Uoči početka sezone 2004./05. Zdravko Mamić odlučio je stvoriti jaki Dinamo tako da pokupuje što više reprezentativaca Hrvatske do 21. godine, onih koji su 2003. pobijedili mladu reprezentaciju Engleske na Wembleyju s 3:0. Već je imao Niku Kranjčara i Dinu Drpića, kupio je Ljubojevića i Pranjića iz Osijeka, Lučića iz Cibalije i još neke igrače, ali ono što mu je tada smetalo bili su suci. Pred početak sezone jasno je na sjednici HNS-a rekao: "Svi su se složili da je sudačka organizacija svojom politikom proizvela kaos, ali žele ostati samo na toj konstataciji. Tako sada ja ispadam 'bijela vrana', jer tražim ono najosnovnije - da ostavku podnesu predsjednik Sudačkog zbora Stjepan Djedović, predsjednik Stručne komisije Zbora sudaca Karlo Poljak i povjerenik IO HNS-a Šime Zirdum."

Zirdum je lani pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora zbog napastovanja maloljetne nogometašice pa se sarkastično može reći da je Mamić još tada bio u pravu. Mislio je da će uz jaku momčad i napadima na suce osigurati osvajanje prvenstva, ali nije uspio. U prvih deset kola utakmice Dinama sudilo je osam različitih sudaca iz Splita (3 utakmice) Rijeke, Pazina, Zagreba, Varaždina (2), Osijeka i Vinkovaca. Najviše utakmica, čak šest, Dinamu je te sezone sudio Ivan Bebek iz Rijeke koji je smatran najtalentiranijim hrvatskim sucem. Skupi Dinamo u toj je sezoni proživljavao katastrofu, promijenjena su tri trenera, a na kraju Dinamo nije bio ni među šest najboljih hrvatskih momčadi nego je igrao Ligu za opstanak i na kraju bio sedmi. Navodno je tada Mamić najbližim suradnicima rekao - "što mi vrijedi kupnja najboljih igrača ako nisam u dobrim odnosima sa Željkom Širićem".

Ova priča, dakle, počinje prije sedam godina, slučajno ili ne vremenski se podudara s medijskim napisima o tome da USKOK istražuje posljednjih sedam godina poslovanja najmoćnijeg nogometnog suca i jednog od najmoćnijih ljudi u hrvatskom nogometu - Željka Širića. Hajduk je bio prvak Hrvatske dvije godine zaredom, 2004. i 2005., u vrijeme kad su, zbog nerazjašnjenih razloga, Širić i Mamić bili u svađi. Sve je počelo u drugoj polovici 2003. kad je Širić bio na vrhuncu moći pa je čak sudio utakmice Lige prvaka. Vidjevši da Dinamo nema podršku sudaca, Mamić je u rujnu 2003. zatražio od sudačke organizacije HNS-a da Širić više ne sudi utakmice Dinama, ali ni Hajduka, smatrajući da Širić pomaže Hajduku. Naravno, Širić je bio samo jedan od sudaca, ali slavonski je lobi najjači u sudačkoj organizaciji, predsjednik Zbora sudaca bio je Stjepan Djedović iz Osijeka, Osječanin Širić je na čelu tog lobija koji ujedno ima najveći broj sudaca jer je najveći broj klubova Prve lige s područja istočno od Zagreba. Mamić je pokušavao sve, čak je u ožujku 2004. javno rekao: "Suci su režirali sva dosadašnja prvenstva!" Budući da je prije toga govorio da je svojedobno i on davao novac sucima i delegatima, tako je pokušao isprovocirati situaciju u kojoj bi možda on stradao, ali bi stradao i Širić, tada njegov najveći neprijatelj. Mamić je mislio da će istraga dovesti do Širića i njegova izbacivanja iz sudačke organizacije. Pokrenuta je istraga u koju se uključio USKOK, ali nije donijela nikakve rezultate, i Širić i Mamić ostali su tamo gdje jesu, a Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, uporno je govorio da suci nisu utjecali ni na jedno prvenstvo. Širić je tada čak objavio da mu fizički prijete.

Ako ga ne možeš pobijediti, onda mu se pridruži, očto je razmišljao Mamić, koji se sredinom 2005. pomirio sa Širićem, a dokaz prijateljstva bila je fotografija nastala u zagrebačkom baru "Khala" 16. srpnja 2005. Mamić je slavio rođendan, tamburaši su svirali, a jedan od najvažnijih uzvanika bio je Željko Širić. Već nakon 14 utakmica u toj sezoni Dinamo je imao 13 pobjeda i jedan poraz, ali je zanimljiva selekcija sudaca: u tih 14 kola utakmice su sudili bliski Širićevi prijatelji Vlado Svilokos (u međuvremenu su se posvađali) i Ivan Novak (3 utakmice), Draženko Kovačić, Damir Batinić i sam Širić po 2 utakmice te po 1 Alojzije Šupraha (bivši Širićev prijatelj) i Splićanin Edi Šunjić. Šunjić je sudio nebitnu utakmicu Dinamo - Kamen Ingrad koju je Dinamo dobio 5:0. Ivan Bebek, dotad najtalentiraniji sudac, kojeg je u jednom intervjuu i sam Širić proglasio svojim nasljednikom, sudio je samo jednu utakmicu Dinamu, i to nakon 14. kola kad je sve bilo formalnost. Edo Trivković, jedan od najboljih i najpoštenijih sudaca, te sezone Dinamu nije sudio ni jednu utakmicu.

Tadašnji golman Osijeka Marin Skender izjavio je da se Dinamu pomaže kao u Tuđmanovo doba. Mamić nije dopuštao da se ijedna riječ kaže protiv sudaca pa je često vrijeđao dr. Damira Matovinovića, nekadašnjeg poznatog nogometnog suca koji je nedjeljom na HRT-u u rubrici "Oko sokolovo" komentirao suđenje. Nakon utakmice Dinamo - Zagreb 4:1 u veljači 2006. u kojoj je Zagreb poveo, a Dinamo izjednačio iz jedanaesterca, Matovinović je rekao da jedanaesterac nije postojao, a to su napisali i novinari. Ni Mamić ni Josip Kuže, tadašnji trener Dinama, nisu to mogli otrpjeti pa je Kuže izjavio da je "Matovinović postao jadan u svojoj mržnji prema Dinamu", a Mamić je dodao da "Matovinović nije zaslužio titulu dr. ispred svog prezimena". Dr. Matovinović je tada podnio privatnu tužbu protiv Mamića zbog neprestana vrijeđanja, što je okončano sudskom pomirbom. O toj smiješnoj situaciji u komentaru u Jutarnjem listu novinar Orlando Rivetti je napisao: "Dinamo je toliko moćan, superioran da mu i suci trče u pomoć. Nekada su se suci dodvoravali predsjedniku Tuđmanu, danas je Dinamo toliko moćan da je takva vrsta servilnosti jednostavno degutantna." Kontrolori suđenja na diskutabilnim utakmicama nisu kažnjavali suce jer onda ni oni ne bi mogli suditi nekoliko sljedećih utakmica. Od tada do danas ništa se nije promijenilo, Dinamo je svake sljedeće sezone bio prvak, Mamić i Širić zauzeli su pozicije u Hrvatskom nogometnom savezu, a Vlatko Marković bit će predsjednik HNS-a do kada on želi.