zapadna zemlja s razmjerno najvećim brojem djece koja rađaju djecu. Mjere koje je gotovo odmah nakon dolaska na vlast 1997. uveo Tony Blair nisu postigle uspjeh koji je najavljivao, ali je - otkriva državna statistika - broj tinejdžerskih trudnoća u Engleskoj i Walesu opao za gotovo 20 posto u zadnjih 10 godina i sad je na razini kakva nije viđena od kraja 80-ih. Pad broja tinejdžerskih trudnoća daleko je od 50 posto, koliko je najavljujući svoju (od nove vlade napuštenu) strategiju 1998. obećao Blair, ali brojka nije zanemariva. Statistički podaci otkrivaju i da je gotovo pola tih trudnoća završilo pobačajem. Osim toga, nemilosrdna je statistika, postoje velike razlike unutar same Britanije. Bogatiji dijelovi države uspjeli su smanjiti broj trudnoća za 45 posto, dok su oni siromašniji znatno ispod državnog prosjeka. Zadnji podaci odnose se na 2009. godinu pa će zbog sporosti obrade podataka pravi utjecaj smanjena torijevskog ulaganja 2010. i 2011. u program protiv mladenačkih trudnoća biti poznat tek za nekoliko godina.

Zasad se zna da je u najmanje trećini britanskih općina ukinuto mjesto koordinatora za tinejdžersku trudnoću, koji putom SMS-poruka, Facebooka, Twittera i raznim klasičnijim metodama (poput hotlinea i savjetovališta) pomažu tinejdžerima u pitanjima seksualnog zdravlja i zaštite. Općine same moraju odlučiti žele li nastaviti plaćati takve koordinatore i brojne su lokalne vlasti zaključile da je to jedno od onih područja na kojima mogu štedjeti. Ukidanja tih radnih mjesta i velike promjene u načinu rada nacionalnog zdravstvenog sustava (NHS-a), koje će zakvačiti i borbu protiv tinejdžerskih trudnoća, dovest će do nepredvidljivih posljedica - tvrde stručnjaci koji upozoravaju na to da je glupo ukidati takav program koji dokazano daje rezultate. I koji možda kratkoročno jest skup, ali dugoročno višestruko smanjuje izdatke jer velik broj tinejdžera-roditelja živi na teret države.

JEDAN OD POVODA ZA veliku borbu protiv tinejdžerskih trudnoća laburistima je bila priča koja je 1997. šokirala Britaniju: priča o Seanu Stewartu, dječaku koji i danas ima titulu najmlađeg britanskog tate. Sean je dijete napravio sa samo 11 godina. Majka Emma Webster imala je 15-godina kad je ostala trudna. Šokirana što je trudna, ostala je zabezeknuta otkrivši i koliki je klinac Sean koji joj se prodavao za 14-godišnjaka. Najmlađa britanska majka je škotska tinejdžerica Tressa Middleton, koja je 2006. zatrudnjela s također samo 11 godina. Bio je to povod jedne od najžešćih kampanja tada oporbene Konzervativne stranke, koja je tvrdila da su laburisti svojom politikom doveli do "posrnule Britanije" u kojoj caruje tinejdžerska trudnoća, roditelji se ne brinu za svoju djecu, a država se ponaša ili kao dadilja ili kao liberalna teta koja nema granica i stalno pronalazi opravdanja za svoje greške. Prošlog ljeta je, međutim, na vidjelo izišla zastrašujuća životna priča danas 17-godišnje Tresse koja je s 11 godina živjela s majkom alkoholičarkom na socijalnoj pomoći, pušila više od kutije cigareta na dan, redovito se opijala i drogirala.

Tada je tvrdila da je otac 14-godišnjak s kojim je spavala nekoliko puta, a u intervjuu za Daily Mail, novine koje su je 2006. žestoko napadale, priznala je da ju je redovito silovao pet godina stariji brat i to od njezine sedme ili osme godine. I djevojčica koja je prije nje držala titulu najmlađe majke također je bila silovana, ali su to učinila petorica odraslih muškaraca u srednjim tridesetima. Pitanje je li Britanija zaista posrnula i zašto je baš u toj europskoj državi najveći broj tinejdžerskih trudnoća, međutim, nema odgovor u tako ekstremnim slučajevima. Emmin primjer iz 1997. i danas vrijedi jer dobro pokazuje kako dijelu britanskih tinejdžera nevjerojatno nedostaje razumijevanje izravne veze seksa i trudnoće. Iako je imala redovite spolne odnose sa Seanom, liječniku je otišla ne zbog izostalih menstruacija nego tek kad je zaključila da su redovite mučnine znak nekakve bolesti. Emmini roditelji postali su baka i djed u kasnim četrdesetima i rijedak su primjer ljudi čije tinejdžersko dijete postaje roditelj, a da oni sami nisu bili u toj situaciji. Britanska statistika neumorno upozorava na to da djeca koju su napravili tinejdžeri i sami postaju mladim roditeljima. U siječnju ove godine otkriven je najmlađi britanski djed - 29-godišnjak iz južnog Walesa. Njegovo ime nije poznato da bi se zaštitio identitet njegove 14-godišnje kćeri koja je rodila u kolovozu. To ponavljanje povijesti, odnosno rano roditeljstvo, dovelo je do toga da je u ovom trenutku živo nevjerojatnih šest generacija njegove obitelji, jer i sam mladi djed još uvijek ima prabaku.

U SVOJOJ BORBI S mladenačkim trudnoćama Britanci su dosad pokušali svašta: eksplicitne seksualnoobrazovne knjižice koje su užasnule dio roditelja; besplatne kontracepcijske pilule za jutro nakon nezaštićenog seksa; dijeljenje kondoma po školama; otvaranje seksualnih savjetovališta; odvođenje mladih, seksualno aktivnih parova u igraonice s malom djecom... No i dalje s čežnjom gledaju u svoje zapadnoeuropske susjede koji s tim imaju puno manje problema. Pobornici djelotvornijeg seksualnog obrazovanja kažu da Francuska, Njemačka i Nizozemska imaju znatno bolje školske programe o seksu i međuljudskim ljubavnim odnosima i da edukacija počinje u puno ranijoj dobi nego u Britaniji. U svibnju ove godine jedna anketa otkrila je da 59 posto britanskih roditelja djece od 5 do 11 godina smatra da seksualno obrazovanje ne treba uvesti u školski program njihove djece, a 48 posto ispitanika vjeruje da je doba kad djecu treba početi u školi podučavati o seksu - 13 ili više godina, iako ih je većina rekla da ih je dijete barem jednom nešto pitalo o seksu, prvi put najčešće između četvrte i sedme godine. Čak 60 posto roditelja pritom se ili zbunilo ili posramilo. Seksualno obrazovanje u Britaniji jest u školskom programu, ali u Engleskoj - za razliku od ostalih dijelova države - nije obavezno. Škole koje provode program djecu uče o međusobnim odnosima i kontracepciji, primjereno dobi, dakako. Biološke činjenice reprodukcije obavezan su dio školskog programa u cijeloj državi u srednjoj školi, koja se počinje pohađati s 11 godina. Roditelji imaju pravo djecu povući sa satova seksualnog odgoja ako to žele. Jedna anketa među britanskim tinejdžerima pokazala je pak potpuno obrnutu sliku - da seksualno obrazovanje počinje prekasno, da je preslabo i previše usredotočeno na biologiju. Državni školski inspektori objavili su podatak da seksualno obrazovanje nije dovoljno dobro u čak četvrtini engleskih škola. Upravo je u tijeku velika analiza cjelokupnog školskog programa u državi, koju je naredila nova vlada, a u tom će sklopu biti donesene i nove odluke o seksualnom obrazovanju.

ALI NE TREBA ZABORAVITI DA nisu sve tinejdžerske trudnoće slučajne. Bitanske tinejdžerice koje namjerno ostanu u drugom stanju taj potez doživljavaju kao korak naprijed i dobrodošlu promjenu u svom životu, i to promjenu koja je puno prihvatljivija nego zaposliti se na nekom dosadnom i slabo plaćenu poslu. Jedna studija iz 2006. otkrila je da postoji popriličan broj primjera u kojima se ne radi o slučajnoj trudnoći proizišloj iz nerazumijevanja, nebrige ili nepoznavanja osnovnih bioloških činjenica, nego da djevojčice, neke u dobi od jedva 13 godina, namjerno zatrudne da bi stekle neovisnost i novi identitet. Analiza je otkrila da je većini takvih tinejdžerica plan uspio jer su od države dobile stan i žive od socijalne pomoći, pa su tako pobjegle bilo od teške situacije u roditeljskom domu bilo od vlastita besmislenog života punog droga i alkohola. Golema većina tinejdžera koji su odlučili imati djecu otkrila je da nikad nisu zažalili zbog svoje odluke jer im se život poboljšao. Studija je otkrila i da su čak četvrtinu planirane djece rodile majke mlađe od 18 godina - kao svoje drugo dijete. Iako država na kraju plaća račune i dijela tinejdžerskih roditelja koji su se u taj korak upustili svjesno, te priče obično imaju puno bolji završetak od slučajnih trudnoća u vrlo mladoj dobi. Ali nema te vlade - desne ili lijeve, koja troši novac na savjetnike ili koja ne troši - koja može sama riješiti problem djece koja rađaju djecu. Jer, a znaju to i Britanci, sva istraživanja pokazuju da djeca koja su s roditeljima otvoreno razgovarala o tim temama kasnije stupaju u spolne odnose i prakticiraju sigurniji seks.