Kako to da vi Europljani imate istu valutu, ali 17 nacionalnih središnjih banaka, 17 nacionalnih proračuna, 17 ministara financija - i to pored europskih institucija?"Što se događa s eurom?" Ovo pitanje je naša redakcija postavila već prije jedanaest godina. Euro tada uopće nije postojao kao "stvarni" novac, novčanice i kovanice još nisu bile u opticaju. Euro je tada na financijskim tržištima postojao samo kao "virtualni" novac. I već tada su se mogle pročitati rečenice poput ove: "Devizna tržišta vrlo dobro osjećaju ide li politika pravim putem jačanja vlastite valute ili ne." Za tri tjedna navršava se točno deset godina otkako su ljudi u eurozoni po prvi put u trgovinama i restoranima račune mogli platiti i eurom. Teško je povjerovati da će se za jubilej u dobrom raspoloženju otvarati boce šampanjca.

Već prije jednog desetljeća brige mnogih skeptičara jednostavno se "pomelo" sa stola. Oni su upozoravali da Europa još nije zrela za zajedničku valutu. I tvrdili da oni koji žele euro, moraju voditi i zajedničku proračunsku politiku. "Kako to da vi Europljani imate istu valutu, ali 17 nacionalnih središnjih banaka, 17 nacionalnih proračuna, 17 ministara financija - i to pored europskih institucija?" To je pitanje koje se često postavlja i u inozemstvu. Jedan trgovac obveznicama u Frankfurtu na Majni ovih dana priča kako bi kineski investitori vrlo rado htjeli investirati u euroobveznice - ali ne i u papire pojedinih članica eurozone.

Prijetnja poput bombe

I sad oštre riječi gospodara boniteta Standard & Poor´sa. To je još uvijek samo prijetnja, ali prijetnja koja je odjeknula poput bombe. Naravno da se brižno pazilo na termin objave. I naravno da političari i odgovorne osobe reagiraju uobičajenim obrambenim mehanizmima. Npr. šef euro-skupine Jean-Claude Juncker koji tvrdi: "Ne treba previše ozbiljno shvaćati rejtinge." Pogrešno! Upozorenje Standard & Poor´sa nije nikakvo iznenađenje, ono dolazi u pravom trenutku - samo nekoliko dana uoči novog kriznog summita Europske unije. U posljednje dvije godine održano je 13 takvih summita - a stanje se nije baš puno popravilo. Europa konačno mora savladati svoju malodušnost i suočiti se sa činjenicama.

No, hoće li se sudionici summita krajem ovog tjedna doista i konačno uspjeti trgnuti? Ozbiljna sumnja je opravdana. Dovoljno je pogledati samoprozvani liderski duet, Angelu Merkel i Nicolasa Sarkozyja. Pred kamerama oni demonstriraju jedinstvo, a iza kulisa se vodi žestoka svađa oko pravog puta izlaska iz krize. Prije svega oko emisije euroobveznica i pitanja treba li Europska središnja banka nastaviti kupovati u velikom stilu obveznice kriznih država. Gospođa Merkel je jasno signalizirala gospodinu iz Elizejske palače kako smatra da je odgovor na to pitanje: ne. (Truli) kompromis se postiže oko pitanja suvereniteta nacionalnih država. Ubuduće je moguće i podizanje tužbe u slučaju da neka članica loše vodi svoj proračun. Europski vrhovni sud u tom slučaju ipak ne može i anulirati nacionalne budžete.

Ako se tako nastavi, od Europe neće biti ništa. Da, i rejtinške agencije su napravile greške u prošlosti. Kritiziralo ih se da nisu pravovremeno upozorile na opasnosti. A sad upravo to čine. Ne mora im se za to biti zahvalno, no agencije stavljaju prst na pravo mjesto na europskoj rani. I da sad otkrijemo što je prije jedanaest godina stajalo u jednom članku naše redakcije: "Samo politika ima šansu izvući euro iz krize." Na tome se ništa nije promijenilo.

Komentar: Henrik Böhme