Objavljeno u Nacionalu br. 839, 2011-12-13

Autor: Sandra Bartolović

Ivo Josipović

Pola mi kabineta ide u Vladu, ali oni nisu moji ljudi

U prvom intervjuu nakon izbora, a prije davanja mandata budućem premijeru Zoranu Milanoviću, predsjednik govori o svom odnosu s novom vlašću i ulasku u EU

'Kritika prijašnje vlade nije mi donijela veliku podršku građana. Važnije je to što su me prepoznali kao predsjednika  koji se ne svrstava uz stranke''Kritika prijašnje vlade nije mi donijela veliku podršku građana. Važnije je to što su me prepoznali kao predsjednika koji se ne svrstava uz stranke'Još od vremena Franje Tuđmana, više od 12 godina, nije ista opcija definirala politiku na Pantovčaku i u Banskim dvorima. Pobjedom Zorana Milanovića, koji je čvrsto stajao iza kandidature Ive Josipovića, za sadašnjeg predsjednika Republike ipak se otvara delikatno razdoblje - istovremeno bi trebao podupirati Vladu iz čijih je redova potekao, ali i zadržati kritički odmak prema njoj kako bi u javnosti ostavljao dojam neovisnog autoriteta. Ne manje važno, valja održavati i visoku popularnost jer pikira na još jedan mandat, a ona se najbrže i najučinkovitije bilda na kritici Vlade koja odlučuje o životima građana. S dosadašnjom premijerkom Jadrankom Kosor, s kojom ga suradnja uglavnom nije ispunjavala zadovoljstvom, u zadnjem zajedničkom nastupu ipak se oprostio svečano - potpisivanjem pristupnog ugovora između Hrvatske i Europske unije.


Kakva su vaša očekivanja od vlade Zorana Milanovića?
- Očekivanja su ona ista koja imaju građani. Volio bih da nova vlada odlučnim koracima krene u nastavak reformi, da se popravi gospodarska situacija, posebno kad je riječ o otvaranju radnih mjesta, i da se zemlja orijentira razvojno, da se pogleda malo na dulju stazu, dalje od jednog mandata. Nužno je otvoriti proces dugoročne vizije Hrvatske i usmjeravanja na sektore u kojima imamo komparativne prednosti, kao i one koji su nužna pretpostavka razvoja, poput novih tehnologija, znanosti, inovacija i obrazovanje.

Koji bi, s obzirom na situaciju u državi, morali biti prvi konkretni potezi nove vlade?
- Predsjednik ne određuje Vladi prioritete. Vlada ima svoj program, na temelju kojeg je koalicija pobijedila, i posložit će svoje prioritete kako misle da treba. Obećali su izlazak iz krize i gospodarski razvoj, a koji će im biti konkretni potezi i kojim će ih redoslijedom povlačiti, na njima je da odluče. Ne mogu segmentarno govoriti treba li smanjiti ili povećati ovaj ili onaj porez ili učiniti što drugo. Ako su obećali određene rezultate - otvaranje radnih mjesta, reformu uprave, nastavak reforme pravosuđa, očekujem da se odmah s tim i počne. Bilo bi pretenciozno da ja, koji ne vodim taj proces, određujem koji će to potezi biti. Uostalom, to nisam radio ni prošloj vladi. Kao i građani, želim rezultat.

Čini se da je trenutačno najvažnije očuvanje kreditnog rejtinga, o kojem će ovisiti većina poteza i odluka nove postave u Banskim dvorima?
- To je vjerojatno jedna od prvih zadaća. Budući premijer Milanović već je najavio određeno smanjenje proračuna koje će govoriti i o odlučnosti Vlade i o fokusiranju na štednju i rasterećenje gospodarstva.

U izbornoj ste noći izjavili da u suradnji s premijerkom Kosor pamtite samo sretne dane, iako je tih bilo najmanje. Kada nakon odlaska njene vlade podvučete crtu, biste li joj dali prolaznu ocjenu?
- Uvijek sam izbjegavao ocjene "prošao" ili "pao". Konačnu ocjenu dali su građani, a što se mene tiče, bilo je primjera uspješne suradnje, a bilo je i neugodnih trenutaka u suradnji. Nisam do kraja razumio zbog čega je vladajuća stranka od prvoga dana mog mandata forsirala iracionalne, posve nepotrebne konflikte. I njihova izborna strategija koja se dva mjeseca fokusirala na mene pokazala se jednim od najvećih promašaja u povijesti naših političkih kampanja. Na tome je HDZ osjetno izgubio, i kad je riječ o vremenu i o rejtingu. To je bilo potpuno nepotrebno i HDZ-u štetno. I kao što sam od prvoga dana ispružene ruke išao prema vladi premijerke Kosor, ići ću isto tako i prema vladi premijera Milanovića. Zaista, svaki uspjeh Vlade i moj je uspjeh, a vrijedi i obrnuto.

Nije baš da ste se suzdržavali od konflikata s HDZ-om, spremno ste ih nazvali kukulele opcijom?
- To je bilo u trenutku kad je razina njihovih napada na mene u funkciji kampanje prevršila mjeru. Nikada s moje strane nije bilo napada, iako je bilo odmjerenih ozbiljnih kritika i rasprava o gospodarskom stanju. Pa tko bi za gospodarsko stanje mogao reći da je sjajno?! Ljudi bi mi se smijali. No nikada moja kritika nije prešla u politikantstvo ili zlonamjernost bilo prema Vladi, bilo prema HDZ-u. Nasuprot onome što su mediji zapazili, jer ih očito zanimaju samo konflikti, imao sam i vrlo dobru suradnju s nekim ljudima iz HDZ-a, kao i s nekim ministrima, iako je postojala meni potpuno nerazumljiva zabrana da sa mnom kontaktiraju bez posebne premijerkine dozvole. Unatoč tome, dobro smo surađivali i pomogli građanima u rješavanju mnogih problema. Hvala tim ministrima na suradnji.

Bilo je vaših poteza i implicitnih poruka kome bi se birači trebali okrenuti u svojim izbornim odlukama.
- Apsolutno sam se uvijek držao činjenica i nastojao djelovati poticajno kad je riječ o reformama, EU, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Zaista nikad s moje strane prema Vladi nije išlo nešto što je mišljeno samo radi umanjenja rejtinga Vlade. No u trenutku kad su napadi iz Vlade postali iracionalni, pa i opasni, i kad sam bio prozivan za svrstavanje i htjelo me se zloupotrijebiti u kampanji, oštro sam uzvratio, i to ću uvijek tako činiti. Neću nikome dopustiti da me instrumentalizira za svoju političku kampanju. Bilo je i dobrih primjera suradnje i zahvalan sam premijerki Kosor i njenoj vladi na tim dobrim trenucima. Odlično smo koordinirali napore u uvjeravanju europskih čelnika da je Hrvatska ispunila sve uvjete za pristupanje EU. Dobro smo koordinirali i stavove prema BiH, puno smo i dobro surađivali na području obrane i nacionalne sigurnosti. No očito u javnosti više pozornosti izazivaju nesretni nego sretni dani, ali i sretnih je bilo dosta, i na njima sam zahvalan.

U nesretne dane premijerka Kosor sigurno je upisala konzultacije koje ste sazvali prošlog proljeća zbog FB prosvjeda, jer tvrdi da ste je tada pokušali rušiti.
- Ne vidim kako bi se Vlada rušila, jer tada nije bila tako krhka.

Koji je onda bio cilj vašeg pozivanja svih stranaka?
- Javljale su se razne ideje kad bi se trebale održati izbori, pa i unutar vladajuće koalicije, a javnost je tražila da se kaže kad će biti. Premijerka je bila obećala da će to učiniti. Smatram da vrijeme izbora, do kojega se dolazi i odlukom parlamenta o raspuštanju i odlukom predsjednika o konkretnom datumu, nije samo stvar parlamentarne većine. Izbori su nacionalni, zajednički festival demokracije. Rezultat tih konzultacija bio je da je zaista uskoro i rečeno kada će biti izbori. Uz to, bila je to prilika i da sa strankama razmijenim mišljenja i o nekim drugim pitanjima. Mislim da je to bio vrlo koristan sastanak. Ako se opet ukaže slična potreba, ponovno ću ga sazvati. Ne vidim kako se konzultacijama može srušiti Vlada.

Kakvu suradnju očekujete s Milanovićem, jer nije tajna da je vaš odnos imao uspona i padova?
- Najbolju moguću. Konzultirat ćemo se u svim stvarima koje su u zajedničkoj nadležnosti, a očekujem i da ćemo raspravljati o općim političkim pitanjima. S Milanovićem sam imao uvijek vrlo dobre i korektne odnose i siguran sam da će tako i ostati.

Bi li, neovisno o tome što ima više nego dovoljnu parlamentarnu većinu, Milanović u Vladu trebao uključiti i manjince, ponajprije SDSS?
- Koje će stranke Milanović uključiti u Vladu, njegova je stvar. Kukuriku koalicija ima dovoljnu većinu, a hoće li u Vladu uzeti još koga, zaista je pitanje o kojemu će odlučiti premijer sa svojim partnerima. Načelno, dobro je da su u Vladi i pripadnici manjina, bez obzira na to iz koje su stranke. Mislim da je vidljivo da su vrlo važnu ulogu u kampanji koalicije, posebno SDP-a, imali i pripadnice i pripadnici manjina i pretpostavljam da će se netko od njih naći u Vladi.

Svoju veliku popularnost velikim dijelom dugujete kritici i opoziciji dosadašnjoj vladi. Kako ćete se sada postaviti, jer je to ipak "vaša" vlada, a treba održavati i popularnost jer ćete vjerojatno po još jedan mandat?
- Ne bih se složio da mi je kritika HDZ-ove vlade donijela veliku podršku građana. Oporba je puno žešće kritizirala pa nije stekla tu razinu podrške. Osim politike koju zagovaram, sigurno tome pridopnosi i specifična pozicija predsjednika Republike kao institucije.

Nije baš tako, jer se oporba probudila tek neposredno pred kampanju, a javnost je vas doživljavala kao glavnu opoziciju HDZ-u i Vladi.
- Ne mislim da je to glavni faktor podrške građana koju uživam. Važnije je to što su me percipirali kao predsjednika koji se ne svrstava uz stranke. Podržava me i do 80 posto birača HDZ-a, a ne bi bilo tako da su me doživjeli kao opoziciju svojoj vladi. Građani su prepoz " nali da nastojim ostvariti ono što sam obećao u kampanji - podršku pristupanju EU i borbi protiv korupcije, novu regionalnu politiku, zalaganje za pravednost i socijalnu pravdu. Vjerujem da ljudi prepoznaju da se ponašam onako kako sam obećao u kampanji.

Hoćete li biti jednako kritični prema SDP-ovoj kao što ste bili prema HDZ-ovoj vladi?
- Hoću, sasvim sigurno.

Za Milanovića neće biti milosti, popusta, gledanja kroz prste, iako vam je omogućio da budete predsjednik države?
- Nisam pretjerivao s kritičnošću ni prema dosadašnjoj vladi, moja kritika je bila umjerena i u skladu s odnosima koje predsjednik mora imati prema vladi. Ne mislim da predsjednik smije biti najveći kritičar Vlade, niti sam ja to bio. Ali da mora, na način koji nije politiziranje i strančarenje, reći ako nešto ne ide u dobrom smjeru, to je potpuno jasno. Bude li trebalo, naravno, reći ću to i premijeru Milanoviću, bez obzira na to što mi je omogućio predsjedničku kandidaturu. To definitivno nije razlog da ne tretiram njegovu vladu kao i vladu Jadranke Kosor. Vjerujem da će možda biti manje potrebe za zvocanjem i prigovaranjem preko medija, jer ćemo bolje komunicirati, a dosad sam znao imati problema i s uspostavljanjem kontakata s Vladom. Nadam se da toga sada neće biti. Budućeg premijera i njegove suradnike vrlo dobro poznajem i mislim da postoji visok stupanj uzajamnog uvažavanja.

Hoćete li s Milanovićem razgovarati o proširenju svojih ovlasti?
- Ako bude promjena Ustava, vidjet ću postoji li raspoloženje da se to mijenja, ali to nije nešto što smatram presudnim. Neću na tome inzistirati, niti sam ja to tako postavio. U medijima je moje razmišljanje o ustavnoj poziciji predsjednika poprimilo pune šire dimenzije nego što je to bilo u samom intervjuu. Ta su razmišljanja u mnogim krugovima naišla na dobru potporu, istina, i na otpor u nekim strankama.

Kako to da Mirando Mrsić neće biti ministar obrane, jer je ta vaša želja dugo figurirala kao definitivni dogovor vas i Milanovića?
- U nadležnosti premijera je imenovanje ministara i to je zaista njegova odgovornost. Ja u to ne ulazim i sa svakim ministrom kojega postavi nastojat ću surađivati što bolje. Svakom ministru kojeg imenuje vjerujem i nadam se da me praksa neće demantirati.

Ipak će biti vaših ljudi u Vladi, sprema se pravi mali egzodus s Pantovčaka u Banske dvore, a i Orsat Miljenić, novi ministar pravosuđa, kotira kao vaš čovjek jer ste ga htjeli za predstojnika Ureda.
- Morat ću ozbiljno vidjeti što ću s Uredom. Da se našalim, pola mog Ureda seli se u Vladu. S jedne strane mi to laska, jer se cijeni rad mojih suradnika i potvrđuje da je moj odabir bio dobar. S druge strane, to me stavlja pred izbor novih ljudi. Odlazi mi savjetnik Predrag Matić za ministra branitelja, predstojnik Ureda Joško Klisović bit će zamjenik ministrice vanjskih poslova, savjetnik za vanjsku politiku Joško Paro vjerojatno se vraća u diplomatsku službu, ima naznaka još nekih akvizicija. Uz to, gotovo sve buduće ministre vrlo dobro osobno poznajem. Ali oni nisu "moji ljudi". Riječ je o neovisnim i kvalitetnim stručnjacima i političarima koji će biti ponajprije lojalni građanima, svojoj dužnosti i Vladi. Siguran sam, to što se dobro znamo ni njima ni meni neće biti problem za odgovorno i profesionalno obavljanje poslova.

Paro će biti veleposlanik u Washingtonu?
- Ne znam, još nisam dobio Vladin prijedlog kandidata za prazna veleposlanička mjesta. Ali Paro je svakako sjajan odabir za svako od njih.

Je li HDZ imao ravnopravne uvjete natjecanja na ovim izborima, ili su se mediji gotovo unisono svrstali protiv njih, kako je uvjerena Jadranka Kosor?
- Mediji su, barem donekle, slika realiteta, i reflektirali su onu kritičnost koju je javnost imala prema prethodnoj vladi. Da, mediji su bilo vrlo kritični prema HDZ-u i Vladi, i sigurno im to u kampanji nije pomoglo. Razumljivo je da zbog svih onih silnih priča o izvlačenju novca iz javnih poduzeća i istraga koje su pokrenute slika HDZ-a i opozicije u medijima i nije mogla biti ista. Ako je sve to točno, naravno da nisu mogli biti u istom položaju. No zadnju riječ na izborima imali su građani, a ne mediji. Isto tako, ne volim da se ikoga, pa ni HDZ i njegove unaprijed proglašava krivcima. Pričekajmo da pravosuđe donese odluke.

Kako vidite teze da su DORH i USKOK velikim dijelom obavili kampanju za Kukuriku koaliciju?
- Ne vjerujem u to. Zar ćemo reći da nisu trebali biti vođeni ti postupci?

Zanimljivo je da su se svi njihovi rokovi oko pokretanja ili odustajanja od istraga koncentrirali oko izbora - i objavljivanje istrage protiv HDZ-a, odbacivanje slučaja Riječke tržnice i početak suđenja Sanaderu prije izbora, objavljivanje odustajanja od istrage protiv Jarnjaka dan nakon izbora. Nije li to malo previše koincidencija da ne bi bilo mjesta sumnjama?
- Uvijek postoji neki "tajming" i uvijek se može naći razlog za pitanje "zašto baš sad". Da je istraga protiv HDZ-a otvorena nakon izbora, čuo bi se prigovor da je riječ o osveti. Jednostavno, to je posao koji DORH mora obaviti, i nećemo valjda odustajati od postupaka zato što su izbori. Uvijek su neki izbori. Ako je bilo kriminala, javnost pri odlučivanja to mora znati, a to se može saznati jedino kroz postupak. Pravosuđe mora imati svoj vlastiti, neovisni put i ritam, i mora raditi neovisno o izborima i bilo kojoj drugoj političkoj situaciji. Očekujem da će se HDZ, koji pokriva među našim građanima vrlo zastupljenu opciju desnog centra, bez obzira na sadašnje probleme, profilirati kao ozbiljna i demokratska oporba koja ima što ponuditi građanima.

Konačno su stavljeni potpisi na pristupni ugovor, ali sve su glasnija pitanja trebamo li se veseliti ulasku u Europsku uniju koja puca po šavovima?
- Čini mi se da u raspravi o našem članstvu u EU polazimo od krive pretpostavke, jer kao da impliciramo da je razlog krize u EU sama EU. Upravo je suprotno, kriza je u slabostima pojedinih nacionalnih gospodarstava. Važno je postaviti pitanje kako bi kriza izgledala da nema EU, kako bi Grčka izišla iz krize da nema europske pomoći i kako bi globalni recesijski val izgledao da mu se europske zemlje zajedno ne odupiru. Sadašnja kriza pokazuje da je dobro da u teškim vremenima postoji neko sidro, a ja EU vidim kao takvo sidro koje pomaže da nacionalne ekonomije ostanu s glavom iznad površine.

Trenutačno se čini da se useljavamo u zgradu u kojoj se urušavaju stube.
- Ne ruše se stube. To je potpuno pogrešna pretpostavka, jer je riječ o poplavi gospodarske krize koje bi bilo i da nema EU. Upravo je EU mehanizam koji će pomoći da se lakše iziđe iz krize.

Pitanje EU u našoj je politici postavljeno kao dogma, ne propituje se. Politika je zadala imperativ ulaska u EU i ne objašnjava previše, pogotovo ne progovara o aktualnoj krizi i što ona znači za našu poziciju.
- Dužnost je politike objasniti razloge našeg ulaska u EU, posebno u točkama nerazumijevanja. I sam sam tražio, još dok sam bio u Saboru, da se javnosti detaljnije objasni tijek i sadržaj pregovora, a posebno ono što jest zapreka ulasku u EU, kao i ono što ćemo zateći i što ćemo biti kada uđemo u tu veliku organizaciju. Svaka ozbiljna analiza pokazala je da EU pruža one mogućnosti koje mi sami za sebe kao otok ne bismo imali.

Koje su to mogućnosti? Pola Europe je na ulicama zbog nezaposlenosti, lošeg standarda, smanjenja plaća i mirovina...
- Nema to veze s EU. Riječ je o slabostima domaćih gospodarstava. Kriza u Grčkoj nije nastala zato što su u EU nego zato što su loše radili, a iz krize će lakše izići zato što imaju pomoć EU. Zamjena je teza da je kriza zbog EU, jer bi krize bilo i da nema Unije, a ona je mehanizam koji će pomoći da se lakše, brže i kvalitetnije iziđe iz krize. Svjedočimo da EU svoje članice spašava od krize, za što je Grčka najbolji primjer. Ali nema čarobnog štapića - ako netko misli da se kriza može zaobići donošenjem političke odluke, a da se ne povlače odgovarajući potezi, onda se jako vara. Kao što je jasno i da Grčka ne može nastaviti s prosječnim mirovinama od 1300 eura, jer tih novaca jednostavno nema. Uvijek treba voditi računa o realitetima.

Za Ljubu Jurčića je realitet da će za pet godina kapital iz EU u Hrvatskoj pokupovati sve što vrijedi od poduzeća.
- Ne mislim da će to biti baš tako. Sigurno je da će strani kapital dolaziti, jer kapital pomalo gubi nacionalnost i postaje krv u velikom, globalnom krvotoku. Uostalom, mi se i borimo za strane investicije, jer one otvaraju radna mjesta. I Hrvati će kupovati u Italiji, vjerojatno manje nego Talijani kod nas jer smo mi manja zemlja, ali nema mjesta strahu da time gubimo nacionalni identitet, gospodarsku sposobnost ili kulturnu posebnost.

Očekujete li da na kraju to bude Europa dviju brzina, što zagovaraju moćnije članice?
- Teško je to u ovom trenutku procijeniti, iako je vidljivo da je došlo do raskoraka zemalja eurozone i Britanije. Svima je u interesu da se to veliko tržište i funkcionalan monetarni sustav očuvaju, da se na toj platformi nađe kompromis. A hoće li se to napraviti s dvije brzine, ne znam. Ipak, mislim da to ne bi bilo dobro, jer pozicija zajedničke, funkcionirajuće Europe pretpostavlja jednak tretman, jednaka prava i jednaku odgovornost svih država, naravno, uz uvažavanje njihovih objektivnih razlika.

Bude li ipak ishod koji ne priželjkujete, može se očekivati da mi završimo u drugom ešalonu?
- Za mjesto u prvom redu treba se izboriti i naše će mjesto ovisiti o našim kapacitetima i sposobnostima. Ako budemo dobro radili i podignemo našu ekonomiju, imat ćemo i bolju poziciju. To je ono što napokon moramo osvijestiti - bili u EU ili ne, na međunarodnoj sceni značit ćemo upravo onoliko koliko vrijedimo, a na nama je da odredimo svoju vrijednost radom, uspješnošću ili, na žalost, neuspješnošću.
S obzirom na sadašnje pokazatelje, teško ćemo se progurati u prvi red.
Dolaze neke nove generacije, čini mi se da se problem pomalo osvješćuje. Osim poslovnih vještina i sposobnosti, trebamo jačati i samopouzdanje.

Srbija, unatoč očekivanjima, na prošlotjednom summitu nije dobila kandidatski status, novu šansu ima u ožujku. Kakve će to reperkusije imati na regiju?
- Sigurno je da bi za vladajuću politiku u Srbiji i predsjednika Tadića bilo bolje da je sada donesena takva odluka. Nadam se da će se to dogoditi u ožujku, a uvjeren sam da je budućnost regije europska budućnost. Uvijek citiram njemačkog predsjednika Wulffa koji mi je rekao da iz Berlina do Atene želi putovati bez putovnice, što znači da sve zemlje jugoistoka Europe vidi kao dio EU. Mislim da je europski put Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore ne samo put reformiranja tih država nego i put transformacije odnosa u regiji. Od konflikta i oružanih sukoba idemo prema dobrosusjedskoj suradnji. Mi sa Srbijom imamo još puno otvorenih pitanja, ali ono što se vidljivo promijenilo u zadnje dvije godine jest dobra volja i partnerstvo koje sam uspio izgraditi s predsjednikom Tadićem, naravno, uz sudjelovanje Vlade, ali i mnogih drugih. Znatno su ojačali i gospodarski odnosi. Osobito je važno da se riješe repovi rata, posebice pitanje nestalih osoba, jer je to posebno emotivno i političko pitanje prvoga reda i na tome moramo zajednički raditi.
Kako vidite Tadićev istup u FAZ-u, gdje on upozorava, pa na neki način i prijeti EU da će Srbija, ako ne postane zemlja kandidat, skliznuti u ekstremizam i kaos, jer "raste opasnost od nove nestabilnosti i prijetnja da Srbija, a time i zapadni Balkan, još jednom potonu u mrak nacionalizma i netrpeljivosti"?
- Vjerojatno je riječ o njegovoj procjeni što bi se moglo dogoditi. Ne znam je li riječ o prijetnji, ali sigurno situacija u kojoj Srbija uskoro ne bi krenula putem europskih integracija jača mogućnost o kojoj Tadić govori. Na Srbiji je da učini ono što treba da se to ne dogodi, sve su karte u rukama političkog vodstva Srbije i na njima je da odigraju pravu.
Kosovo je karta koja rješava njihovu europsku situaciju?
- Točno. Mi želimo najbolje moguće odnose i sa Srbijom i s Kosovom. Problemi između Srbije i Kosova su iznimno teški, mi tu ne možemo presudno pomoći i nastojimo ne smetati njihovim pregovorima.
Treba li zbog izostanka kandidatskog statusa očekivati jačanje radikala u Srbiji?
- To je moguće, ali dopustite da ne komentiram unutarnje stanje u susjednoj zemlji, neka se oni time pozabave.
Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz kritizirao je premijerku Kosor zbog kninskog pozdrava generalima Gotovinu i Markaču, ali i vas zbog vaše ocjene da u Haagu sjede "krivi ljudi", kao i sumnje u profesionalnost Suda?
- Ima pravo kritizirati, kao što i mi imamo pravo kritizirati Haaški sud, pa i rad njega samoga. Mi poštujemo odluke Suda, u punoj mjeri surađujemo, ali, sve na ovom svijetu je u demokraciji podložno kritici, posebno onoj stručnoj, zašto ne i Haag?! Podsjetit ću, od samog osnutka suda jedan sam od onih u Hrvatskoj koji su ga najviše podržavali. Ne vidim zašto je gospodin Brammertz tako osjetljiv i na vrlo umjerene kritike rada suda stručne naravi. Uostalom, u brojnim stručnim člancima i knjigama širom svijeta, uz brojne pohvale Sudu, često se nalaze i kritike.
I dalje ostajete pri stavu da su u Haagu "krivi ljudi"?
- Kritike, pa ni one moje, ne mijenjaju činjenicu da je Haaški sud napravio puno dobroga. Podsjećam da je prvi otvorio proces kažnjavanja ratnih zločina, pri čemu u većem broju slučajeva pravda uistinu jest ostvarena. U znatnoj je mjeri utjecao i na pozitivan razvoj pravosuđa i odnosa prema zločinima u svim zemljama regije, pa i u Hrvatskoj. Moj je prigovor da je potrošeno puno vremena i novaca, a da su mnogi zločini ostali nekažnjeni, pa i da su žrtve ostale izvan žarišta interesa Haaškog suda. Vukovar je primjer nedovoljno dobro vođenog predmeta. Bilo je i puno okrivljenika koji su nakon dugotrajnog postupka pušteni kao nevini, dakle, "krivi ljudi", što govori o nekvalitetnoj pripremi predmeta. Volio bih da je Haag bio efikasniji u progonu ratnih zločina i da je zahvatio zaista sve najodgovornije za zločine. Ali, još jednom, to ne mijenja moju ukupnu pozitivnu ocjenu, posebno u vezi s razvojem međunarodnog kaznenog prava i odnosom prema zločinima. Da je Haag bio spreman čuti i poneku kritiku, možda bi danas njegov rad u cijelosti bio bolje prihvaćen u nekoć zaraćenim zemljama. Na žalost, u njima i dalje prevladava stajalište kako Haag sudi "samo našim herojima", a "štiti njihove zločince". Mislim da to nije točno i da se pohvale i kritike mogu Haagu uputiti neovisno o tome odakle je okrivljenik. Haag jednako tretira okrivljenike, bez obzira na to odakle su, i u kvalitetnim odlukama, i u pogreškama.

Vezane vijesti

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Glavna poruka konferencije "Facing Tomorrow 2012" je pogled u budućnost, a sudionicima konferencije koja se pod pokroviteljstvom izraelskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika