Mindy Zhang, Jing Fu Zhao i Xiao Ya Su u Rijeci s Nikolom Petkovićem'Smješten sam u predivnom stanu u centru grada, prozori mi gledaju na Trg sv. Barbare i osjećam se sjajno. Što reče onomad Kiš: nisam nimalo nostalgičan", kaže Vladimir Arsenijević, srpski pisac čiji je roman "U potpalublju" preveden na 20 jezika, a koji ovoga mjeseca boravi kao gost grada Rijeke u stanu rezerviranom za gostujuće pisce. Rijeka je stan namijenila za Rezidencijalni program "Kamov" u sklopu kojeg će eminentni umjetnici raditi na svojim projektima i sudjelovati na riječkoj kulturnoj sceni. "Nadamo se da će taj program građanima Rijeke pružiti priliku da dožive autore različitih profila koji će stvoriti javni prostor za raspravu o kulturi i umjetnosti kao stvaralačkim djelatnostima koje su nezamjenjiv i neizostavan dio svakodnevnog života", kaže Plamena Šarlija, viša stručna suradnica za muzejsko-galerijsku i ostale likovne djelatnosti Odjela gradske uprave za kulturu.

Kako to izgleda u praksi, opisuje Arsenijević: "Upravo sam se vratio s vikenda na pulskom sajmu knjiga, a krajem mjeseca imam dva nastupa u Italiji budući da mi tamo izlazi prijevod knjige 'Predator'. Kako sam uspješno ostao bez svog stalnog posla - subotnje kolumne u beogradskom dnevnom listu Press - i još uvijek nisam uspio naći novi angažman, više nego inače radim na novom romanu, a bavim se i redovnim poslovima - produkcijom audio knjiga za Reflektor i organizacijom književnog festivala Krokodil."
Rezidencijalni program "Kamov" nudi piscima i vizualnim umjetnicima boravak u Rijeci od najmanje mjesec dana, a obaveza umjetnika je da barem dva puta mjesečno održe predavanje, radionicu ili izložbu te da ostave zapis o svom boravku. O izboru umjetnika odlučuje Programski savjet - eksperti za kulturu i predstavnici Odjela gradske uprave za kulturu - Mišo Nejašmić, Davor Mišković, Igor Eškinja, Svjetlana Janković-Paus i Plamena Šarlija.

Iako su u Hrvatskoj rezidencije za pisce relativna novost, u Europi postoji mreža kuća i stanova u kojima književnici borave neko vrijeme i gdje mogu u miru raditi, ali i uspostaviti kontakt s lokalnom sredinom - na taj se način rađaju novi projekti, a domaćini se mogu nadati da će pisac prije ili kasnije pisati i o njihovoj domovini. Prvu takvu rezidenciju pokrenulo je Hrvatsko društvo pisaca 2002. u Dubrovniku, ali je zbog skupoće nakon dvije godine zatvorena. U blizini Hrvatske najpoznatija je, pak, rezidencija u Grazu gdje su, primjerice, boravili Edo Popović i Dževad Karahasan. Prije Arsenijevića u Rijeci je boravio danski pisac Peter-Clement Woetmann i baš ondje radio na romanu o čovjeku koji se nađe u kulturi što se služi njemu nepoznatim jezikom. "Woetmann je jedan od najpoznatijih danskih autora mlađe generacije", kaže predsjednik HDP-a Nikola Petković koji je s Rezidencijalnim programom Kamov sudjelovao u organiziraju Dančeva gostovanja. "Radi se o čudesnom momku, izvrsnom pjesniku za kojega ćemo uskoro čuti u globalnim razmjerima i tada ćemo biti itekako ponosni što smo ga prepoznali među prvima u Europi." Jedan od književnih rezultata već je vidljiv: Petković i Woetmann zajedno su napisali pripovijetku koja će biti otisnuta u izdanju MSU-a Zagareb, a nove knjige tek slijede. "Nakon Woetmannova povratka u Kopenhagen, radimo na dvije knjige: izboru iz hrvatske poezije koji će objaviti Danci i izboru iz danske poezije koju ćemo objaviti mi", kaže Petković. "U 2012. netko će od naših pisaca u Dansku na mjesec dana. Od njega će se ili nje očekivati da postupi isto ili slično kao što je Peter-Clement učinio ovdje: da nastupa, drži predavanja, piše, zabavlja se te da se uklopi u književnu i kulturnu scenu u Danskoj."

Petković objašnjava i zašto su toliko važna gostovanja i druženja pisaca: "HDP se zalaže za radne razmjene kao nadopunu kratkoročnim razmjenama koje su dominirale za vrijeme prethodne uprave. Kratkoročne razmjene služe upoznavanju i razmjeni iskustava, a ono čemu se nadam u duljim, radnim, jednomjesečnim, a nadam se u budućnosti i višemjesečnim razmjenama, jest sretan brak produkcije i postprodukcije." Petković intenzivnije literarne razmjene dovodi u vezu i s poletom koji zanat pisanja doživljava i na drugim područjima. "Ministarstvo kulture povećalo je sredstva za stipendije pisaca i tu se doseglo gotovo sve što smo tražili, a još traju pregovori o fondu za evaluaciju umjetnički i kulturno vrijedne knjige iz kojeg bi se nagrađivali najbolji autori. Također, Nacionalnom vijeću za znanost smo uputili molbu da književnici budu pred zakonom ravnopravni drugim umjetnicima te da im se tako omogući rad na visokoškolskim ustanovama i akademsko napredovanje - a ta se naša inicijativa ondje razmatra s razumijevanjem."

Jedna takva kratkoročna razmjena je nedavno gostovanje neovisnih kineskih autora koji su otvoreno govorili o situaciji u Kini. Mindy Zhang, Jing Fu Zhao i Xiao Ya Sun koncem studenoga i početkom prosinca nastupili su na katedri za sinologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a u Rijeci su ih primili Snježana Prijić i Damir Zec u ime rektorata te Nikola Petković kao predsjednik HDP-a i pročelnik Odsjeka za kulturalne studije pri riječkom Filozofskom fakultetu.

O intenziviranju hrvatske međunarodne književne suradnje Ana Brnardić, glavna tajnica HDP-a, kaže sljedeće: "Međunarodna suradnja HDP-a proširit će se od iduće godine na nove zemlje - Dansku, Singapur, Britaniju, SAD i Irsku. U novoj formi razmjene, jednomjesečnim boravcima u rezidencijama za pisce, zahtijeva se reciprocitet, da zemlja iz koje neki pisac boravi u jednoj od hrvatskih rezidencijalnih kuća ugosti jednog našeg pisca u svojoj rezidenciji. Kinesko-američka pjesnikinja i prevoditeljica Mindy Zhang tako će iduće godine boraviti u Rezidencijalnoj kući Kamov, gdje će prevoditi hrvatske pjesnike na kineski."

Najdugotrajniji rezidencijalni program za pisce u Hrvatskoj postoji u Pazinu. Ondje je 2009. otvorena Kuća za pisce - ili Hiža od besed - koju financiraju grad Pazin i Istarska županija. Kuća je dvoetažna - razni programi odvijaju se u prizemlju s terasom, dok je garsonijera na katu predviđena za goste - a nalazi se u starom dijelu Pazina, nadomak srednjovjekovnog Kaštela, iznad ponora Pazinske jame. Za izbor autora odgovorno je Upravno vijeće na čelu s Nevenom Ušumovićem, a ono je dosad organiziralo tridesetak programa. Na nedavnom predstavljanju Kuće za pisce u Zagrebu, Martin Čotar, član Programskog vijeća Istarske županije, Kuću je opisao kao "ugodan ambijent za pisce, čija je inspirativna atmosfera dovoljna za stvaranje nekog novog djela", a njezina upraviteljica Iva Ciceran rekla je sljedeće: "Svaki pisac koji provede neko vrijeme u ovoj Hiži imat će dovoljno mira za rad i mogućnost druženja i sudjelovanja u aktivnostima grada."

U Kući za pisce nedavno je boravio najpoznatiji vojvođanski pisac László Végel, dobitnik najveće mađarske književne nagrade Kossuth, što je - kako je rekao publicist i nakladnik Nenad Popović, koji također sudjeluje u radu Kuće - odraz pojačane suradnje Istre i Vojvodine. "Te su se dvije regije prepoznale u mnogim zajedničkim karakteristikama te žele pojačati i razmjenu pisaca", kaže Popović. Kuća u Pazinu prošloga je tjedna dobila i novi poticaj jer je započela suradnja s Goethe institutom koji će ubuduće posredovati u programima razmjene pisaca s Njemačkom. A ako vam se, pak, boravak u Pazinu čini previše mirnim, ondje imaju i opasnije stipendije, primjerice, nagradu Jure Grando koja jamči jednomjesečni boravak pisca horora u Kringi, a ove je godine tu nagradu dobila Katarina Brbora.

Rezidencija za pisce postoji i u Splitu, zove se "Marko Marulić", a vodi je udruga KURS te ondje ugošćuju autore i prevoditelje i uključuju ih u kulturni život grada. Rezidencija za pisce nalazi se u centru grada na atraktivnoj lokaciji - pisci i prevoditelji se pozivaju na ovu stipendiju po četiri tjedna, a preko natječaja ih bira odbor u kojem su Maja Vrančić, Edi Matić, Alida Bremer, Antje Contius, Renato Baretić i Gyorgy Dalos. Autori ondje rade na svojoj knjizi, a splitskoj javnosti se predstavljaju na tribini Traduki na kojoj se raspravlja o aktualnim temama.
"Zahvaljujući projektu Traduki uspjeli smo ostvariti recipročnu suradnju s Turskom, gdje su ove godine bili Olja Savičević Ivančević i Branko Čegec, a Split je ugostio tursku autoricu Muge Iplici", kaže Maja Vrančić. "U dvije godine KURS je ugostio 30 autora i prevoditelja, a ove nam je godine pokrovitelj i predsjednik Ivo Josipović. Sljedeće godine planirana je razmjena s Berlinom, Bruxellesom i Rennesom. KURS surađuje i s udrugom Pro Helvetia iz Švicarske, Založbom Goga iz Slovenije, Rezidencijalnom kućom u Sarajevu, Zakladom fra Grga Martić iz BiH, Austrijskim kulturnim forumom iz Zagreba te Kulturvermittlung Steiermerk iz Graza."

Što se tiče boravka stranog pisca u Hrvatskoj, Maja Vrančić smatra da je nešto takvo neprocjenjivo: "Rijeka, Pazin, Zadar, Split i Dubrovnik autoru su atraktivni i nema bolje promidžbe jednog grada od literarnih zapisa istaknutih pisaca iz drugih zemalja koji u svoju sredinu prenose sliku grada čiji su gosti bili." U Splitu je, primjerice, svaki autor ostavio dnevnik zapisa za svoga boravka i ti su tekstovi objavljeni na blogu Splitopis. "Svi se zajedno moramo potruditi da pružimo što kvalitetniji program i autorima u gostima i čitateljima jer je cilj ovakvih program potaknuti kod publike kulturu čitanja i doprinijeti popularizaciji pisane riječi. Književna vrijednost ne poznaje ni žanrovske, ni vremenske, ni jezične granice, a rezidencijalni programi njeguju tradicionalno gostoprimstvo i na suvremen način ukidaju granice", zaključuje Maja Vrančić.