Objavljeno u Nacionalu br. 405, 2003-08-19

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA

Amerikaniziranom kampanjom kancelar obilno nadoknađuje kroničnu nestašicu humora u Hrvatskoj

Tuđmanovom kriminalnom i ekonomski poraznom pretvorbom društvena imovina podijeljena je između 200 odabranih obitelji. Markovićeva privatizacija, koja je vlasnike tražila u radnicima i menadžerima, pokazala se ekonomski djelotvornom i socijalno pravednom

Denis LatinDenis LatinAmerička kampanja predsjednika Račana izazvala je opći smijeh, brojne kritike i praktički je dovedena do karikature, što se u Hrvatskoj zbog kroničnog nedostatka humora može smatrati dobrodošlim, ali je umjesto pozitivnih rezultata koje je trebala postići za njega osobno i nesposobnu stranačku infrastrukturu izazvala kontraefekt: pročitana je kao krinka pod koju je kancelar pokušao skriti grandiozne razmjere svoga nečinjenja i u razdoblju godišnjih odmora festivalom političke besmislenosti i bezidejnosti stvoriti dojam o značajnoj prednosti u trenucima kad bude počinjala službena predizborna kampanja. Tijekom estradnog showa kojim se tereti državni proračun vidjelo se kako američki recepti nisu svugdje i jednako primjenjivi, kako zbog različitih mentaliteta i kulturne uvjetovanosti, tako i zbog različitog stupnja razvoja društva, ekonomije i političke demokracije. Račanova ljetna putešestvija bila su posve glamurski promašaj kojom se jedna pogreška pokušala zataškati drugom, još većom: svi premijerovi, Vladini, a time dominantno SDP-ovi neuspjesi najprije su već jednom plaćama dotirani iz proračuna, da bi potom još jednom kroz skupu kampanju lošom američkom lakirovkom i trulim medijskim nasrtajem na birače barem na trenutak bili gurnuti pod tepih.

Račanov ljetni medijski karneval ukazuje i u kojem će se smjeru kretati jesenska kampanja: u njoj neće biti značajnijih sukoba između SDP-a i HDZ-a. Račanovo i Sanaderovo druženje na ljetnoj “bitki na Neretvi” koja je još više marganizirala osramoćenu i osakaćenu Sinjsku alku, lijepo je ocrtala najnoviji hadezeovsko-esdepeovski pakt. Sanader će u kampanji posve eliminirati tvrdolinijašku desničarsku kohortu i pripadnu joj retoriku, a Račan neće trebati činiti ništa – posttrećesiječanjskom politikom hadezeovskoj je kasti udijeljeno toliko oprosta za kriminalna djela da će prostor za eventualnu kritiku vladajuće koalicije biti sasvim isisan. U takvoj dogovornoj predizbornoj demokraciji, kao što prikazuje ljetni premijerski propagandni itinerer, neće biti mjesta za postavljanje ijednog značajnijeg društvenog, političkog ili ekonomskog pitanja. Ovih je dana iznimno zanimljiva postala priča iz Tvornice duhana Rovinj u kojoj su radničke dionice, nedavno prvi put plasirane na burzi, svoju vrijednost povećale za čak 96 puta, a njihovi vlasnici postali milijunaši. Takav uspon TDR-a ne objašnjavaju tek činjenicom koja duhan drži uvijek kurentnom robom, nego ključ uspjeha nalaze u recepturi Markovićeva privatizacijskog zakona koji je u tom slučaju primijenjen i koji je vlasnike tražio u radnicima i menadžerima, siguran da će upravo tako povećati ekonomsku djelotvornost. Vrijeme je uspješnost tog zakona i potvrdilo. No isto se nije dogodilo s poduzećima privatiziranim Tuđmanovom lopovskom pretvorbom prema kojoj je sva društvena imovina voluntaristički podijeljena između 200 odabranih obitelji. Mnogi se slažu da je sam Tuđmanov i Šuškov pretvorbeni zakon bio kriminalan, što ondašnju političku garnituru s lakoćom može svrstati onkraj brave, pridodati joj etiketu antinarodne i antidemokratske, a ništa lošije ne bi prošla ni sadašnja koja je žmirila dok je bila u opoziciji, baš kao što i danas žmiri, radi sigurnosti vlastitih pozicija, pozivajući se na zastare i mašući porezom na ukradeno koji, sasvim sigurno neće biti donesen, kao ni toliko drugih nemuštih budalaština koje je u svom mandatu najavila i povukla nekompetentna Račanova stranačka filijala.

Iz svega toga lako je predvidjeti da će se predizborni cirkus događati na slamnatošeširnatim temama, a o čemu bi i neki cinici mogli izvesti i dubokoumnije zaključke koji se temelje na sastojcima nekih političkih glava i njihovim korelacijama sa slamom. Nitko neće smjeti dirati u pljačku stoljeća, može se na jednom oglednom primjeru iščitati već ovih dana.

Dražen Budiša nakon duljeg vremena u jednom svom novinskom intervjuu, ovaj put iznimno samokritičan i vjerojatno potaknut vlastitom savješću i odgovornošću, potaknuo je pitanje predizbornih obećanja o reviziji pretvorbe i privatizacije. Što god o njemu mislili, Budiša je danas jedan od rijetkih lidera na hrvatskoj političkoj sceni koji bez straha o tome može slobodno govoriti. Račan je vezan hadezeovskim paktom, Sanader o tome ne smije ni zucnuti, Mesić mora biti lojalan Račanu, a o raznim Pašalićima, Tuđmanima, Đapićima i ostalim herojima ideologije kolektivnog potkradanja radništva i građanstva da i ne govorimo.

No i Budišu je odgovarajuća kazna već sustigla u obliku virtualne donacije u prethodnoj kampanji, a čega se Dorica Nikolić, koja je vrećicu s milijunskim iznosima navodno primila, više ne može sjetiti. Neovisno o tome hoće li se takve tvrdnje potvrditi ili ne, one pokazuju da će se virtualnim sferama voditi bitke za slamanje političkih protivnika. Ni Budiša ni Račan nisu se u svom projektu politike novog smjera previše napeli oko izgradnje pravne države. Opraštalo se po babu i stričevima, posjećivalo optužene i davalo utjehu, te se pokazalo kako je više pravde i pravosudne urednosti bilo u komunizmu, od kojeg se danas svi tako snažno nastoje distancirati, no nije isključeno da će, poučeni posljednjom epizodom Zubak – Nikolić, u takvom političkom Teksasu upravo oni nastradati od nekog zalutalog, nedokazivog i neprovjerljivog delikta.

No najveće razočaranje ovoljetne jadranske političke turneje ukazuje nam se u liku aktualnog predsjednika države, do jučer hvaljenog, a danas pridodanog tzv. očerupanim kokošima, kako esdepeovce naziva Slavko Šajber kad govori bez dlake na jeziku, da svojom teško stečenom popularnošću pripomogne Račanovu jatu koje nije u stanju učiniti ništa više od toga da otvori jedan obični lift ili skandalozno najuri bolničke upravitelje metodama staljinističkog političkog inženjeringa.

Američka politika pruža snažnu podršku Račanovu koalicijskom stuffu, pa je stoga Mesića valjalo nadodati očerupanim kokošima kako ne bi previše stršio svojim perjem koje je raslo na temelju nekoliko godina pažljivo građene političke platforme.

U to ime Mesić je već statirao kao ukrasni fikus neuspješne ministrice obrane na neretvanskom pikniku, nogirao svog najboljeg političkog savjetnika, primio na dar staromodno odjelce i nakitio se Putinovim satom, u turističku luku doputovao je ni manje ni više nego raketnom topovnjačom, a sada politički shizofreno promijenio svoj kurs prema američkoj intervenciji u Iraku. Nesumnjivo, prvi potezi njegova novog savjetnika Račana daju odlične rezultate.

Za podršku koju će mu dati na parlamentarnim izborima premijer će mu se odužiti pri sljedećem predsjedničkom okršaju. Jednako kao što je to učinio Draženu Budiši.

Vezane vijesti

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

Uoči inauguracije Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Srbije, novosadski Dnevnik objavio je osvrt bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika