Ivan StarčevićUPITNIK
Utorak, HRT 1, 18.55
četiri vijenca
Ogromno voditeljsko pojačanje zove se Marin Tironi, favorit hrvatske tinejdžerske publike koji je večeras bez greške čitao sva strana imena i prezimena i pokazao da nije prazna glava, što bi mogao postati ako se ne prihvati knjige i diplomira, ali to je već pedagogija. Glede estrade dečec ima nastup koji smiruje živčenjake željne HRT-ovih kuna, voluminozan glas na kojem mu, za početak, mogu zavidjeti kolege kreštavci, simpatičan je, uvjerljiv i dalje ne bismo nabrajali, jer nismo razmaženi: dovoljno je da se bar po jednoj stvari Tironi razlikuje od ostalih voditelja “Upitnika”. Bitno simpatična razlika je da se dijete Marin nije dalo preneraziti činjenicom da je na televiziji, što je tek početak da bolji ne može biti. Svi koje danas gledamo, ali baš svi, uglavnom su ostali na raznim varijantama početne opčinjenosti sobom i dojmom koji će ostaviti, a najbolji od njih pokušavaju biti simpatični, što je jadno jednako kao i zaljubljenost u javnoga sebe. Ulagivati se drugima i ulagivati se samome sebi, što je bolesnije, prosudit će stručnjaci.

IDEMO NA ZAPAD
Utorak, HRT 1, 20.05
vijenac
U bližoj budućnosti, čim pomru današnji kadrovi, sve će mlade HRT-ove novinarke i novinari biti kao Goran Milić, ne fizički, nego će znati 4 do 40 stranih jezika, k tome još i hrvatski bolje od njega. Naravno da su to lude maštarije, jer svi ne mogu biti odlični novinari, ali kad netko to jest, onda bar malo opće kulture ne može škoditi. Odličnik naše profesije (Goran Milić) ide na zapad tako da, za razliku od bluna iz Svilanova gljamurkafeja, koje uredno srljaju na svaku modnu priredbicu kćerkice stanovitog Gorana Štroka, točno zna prava mjesta i prave ljude.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
kaktus
U Dnevniku su i ove godine poludjeli s prevažnim naklapanjima o stanju u prometu i o gužvama kojih nema baš u trenutku u kojem se reporter izravno javlja s puste auto-ceste na kojoj su samo taj novinarski nesretnik i jedan razgovora uvijek željan policajac, a u pozadini čuvene “naplatne kućice” koje su u protekla 24 sata navodno pregrmjele ogromnu navalu turista za koju se već sutra hladno i razočarano kaže da je bila manja nego prošle godine. Saga o naplatnim kućicama i kilometarskim kolonama stiže nam iz daleke a tako žive prošlosti, one iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, iz veselog vremena kada se za ženstvenu hrvatsku šeficu partije pričao vic s pitanjem zašto ona ne može nositi minicu i odgovorom za koji tada još nije postojala kvalifikacija “seksistički” (da joj se ne vide jaja). Iz tog prekrasnog doba u kojem je draga država prvi put okusila slatku lovu turističku, potječe i medijsko tretiranje blesavih gužvi na cestama prema moru kao prvorazrednog novinarskog materijala koji će oduševiti općinstvo.
Budući da većina Hrvatica i Hrvata od pamtivjeka ljeti dreždi po kućama ili pod drvetom i mrzi bajku o ugroženoj propusnoj moći slatke naplatne kućice, jedini koji su ovih dana ozbiljno shvaćali tv epove o automoto migracijama jesu promućurni stanovnici područja uz naše drage nove kilometre asfalta. Ima ih, podatak je pouzdan, koji će na dani znak pohrliti ka vozačima koji čepe na užarenoj cesti i ponuditi im čašu vode za novčani ekvivalent od svega jednog eura, što je brat-bratu negdje oko dvije marke i nije bezobrazno nego je tako kako jest. Dobro je da se naši hrabri reporteri, koji su se uz nadljudske napore dovukli do policajca punog pouka na praznoj cesti, drže svojeg vrhunski zanimljivog materijala o Ivici, Marici i naplatnoj kućici. Možete si misliti kako bi kratko, ubitačno i vješto sasjekli bezočne privatnike koji sistemom jedna čaša – jedan euro ruše svaki naš i najmanji izgled da ostavimo dobar dojam. I eto nas već kod druge od brojnih tradicija: filozofskoj mržnji prema svakom stjecanju kapitala. Dok vi ovo čitate vani je 35 stupnjeva u hladu i samo budala može brstiti nešto o tradicijama. Pametan čovjek ne čita, nego lijepo gleda Dnevnik i vjeruje.

GUŠTI SU GUŠTI
Nedjelja, HRT, 20.05
četiri kaktusa
Svake nedjelje kuha se u drugom primorskom mjestu, ali mještani su svugdje isti. Večeras se natjecanje u kuhanju, pod pokroviteljstvom neslavnim za javnu televiziju, održalo u Primoštenu, pa smo i odavde dobili statistički uzorak u kojem su zastupljeni Hrvati i Hrvatice kojima manjkaju prednji zubi, ne svi. Natjecanje u kuhanju, čiju televizičnost karakteriziraju dvije iste zdjele u kojima se kuhaju različita jela, na jedan nas čudan način podsjeća na stranu seriju “Goli kuhar”. Stoga nemojmo okolišati i čujmo pravorijek neizlječivog prostaka koji ovako sudi o emisiji “Gušti su gušti” (sad zaklopite oči i nemojte dalje čitati): za razliku od “Golog kuhara” ovo je goli zna se što. Niste valjda očekivali da ćete u najpristojnijem našem tjedniku pročitati kurac.

VIJESTI DANA
Nedjelja, CCN, 19.15
vijenac
Policajci u Londonu prvi put u povijesti sudjelovali su u povorci homoerotičara. Londonski Gay Pride, vidjeli smo na pokretnoj slici, imao je 20-ak uniformiranih policajaca koji su uredno stupali među homoerotičarima, ne u znak nekakve podrške nego jednostavno zato što su – pederi. Naravno da ta užasna vijest nije objavljena ni na bogatom HRT-u, ni na ozbiljnoj NovojTv. HRT bi prije objavio nešto o Milanu Bandiću (o kojem uporno šuti već tjednima), a i Novatelevizijica bi prije Marina Tironija predložila za Nazorovu nagradu za životno djelo, eto, tolike su te dvije institucije snažne u obrani našeg javnog ćudoređa.

TENIS: UMAG
Nedjelja, HRT 3, 20.00
kaktus
Jedna zanimljiva manifestacija smjenjuje drugu, pa nakon Wimbledona i žrtava Miće Dušanovića imamo Umag i Dane žrtava Brune Kovačevića. One naše drage gledatelje koji bi, gledajući Rasbergerov (to je direktor turnira) Umag, izmakli Bruni, dočekivala bi kolegica Mirna Zidarić koja je vodila razgovore s pobjednicima. Prije neku godinu, debelih listova, to je radio Bruno u bermudama. U znak počasti prema tom slavnom događaju, gđa Zidarić je jedne od umaških večeri prikazala svoje listove (vadle) koji su identični Brunekovim, ali ženski, pa time, naravno, i savršeno lijepi, dok su Brunini debeli vadli više onako muževni. Fizička srodnost u jednom tako malom detalju bila je presudna za odluku vođa Sportskog programa HRT-a o tome tko će ići na višednevni boravak u Umag: neka idu Bruno i Mirna. Kovačevićev stravično velik broj krivo dovršenih rečenica i Zidarićkin katastrofalan engleski u večerašnjem razgovoru s pobjednikom turnira neka našim dragim čitateljima budu zauvijek zaboravljena prošlost, u čemu im naša mala izmišljotina o potkoljenicama želi biti bar od neke koristi.

50 GODINA FILMSKOG FESTIVALA U PULI
Nedjelja, HRT 1, 23.19
četiri kaktusa
Večeras je, u čast pola stoljeća manifestacije hrvatske filmske maloumnosti, najčešće zvane Festival jugoslavenskog igranog fima, prikazan jedan od festivalskih pobjednika, film “Kuća”, hrvatskog filmskog redatelja Bogdana Žižića. O tom, fino rečeno, smeću imao sam čast pisati prije dvadesetak godina, drito s pulske premijere, pa je trebalo nazočiti i večerašnjoj svečanoj projekciji. Trud se isplatio već u prvim minutama. Fabijan Šovagović vozi auto. Uz rub ceste batrga se i očajnički lama ruke neka ženica (Jagoda Kaloper), pokojni Šovagović stane i pogleda iza sebe. Glupi hrvatski gledatelj očekuje da ćemo u idućem kadru vidjeti ono što on gleda, tj. Jagodu Kaloper uz cestu. Ne, glupom gledatelju genijalni je Bogdan Žižić u idućem kadru servirao prizor stražnjeg dijela automobila u koji ulazi neka žena. Kog to vraga znači, da je žena ušla u neki drugi auto, a ne Šovagovićev? Majmune jedan, zar ne vidiš da u idućem kadru pokraj šofera Šove sjedi mlada građanka Kaloper.
U tom trenu na scenu stupa jedan drugi genije: Željko Senečić potpisan kao koscenarist filma. Lijepo je pisalo, sjeti se, majmune jedan gledateljski: scenarij Bogdan Žižić i Željko Senečić. Nije važno koji se od ove dvojice vrhunskih hrvatskih sineasta dosjetio da u tim trenucima nema ni ni riječi o tome zašto je žena tako dramatično skretala pažnju na sebe i zbog čega pristaje da s glavnim junakom pođe na njegov rođendan. Ne upuštajući se u dublje razloge ovog očitog kretenizma, napustili smo film nakon svega nekoliko minuta, hvaleći svaki djelić vremena koji mudra HRT tako krade nekoj glupoj engleskoj seriji koja naivno čeka na svoj red za emitiranje.