Edukativni centar izgleda poput staze koja okružuje park sa zelenilom, jezerima i vodoskokomVijest o velikom uspjehu zagrebačkog arhitekta Gorana Rake i njegove Radionice arhitekture na Međunarodnom natječaju u Turskoj, gdje su osvojili prvo mjesto i 100 tisuća dolara za projekt istanbulskog Edukativnog centra za prevenciju katastrofa, skrenula je pažnju svijeta na rad Rakina mladog tima, a posredno i na nekad čuvenu "zagrebačku školu arhitekture" po kojoj su zagrebački arhitekti bili itekako poznati izvan hrvatskih granica.

Naime, njihov projekt, kako sami kažu, "oaza u asfaltu", odnosno "kralježnica s organima", osvojio je nagradu u žestokoj konkurenciji i ima sve šanse da se ubrzo krene s izgradnjom. Ako se projekt zaista realizira, to znači da bi se Rako i njegova ekipa - Sara Jurinčić, Iva Pejić, Iva Perunčić, Ana Rako i Josip Sabolić, mogli pridružiti nizu arhitekata, kao što je Vladimir Antolić, autor urbanističkog koncepta u Kuala Lumpuru, koji su svojedobno u bivšoj državi gradili po Gani, Etopiji i Egiptu.

Za hrvatske arhitekte to je velik uspjeh, osobito u ovo vrijeme krize kad je gradnja i u svijetu drastično srezana. "Da nije bilo recesije, vjerojatno ne bismo radili taj projekt, pa hvala krizi što nam je dala dovoljno slobodnog vremena da se upustimo u tu neizvjesnost", kaže Goran Rako, duhovito komentirajući trenutačnu krizu u hrvatskom graditeljstvu koja im je omogućila da se mjesecima potpuno posvete projektu u Istanbulu. O važnosti istanbulskog natječaja svjedoče brojke i činjenice: organizirala ga je tvrtka ThyssenKrupp Elevator u suradnji s Istanbul Metropolitan Municipalityjem, a prijavilo se čak 2700 timova iz cijeloga svijeta. No kako su uvjeti natječaja bili zahtjevni, projekte je predalo samo 287 ekipa iz 59 zemalja, dok su ostali odustali. "I žiri je bio respektabilan", nastavlja Rako, "i u njemu je, osim renomirana španjolskog arhitekta Rafaela de la Hoza i turskoga Süha Özkana, bilo još 13 kompetentnih arhitekata iz Turske, Portugala, Španjolske i Francuske. Kad smo vidjeli imena članova žirija, ponadali smo se da će oni razumjeti našu viziju istanbulskog Edukativnog centra za prevenciju katastrofa u kojoj smo naglasak stavili na jednostavnost i ekološki pristup, što znači da nismo htjeli kalkulirati i raditi kompromise". "Stoga smo tu nagradu doživjeli i kao potvrdu svoje vizije arhitekture, a ne samo kao lijepo i stimulativno novčano priznanje", dodaje Josip Sabolić.

Goran Rako i njegova Radionica arhitekture najpoznatiji su u svijetu hrvatske arhitekture po atraktivnu Arheološkom muzeju Narona u Vidu za koji su nagrađeni priznanjem "Vladimir Nazor", a upravo su završili kompletnu obnovu kompleksa velebnoga baroknog dvorca Eltz u Vukovaru. Usto, u punom je zamahu izgradnja novog Muzeja vučedolske kulture pokraj Vukovara. Ako se uzme u obzir da je prije nekoliko godina sudjelovao i na Međunarodnom natječaju za novi muzej u Gizi pored čuvenih egipatskih piramida, moglo bi se reći da ga privlače muzejski projekti, što potvrđuje i realnost.

Goran Rako (prvi slijeva) s članovima Radionice arhitekture"Kad smo vidjeli neatraktivnu lokaciju u Istanbulu, gdje su smještene goleme nove zgrade i trgovački centri, nešto kao ružnija varijanta zagrebačkog Buzina, gotovo smo odustali od projekta, a onda smo odlučili učiniti nešto potpuno suprotno: ignorirali smo okoliš i projektirali zgradu koja ima vlastiti 'svemir' u koji će posjetitelji dolaziti ne samo zbog sadržaja nego i zbog odmora u zelenilu", kaže Rako. "Nakon toga je sve išlo lako, usprkos tome što smo bili svjesni rizika u koji smo se upustili. Naime, natječaj je bio jasan: oni su tražili novu atrakciju turske metropole, malo čudo arhitekture koje bi u budućnosti privlačilo turiste, kao što ih sada privlači Aja Sofija te koje bi postalo novi zaštitni znak Istanbula. A mi smo im ponudili prizemnicu koja se ne želi natjecati s visokim okolnim zgradama već nudi odmor od antipatična okruženja - u parku sa zelenilom, jezerima i vodoskokom." Istanbulski Edukativni centar za prevenciju od katastrofa prvi je takav institut u Turskoj, a prema Rakinu mišljenju, vjerojatno i u široj regiji.

"Kako su tu zemlju već nekoliko puta u zadnjih par godina pogodili katastrofalni potresi, a ljudi u svakodnevnim razgovorima često spominju katastrofe, logično je da se takav centar s naglašenom obrazovnom dimenzijom gradi baš u Istanbulu. Projekt se gradi na zemljištu od 27 tisuća četvornih metara, a temelji se na konceptu staze duge oko 400 metara koja okružuje park, nešto poput atletske staze oko nogometnog igrališta", objasnio je Rako. "Unutar staze ritmički se izmjenjuju tzv. izrasline, odnosno učionice, konferencijske dvorane, planetarij, knjižnica i prostori u kojima se pomoću najsuvremenije audiovizualne edukativne tehnologije simuliraju oluje, potresi, uragani ili požari tako da posjetitelji mogu steći uvid u nastanak i funkcioniranje tih elementarnih nepogoda. U projektu smo kombinirali suvremene i tradicionalne elemente, primjerice, zatvoreni vrt s vodom te kupole koje su tipične za tursku arhitekturu, no nismo ih koristili kao vizitku ili element obmanjivanja žirija, nego samo onda kada su trebali poslužiti našoj ideji." U parku su jezerca i vodoskok koji će funkcionirati kao znak raspoznavanja novog centra, pa autori iz Radionice arhitekture vjeruju da će ljudi rado tamo dolaziti kao i u Botanički vrt u Zagrebu "da u tom mikrosvijetu pronađu svoj dio svemira". Na pitanje o troškovima gradnje, Rako je odgovorio da u Hrvatskoj najskuplje zgrade stoje oko dvije tisuće eura po metru četvornom, bez opreme koja može biti veoma skupa, ovisno o luksuzu, te da ovaj projekt ne bi trebao premašivati tu svotu. "Usporedbe radi, metar četvorni novog muzeja koji se gradi u Rimu prema projektu Zahe Hadid stoji 7500 eura, a kad bismo mi mogli dobiti samo trećinu tog iznosa, postigli bismo čuda", rekao nam je Rako.

Muzej vučedolske kulture trebao bi biti otvoren potkraj sljedeće godineŠto se tiče ostalih građevina, obnove dvorca Eltz kao i gradnje Muzeja vučedolske kulture, dio su velikog projekta "Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok-Vukovar-Vučedol" koji s 300 milijuna kuna financiraju hrvatska vlada i Razvojna banka Vijeća Europe. U dvorcu Eltz ponovno će biti smješten Muzej grada Vukovara, a otvorenje se očekuje iduće godine nakon što se napravi stalni postav s novim akvizicijama koje su umjetnici zadnjih 20 godina poklanjali Vukovaru. "Kad smo vidjeli ruševine nekadašnjeg dvorca koji više nije imao ni stropova ni podova, pomislili smo da bi bilo bolje izgraditi novu repliku", objašnjava Rako. "No kako je riječ o spomeniku kulture, Hrvatski restauratorski zavod inzistirao je na obnovi dvorca u autentičnu stilu, usprkos tome što su uništeni čak i nacrti dvorca, tako da smo sve, od krova do štukatura, restaurirali na temelju starih fotografija i to na način kako se radilo prije stotinu godina." I radovi na Muzeju vučedolske kulture već su prilično odmakli tako da se naziru gabariti projekta, a otvorenje je predviđeno potkraj sljedeće godine. Projekt su vrlo ambiciozno zamislili ravnateljica Gradskog muzeja "Vukovar" Ruža Marić i sveučilišni profesor Tomislav Durman, najveći hrvatski stručnjak za vučedolsku kulturu, a uključivao bi i turističku revitalizaciju tog kraja. Naime, vučedolska kultura, koja je nastala u isto vrijeme kao i drevni Egipat ili Troja, danas se smatra jednom od najvažnijih europskih civilizacija, a toga su svjesni i brojni austrijski i njemački turisti koji na cruiserima putuju Dunavom te se s velikim zanimanjem raspituju za vučedolsku golubicu. U projektu je, osim gradnje muzejske zgrade, predviđeno i obnavljanje vile Streim, smještene blizu arheološkog lokaliteta, u kojoj bi bio istraživački centar, a u arheološkom parku rekonstruirale bi se drevne kolibe i ljevaonica bakra Megaron, najveća građevina vučedolske kulture.

Kako nam je ispričala arhitektica Iva Pejić, glavna zgrada muzeja prostire se na oko 1200 metara četvornih, gradi se pokraj prilazne ceste i potpuno je ukopana u brdo. "Željeli smo da se muzej što bolje uklopi u okoliš i da se iskoristi nagib terena tako da je otvoren samo prednjom fasadom, a po krovu vodi staza od prizemlja do vrha brda, gdje se nalazi arheološko nalazište", kaže zaključujući da će takav "obrnuti" koncept muzeja omogućiti posjetiteljima da se prvo upoznaju s tom starom kulturom, a zatim obiđu nalazište, što je možda bolji raspored od klasičnoga.