Ivan StarčevićMETA
Ponedjeljak, NovaTV, 23.15
Četiri kaktusa
Eto, večeras, u ponedjeljak, 28. srpnja, vrla nova televizija već treći put u sedam dana objavljuje vlastiti kriminal: golu i bezobraznu reklamu objavljuje spakiranu kao vijest, reportažu, intervju, što je teško kršenje novinarskog kodeksa. NovaTV sustavno sramoti novinarsku profesiju. Večeras, u trećoj sreći, najprije je išlo malo jučerašnjeg materijala o otvorenju poslovnice u Varaždinu i još tri poslovnice, a onda je kao gost u studiju sjeo regionalni direktor prosperitetnog poduzeća Eurohercegovina, skraćeno “Euroherc”, da malo podcrta i pojasni čestitom voditelju Petru Vlahovu i njegovim rinčicama (naušnicama) sve što ih bude zanimalo.
Vrla nova tv, za razliku od HRT-a Mirka Galića Duvanovića, još nema tu suptilnost koje se sjećamo iz nekih diskretno naglašenih veza s Tvornicom duhana Rovinj. Kao što joj i samo ime kaže, ova mlada i neozbiljna televizija za sada je dorasla polemici s djecom i fizikalcima, s lijepim mladićem i lijepim muškarcem, Marinom Tironijem i Cro Copom Mirkom Filipovićem (ako vam Mirko nije lijep, recite mu to sami). Kad su ružne stvari u pitanju, npr. reklamiranje jednog osiguravajućeg društva kojeg fizički podržava čak i jedna tako ugledna figura kao što je Račanov dvjestokilaš i veleposlanik Celestin Sardelić, onda NovaTV ide bez kompleksa, marketinški oštro, a novinarski zna se.
Dan prije gostovanja regionalnog šefa “Euroherca”, u nedjelju, 27. srpnja navečer, dok je na HRT-u uoči “Vijesti” u 23.05, stvar išla kao reklama, isti je materijal na vrloj novoj (tv?) išao kao krasna vijest o predivnoj novoj zgradi u Varaždinu i prigodnom domjenku u njoj. Izgleda da to nije bilo dovoljno, pa je gradivo ponovljeno u nedjelju, ovaj put u vidu intervjua.
Svega pet dana prije ove u svakom pogledu profesionalno vrlo čiste i intenzivne suradnje s prodavateljima polica osiguranja, vrla nova (tv?) se malo podružila i s jednim segmentom automobilske industrije. Objavljena je vijest (!?) o otvorenju prodavaonice automobila, bilo je to u utorak, 22. srpnja u “Meti”, nahvaljeni su uspjesi u prodaji te i te marke automobila, ma sve za pet, živjelo naše novo novinarstvo, prekrasna naša kurtizanica marketinška. Na potezu je Sud časti Hrvatskog novinarskog društva, ali nema smisla ovo shvaćati kao prijavu. Nova je to televizija, treba joj oprostiti i dati novu šansu. Neka u idućem pokušaju prekrši novinarski kodeks bar šest puta u tjedan dana.

MARIBOR PL – DINAMO
Srijeda, HRT 3, 20.05
kaktus
Od dvije rečenice Stjepana Baloga, “zaista prava atmosfera kakva i doliči utakmicama Lige prvaka” i “krenulo je, dakle, drugo poluvrijeme”, svejedno je koju izaberete, obje su besmislene, posebno ova druga u kojoj je Poluvrijeme postalo živo biće. Nije ni prva za bacanje: spajanjem normalnih glagola “dolikuje” i “priliči” Balog je usput, dok prenosi utakmicu, iskovao originalnu besmislicu “doliči”, ali ne ćemo sad o tome. Najvažnije su poruke, one su bez greške, budući da njihov medij nije mrtvo slovo na papiru nego pravi i živi Stjepan Balog. On pati, on suosjeća, on bodri, ali iznad svega on navija za “Dinamo” i otvoreno to kaže.
Možda čovjek trenira za utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, a urednici su mu zaboravili reći da to čini kod kuće sam u kupaonici. Nas Dalmatince, ili bilo koje druge nas, uopće ne zanima hoće li Balogov zagrebački klub, ili bilo koji nogometni klub na planetu Zemlji, danas pobijediti slovenski klub.

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
vijenac
Bilo bi šteta da je HRT, i sve ostale tv, propustila javni nastup prvaka jedne duboko naše politike i male naše ali slavne političke tradicije. Negdje tamo u prošlom stoljeću, oko 1971. godine, pjesnik Goran Babić je ljetne požare na Jadranu opjevao pitalicom “Gori li Hrvatska”, s odgovorom da je pale, pokušajmo to prevesti na politički jezik: najvjerojatnije Srbi.
Današnje naše jadranske požare prvak Budiša ocjenjuje kao sinkronizirane, povezane, brižljivo isplanirane. Formulacija je toliko babićevski slatka da je uvijek oprezna HRT nije objavila, nego su to učinile CCN i NovaTV. HRT se ograničila na Budišinu antifilmsku rečenicu koja glasi: “Naši se ministri nalaze na filmskim festivalima u trenucima dok Hrvatska gori”. Sasvim dovoljno. Nakon Gorana Babića, koji je prije 32 godine optužio Srbe da pale Jadran, danas te iste sumnje jedinog u Hrvatskoj razdiru gorljivog malog Drnišanina. Hoće li osnovati stožer za obranu od neprijateljske vatre ili će i sam dalje svojom moćnom riječju paliti Hrvatsku, sasvim je svejedno. Iz njegove dosadašnje blistave političke karijere jasno je da je taj veliki čovjek uvijek znao od dva zla izabrati ono gore.

BOJE TURIZMA
Četvrtak, HRT 1, 20.08
kaktus
Sve je bilo u redu i sve za pet, ali novi objekt angažirane društvene kritike spomenut je jedno deset tisuća puta ove godine, pa tako i večeras. Riječ je o, vi već znate, izrazu koji glasi ”štandovi s jeftinom robom”. Kad god bi draga turistička patrola večeras stigla do rive u kakvom turističkom mjestu, pale bi mrzovoljne riječi o ”štandovima s jeftinom robom” koji su, prokleti, opet smješteni na rivu, na plažu, preblizu plaži, ukratko: ni jedno mjesto nije dobro. Čak i kad ove godine ne bi bili usred mjestašca, nego negdje po strani, ni to ne bi ostalo neprimijećeno. Istaklo bi se kako su oni sada ovdje, a prošle godine, mi pamtimo, bili su tamo – glasila je mrzovoljna pohvala.
Što nam je zaključiti, što da radimo mi ostali mali ljudi i još manji novinari? Da zovemo Guccija i Pradu da podignu svoje štandove i zadovolje rafinirani ukus novinarskog osoblja “Boja turizma”? Za početak bilo bi dobro da se oštrooke reporterke i reporteri manje groze tih ŠSJR (štandova s jeftinom robom) i da ih ne snimaju samo s fuj-fuj distance. Tad bi se vidjelo da roba s markicom ŠSJR uopće nije jeftina, recimo moje trifrtaljne hlačice kupljene mi na Opatovini (z.p. Zagreb). Trebalo je moći iz kućnog budžeta izdvojiti tih prijeko potrebnih stotinjak (dobro, lažem: šezdeset) kuna. Hrabre naše bojnoturistične društvene kritičarke i kritičari, kao i svi veliki ideolozi (na primjer Hitler), govore napamet. Osim toga, odjeća tih najavljivača i najavljivačica (osim uvijek i u svemu decentne Danijele Minić) trebala je biti kupljena na nekom skupljem mjestu, na primjer na Štandu S Jeftinom Robom, a ne bogtepitaj gdje. Da su kritičari prišli bliže tom mjestu i tamo kupili skupu (poštenom čovjeku skupu) odjeću, izgledali bi daleko pristojnije i govorili skromnije. No imaju ti ljudi i pravo. Oni su nastavljači svijetle tradicije. Potkraj prošlog stoljeća, u mračnom hrvatskom komunizmu, hrabri hrvatski humoristi na čelu s Fadilom Hadžićem, često su kritizirali “društvene slabosti”, tj. sporost konobara, direktore nevoljke da se pokore radničkim odlukama i prodaju tamnih drvenih čaplji kao jedinog jadranskog suvenira. Umjesto tog miš-maša, danas imamo samo ŠSJR (čitaj: šajse).

MERIDIJAN 16
Četvrtak, HRT 1, 22.36
Kaktus
U razgovoru s polovicom sveučilišnog tv tandema Cvrtila – Tatalović (to su profesori) i voditeljica Iva, nazvana po ljekovitoj travi iz narodne izreke (trava iva, što od mrtva čini živa), poželjela je biti učena, pa je nešto pitala Cvrtilu o nekakvom našem dohotku po glavi stanovnika. Čulo se kako kaže nešto otprilike kao “dži-di-pi per kapita”. Prava je šteta da je ova kombinacija engleske abecedice i latinske početnice objavljena u emisiji koju je gđica Iva počela irazom “udar munje”, preuzetim iz Dnevnika. HRT-ovim lektorima dojadila je monotonost izraza grom, pa su najprije izmislili udar groma, a sada i udar munje, grom ih spržio.

VIJESTI
Petak, HRT 1, 12.00
kaktus
Iz današnje vijesti o velikom uspjehu peticije koju su masovno (dvadeset tisuća puta) ispotpisivali protivnici IDS mističnog građevinsko-politički-turističnog projekta “Brijuni rivijera” još uvijek nije jasno zašto je Istra u tolikoj mjeri protiv jedne tako lijepe ideje župana Jakovčića i njegovih devet župančića. A zašto nije jasno? Zato što Hrvatska televizija tjednima ni slova ne objavljuje o argumentima onih koje ubojiti Račan zove “politički oponenti”. Prava mala medijska blokada. Lokalni “Glas Istre” dere se protiv Jakovčića, ali ti glasi ne dopiru do, da se malo izrazimo kao pametna Ljilja Vokić, nivoa nacionalne razine. Razina nivoa, nivo razine, nivo nivoa, razina razine, sve su to izrazi koje će ta naša vrhunska direktorica (ne brdske osnovne škole nego) zagrebačke gimnazije tek patentirati, ove ili neke druge jeseni, čim Račan i Mesić malo popuste s podrškama. Dobro ste pročitali: Mesić. Dan-dva iza Račana objavljeno je i da je predsjednik države “dao podršku” projektu Brijuni rivijera. I uz Mesića na žaru opet smo ostali bez nužnih par riječi objašnjenja sve mističnije sintagme Brijuni rivijera. Možda današnja informacija o uspjehu peticije najavljuje zaokret u medijskoj strategiji, pa ćemo već za godinu-dvije, kad bude dovršeno i izgrađeno sve što su Mesić, Račan i Jakovčić podržali, i mi ostali sve saznati.