Mate Granić, predsjednik DC-aU Bagdadu je poginuo posebni izaslanik Glavnog tajnika UN-a Kofi Annana za Irak, Sergio Vieira de Mello, sjajni brazilski diplomat, koji je odigrao značajnu ulogu i u konačnoj reintegraciji okupiranih područja Republike Hrvatske u ustavnopravni poredak.

Napad na sjedište UN-a u Iraku pogiba preko 20 djelatnika UN-a te ranjavanje preko 100 ljudi je najžešći napad na snage UN-a u njegovoj povijesti, ali i najžešći napad na američke i savezničke okupacione snage u Iraku, bez obzira što su poginuli djelatnici UN-a. UN ostaje u Iraku, a Velika Britanije predlaže snažniji angažman te organizaciju.

Očito je da SAD i V. Britanija uz pomoć saveznika ne mogu uspješno kontrolirati procese tranzicije u Iraku, razoružanje gerilskih skupina (pristaše Saddama Husseina i Al-Qa’ide), te izgradnju demokratskih institucija. Otpor su počeli pružati i šiti (ugnjetavani za vrijeme diktature S. Husseina), posebno neki vjerski vođe, ali i neke građanske skupine koje ne prihvaćaju američku i savezničku okupaciju.

Bagdad postaje utočište terorista i u arapskom svijetu se sve više postavljaju pitanja o svrsihodnosti američke i savezničke vojne operacije. U V. Britaniji je sada jasno da će barem ministar obrane Geoff Hoon dati ostavku, a popularnost Tonya Blaira je sve niža (najniža do sada). Zato je krajnje vrijeme da UN sa preciznim mandatom Vijeća sigurnosti pod poglavljem VII preuzmu, ne samo humanitarnu, nego i vodeću ulogu u uspostavi demokracije i stabilizacije Iraka. Vjerujem da će i SAD imati interesa da nađu zajednički jezik sa UN-om.

Sergio Vieira de Mello
Bio je velika nada UN-a. Spominjao se i kao mogući zamjenik K. Annana sa kojim je odlično surađivao. Uvijek je bio tamo gdje je najteže (Bangladeš, Sudan, Cipar, Mozambik, Peru, Libanon, Kambodža, Istočni Tirmor, Kosovo i BiH). Osobno sam ga dobro poznavao, te za vrijeme njegovog mandata u BiH i RH odlično surađivao. Za razliku J. Akašija, koji je mandat UNPROF-a u Hrvatskoj tumačio kao zadržavanja statusa quo i srpske okupacije hrvatskog teritorija, a u BiH osobno odgovoran za pad Srebrenice (ne samo on), za što se i UN ispričale BiH-u i priznale propust. S. V. de Mello je odlično razumio problem (kao i K. Annan) okupiranih hrvatskih teritorija i odgovornosti Beograda i Slobodana Miloševića osobno za stanje na okupiranim područjima. Pomagao je da Hrvatska diplomacija izbori odlučujuću Rezoluciju G. S. Vijeća sigurnosti 43/49 u prosincu 1994. godine, koja je bila temelj vojnoredarstvene operacije ‘’Oluja’’. Zato nije dovoljna samo oštra osuda atentata u Bagdadu, što je učinilo Ministarstva vanjskih poslova RH te upis u knjigu žalosti u New Yorku, Predsjednik Republike S. Mesić bi trebao na prijedlog Ministarstva vanjskih poslova posmrtno odlikovati S. V. de Melloa visokim hrvatskim odličjem, što bi bio minimum zahvalnosti za časna djelovanja tog humanog čovjeka u Hrvatskoj i BiH (ali i u svim kriznim žarištima u svijetu). To bi sigurno bilo dobro primljeno u UN-u, ali i u Brazilu, koji je proglasio trodnevnu žalost povodom pogibije S. V. de Melloa.

Ivica Račan
Stupanj neuspjeha premijera I. Račana u vanjskoj politici prema susjednim državama je fascinantan. O Sloveniji, nestručno i nespretno parafiran Sporazum o državnoj granici, koji je pod pritiskom oporbenih političkih stranaka, stručne i političke javnosti povučen više nije potrebno puno govoriti jer je blokirao rješavanje gotovo svih otvorenih pitanja, a posebno Ljubljanske banke filijale Zagreb. Najnovije izjave slovenske strane, da je Hrvatska razdruživanjem preuzela obveze štediša na svom teritoriju je sramotno, kao i nervozne i gotovo histerične reakcije na najavu hrvatskog proglašavanja gospodarskog pojasa, što je suvereno pravo Hrvatske prema Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982. g. Slovenija još sanja o teritorijalnom izlazu na otvoreno more (pozivajući se na parafirani Sporazum o državnoj granici Račan – Drnovšek), a Hrvatska Vlada je propustila snažnom diplomatskom akcijom prisiliti Sloveniju na obvezujuću međunarodnu arbitražu ili pravorijek Međunarodnog suda pravde u Haagu, u skladu sa Helsinškom deklaracijom. Ali pravo poniženje je Ivica Račan doživio od BiH, posebno bošnjačke strane. Sulejman Tihić, član predsjedništva BiH je blokirao potpisivanje protokola o Pločama i Neumu, a premijer Adnan Terzić je negativno reagirao na pismo namjere hrvatske Vlade, o izgradnji autoceste, koridoru 5C. Još je u Dnevnom Avazu izjavio da se Hrvatski vođa bavi problemom povratka izbjeglica iz BiH (Srba) u Hrvatsku, iako mu je dobro poznato da se u RH iz BiH vratilo samo oko 1700 Hrvata od preko 200 000 prognanih. Ovo nije potrebno niti komentirati, a MVP niti ne spominje jer zaista nema bitnog utjecaja na glavne vanjskopolitičke odluke.