Mate Granić, predsjednik DC-aVladajuća koalicija počela se ponašati euforično, gotovo nekontrolirano euforično, kao da je već pobijedila na parlamentarnim izborima. Neosporno je da su se Račan i Tomčić dogovorili pa je politička scena Hrvatske prije parlamentarnih izbora mnogo jasnija. Ulaskom Ive Banca u Vladu ona je i gotovo potpuno definirana. Banac je prekršio sva načela za koja se dosad zalagao. Močvaru više ne spominje, ni kriminal u strankama vladajuće koalicije. Prevladao je pragmatičan interes. Kod Tomčića prevladala je pragmatična procjena da će sadašnja vladajuća koalicija pobijediti na izborima. To je, naravno, legitimno, ali izborna kampanja još nije ni počela, a rezultate izbora treba sačekati. Ni jedna oporbena stranka još nije predočila svoje izborne adute.

Na desnom spektru hrvatske političke scene završeno je preslagivanje. Ivić Pašalić (Hrvatski blok) i Miroslav Tuđman (HIP) idu skupa, kao i Anto Kovačević (HKDU) i Luka Podrug (HČSP). Sada je posve jasno da potencijalna poslijeizborna koalicija HDZ-a, DC-a, HSLS-a i HSP-a mora učiniti mnogo više na svojoj uvjerljivosti kako bi dobila izbore. Ozbiljni analitičari kažu da bi sinergijski učinak takve predizborne koalicije bio dobitna kombinacija. Dobra koordinacija u slučaju “Ine”, tj. pri traženju od Vlade i vladajuće koalicije rasprave u Hrvatskom saboru zbog prodaje dijela “Ine”, pokazala je velike mogućnosti te koalicije. Vlada je zaista ignorirala sve demokratske standarde. U bilo kojoj demokratskoj državi bilo bi nezamislivo da vlada taji od parlamenta bilo kakve dokumente koje posjeduje, a kamoli trgovačke ugovore. Možemo samo pretpostaviti u kakvoj bi se situaciji našli premijeri Njemačke, Britanije ili Slovenije da su takvo što učinili.

Vlada do danas nije pokazala te ugovore ni Saboru ni javnosti, nego je priložila jedno korektno i prilično vješto sročeno izvješće ministra Ljube Jurčića. Ali vlada koja želi uvesti Hrvatsku u EU nije imala osjećaj za jačanje demokracije u Hrvatskoj. Tek na drugom mjestu je, ali ne manje važna, cijena prodaje dijela “Ine” (25 posto plus jedna dionica). Cijena od 505 milijuna USD nije mala za četvrtinu “Ine”, ali je nedovoljna za 50 posto utjecaja u “Ini”. Svaki strateški partner želi imati utjecaj na strateške odluke i to je njegovo legitimno pravo, ali hrvatska Vlada dala je MOL-u pravo utjecaja na sve strateške odluke. Vlada ni do danas nije dala uvjerljive protuargumente na tu tvrdnju. Zabrinjava i to što je MOL još 27. lipnja 2003. podigao kredit od konzorcija banaka od 600 milijuna USD (podaci s Interneta), a da su ugovori s hrvatskom Vladom i “Inom” potpisani 17. srpnja 2003. Formalni prijedlog za takvu odluka donesen je na savjetu za privatizaciju “Ine” nekoliko dana prije.

Ipak, glavna je primjedba DC-a neodgovornost Vlade prema javnosti rada i poštovanju Hrvatskog sabora. Epizoda Vlade s “Inom” je završena, ali će trajno ostati zabilježeno da je Vlada bježala od rasprave u Hrvatskom saboru o privatizaciji dijela “Ine” prije potpisivanja ugovora. Oporba iz tih razloga nije došla u Hrvatski sabor i pokazala je jedinstvo, iako je bilo i drukčijih mišljenja, a za neke stranke bilo je vrlo bolno što su u ime jedinstva oporbe odlučile ne doći u Hrvatski sabor. DC i danas žali što sve te argumente nije imao prilike reći premijeru Račanu i članovima vladajuće koalicije u Saboru.

Događanja s “Inom” u Saboru upućuju na potrebu jačanja zajedništva oporbe, ali i na jačanje identiteta svih članica potencijalne oporbene koalicije (HDZ-a, DC-a, HSLS-a i HSP-a). Kolovoz i rujan dat će šansu svim strankama za takve aktivnosti. Vlada je izbjegla odrediti datum parlamentarnih izbora pa se sve više priča da će ga prebaciti u iduću godinu. To je njeno pravo, ali je isto tako točno da će ta odluka, ako do nje dođe, negativno utjecati na integriranje Hrvatske u EU.

Odgovoriti na pitanja Europske komisije (očekuje se da će to Vlada učiniti do sredine listopada) samo je dio posla. Hrvatska treba postići ratifikaciju Sporazuma o stabilnosti i pridruživanju sa svim preostalim članicama EU, a posebno s Britanijom, te notifikaciju sporazuma s Nizozemskom. Hrvatska Vlada riskira da je predizborne aktivnosti iduće godine odvoje od predanosti aktivnostima dobivanja kandidature za EU. Još su naivnija očekivanja da će do odluke o kandidaturi Hrvatske doći potkraj godine na summitu šefova država i vlada EU kojem predsjedava Italija. Gubitak priključka Hrvatske s Bugarskom i Rumunjskom sigurno vodi Hrvatsku u čvrsti regionalni okvir i dugogodišnje čekanje na ulazak u EU.

Mirko Norac
General Mirko Norac odazvao se istražiteljima Haaškog tribunala da u svojstvu osumnjičenika razgovara o događajima nakon Medačkog džepa i “Oluje”. To je odgovorna i mudra odluka i zbog samog generala Norca i zbog Hrvatske. Hrvatska Vlada treba pružiti svu pomoć generalu Norcu u ovom trenutku, posebno što se tiče dokumentacije, ali i svakom drugom hrvatskom generalu. Jer jako je važno da istina o Domovinskom ratu i ulozi svih pojedinaca u njemu dođe na vidjelo, makar ponekad može biti i vrlo bolna. Toga se ni jedan častan čovjek ne treba bojati, to je i prilika da se pokaže kako je “Oluja” bila dobro planirana te profesionalno dobro i čisto vođena oslobodilačka operacija, da je srpsko pobunjeničko vodstvo planiralo evakuaciju civila te da za kažnjiva djela počinjena poslije “Oluje” (ubijanje, pljačke, palež) trebaju odgovarati oni koji su ih počinili, ili oni koji su to naredili, ako već ta djela nisu procesuirana. A procesuiranih djela bilo je mnogo.