Ivan StarčevićVIJESTI
Utorak, HRT 1, 12.00
kaktus
Ovogodišnji Vijenac Struških večeri poezije lako bi mogao pripasti suvremenom hrvatskom pjesniku Draganu Nikoliću, zbog njegova stiha “trebat će dugo da zarastu ožiljci koje su na bračkom krajoliku ostavili plameni jezici”. Mladi g. Nikolić je, kao što nitko ne zna, urednik emisije “Vijesti” na Hrvatskoj televiziji i kao takav on piše najave za segmente svoje emisije, ali to je samo privremeno. Da, drage čitateljice i čitatelji, abecedu tv struke danas pišu pjesnici i čine to pjesnički. Još samo korak i mladi će Nikolić izdati prvu zbirku, postati slavan i napustiti HRT.

LATINICA: DERBI
Utorak, HRT 1, 11.45
vijenac
Emisija je iz studenog otprije točno deset godina (i tri mjeseca) i krajem te 1993. godine u njoj je kritizirano ime “Croatia” koje je čuveni hrvatski latinist Franjo T. nadjenuo nogometnom klubu Dinamo, a uopće nije hvaljeno sve ostalo rimsko cvijeće (Cibalia, Marsonia npr.) kojim je taj naš čuveni i voljeni prvi protektor ukrasio hrvatski nogometni zemljovid. (c)alu u centar, a ne šalu na stranu, pomislio je Denis Latin kad je na današnju projekciju zabranjene emisije pozvao Zlatka Canjugu, umjesto jednog drugog prvaka u bezmjernom ulizivanju šefu države. Taj drugi Zlatko, prezimenom Vitez i zanimanjem glumac, ima sada važnijeg posla od gostovanja u “Latinici”: užasno je preokupiran ulizivanjem novom šefu hrvatskog glumišta, čuvenom Lepom Radi (Šerbedžiji) Vukovarskom kojega je sam Vitez postavio na to mjesto, tek toliko da se ima kome ulagivati.
Naravno da je i današnji Canjuga, kao i svi Tuđmanovi podvornici i cirkusanti raspoređeni na važna mjesta (glumčić Z. Vitez bio je predsjednik skupštine kluba), izrazio čuđenje što je emisija zabranjena. Preko puta Canjuge, kao kolege komentatori, sjedili su Dražen Lalić koji se predstavio kao sociolog i navijač Hajduka i, budući da “Dinamo” ni dan današnji nema svojih sociologa, uz Lalića je sjedio Thomas Bauer, predsjednik udruge navijača Dinama. Kao i ona dama iz Tuđmanova polusvijeta (Vesna Girardi Jurkić, ministrica kulturna) i Canjuga je podizao glas na svoje bivše žrtve, tj. na mladog Bauera koji je podsjetio na policijska maltretiranja navijača “Dinama” (prisluškivanja, premlaćivanja, oduzimanja navijačkih simbola)u doba kad je predsjednik Dinama prekrštenog u Croatiju bio baš Canjuga.

KRATKI SUSRETI
Srijeda, HRT 1, 20.08
kaktus
Mozaična kulturna emisija javlja i o premijeri kazališne predstave “Marat Sade” na Brijunima, u produkciji obitelji Šerbedžija i prijatelja, trupi brojnoj, hvala nebesima, kao omanja čerga. Pero lokalno izvjestitelja kratko je opisalo De Sadea kao “začetnika sadizma”, što je dosta duhovito, ali nemojmo sitničariti. Sve što se objavi pomaže predstavi, čak i beogradski tjednik NIN koji u broju od 21. o. m. najavljuje novi kinematografski hit: gola Svetlana Ceca Ražnatović Arkan u žestokom ljubavnom zagrljaju s brijunskim aboridžinom Radom Šerbedžijom. Prizori njihova strasnog milovanja, snimljeni prije pet godina, bili su izbačeni iz filma, jer je tako zahtijevao tadašnji Radin filmski šef g. Arkan. Sada će sve to biti vraćeno u film u kojem se Ceca zove Koštana, što ima neke veze s književnim likom, ali i s profesionalnim standardima velikog hrvatskog domoljuba Rade Šerbedžije. Neka mi više nitko ne napada tog čovjeka, jer on je četnik, pardon, oprostite: htio sam reći da je taj čovjek čestit i to do same svoje srži. Koštane.

PARIZ: ATLETIKA
Petak, HRT 3,16.30
kaktus
Iz dalekog Pariza zajednički prenose Božo Sušec i Jura Ozmec. Bolje bi bilo kad bi umjesto jednog od njih tamo sjedio neki naš bivši atletičar, a najbolje bi bilo kada bi, kao u tenisu, natjecanje prenosio samo John McEnroe, koji to radi za BBC, što je najbolja informacija koju smo od Miće Dušanovića ikada čuli. Evo vidim Johna McEnroea, govori prijateljski hrvatskom puku diletant Mićo, ni ne sluteći da bi mu bilo bolje da je to prešutio i tako nas poštedio usporedbe BBC – HRT.
Božo i Jura (a ne Božidar i Juraj, jer ni jedan sportski novinar nema ozbiljno ime, što je dokaz da Bog nije mislio ozbiljno kad ih je stvarao) čuli su da se prijenos u dvoje radi duhovito, pa je na svaku Božinu Jura imao neku svoju šaljivu, a Božo je uzvraćao čim bi Jura začepio. Ne ćemo ništa od tog smeća prepričavati, bar smo čitatelje u stanju poštedjeti, kad su gledatelji morali tako strašno patiti.
Budući da svi mi imamo svoja prirodna ograničenja, Sušecu i Ozmecu nemamo što predbacivati, jedino nam je žao što su bili nervozni i bilo im je teško. Da im je bilo lako ne bi Ozmec slovensku trkačicu Brigitu Langerholc lijepo, čisto i jasno zvao Sanda Langerholz. To ne mora značiti da je naš sportski novinar ikada kročio u zagrebačko kazalište “Komedija”, nego to da uspjeh dolazi s najneočekivanije strane i kad mu se najmanje nadaš, treba samo biti uporan. Zvati slovensku trkačicu imenom popularne hrvatske glumice bilo je stvarno smiješno, napokon.

IPSWICH: ENGLESKA – HRVATSKA
Srijeda, HRT 1, 20.50
kaktus
Reporter Drago Ćosić počeo je prijenos javno izraženom brigom o tome hoće li moći biti emitirane sve reklame, što gledatelje silno zanima, zna to Drago. Uz ovaj tradicionalni dio išla je i nova briga koja se zvala “jedna izvrsna reportažica kolege Nevena Cvijanovića”. Kad je negdje u poluvremenu to hvaljeno djelo konačno i emitirano, vidjelo se da su to tri izjave trojice naših nogometaša i da to s reportažom nema veze, što je najmanje važno. Najvažnije je da su svi segmenti Hrvatske Televizije bratski povezani i da osjećaju bliskost. Da bi se silno znatiželjni gledatelji u to uvjerili, Ćosić troši skupe sekunde izravnog prijenosa da bi ublažio stres svojem šefu marketinga, ali u naša srca vraća ga plimni val ljubavi koju osjeća prema kolegi, ovaj put Nevenu Cvijanoviću koji je u daleki Ipswich Town otputovao kao pobirač izjava.
Ako po dobrom starom običaju niste utišali ton mogli ste čuti nove dokaze o postojanju tradicionalno snažne veze Drage Ćosića i nogometa. Zamjerio je našim nogometašima da “teško drže loptu desetak minuta u nogama”,što je stravična glupost, ali koga briga što na svijetu nema momčadi koja bi to mogla. Na jučerašnjoj utakmici mladih selekcija, koju su Hrvati dobili s 3:0, uspjeli su čak sedam minuta skrivati loptu izbezumljenim Englezima, pa je možda to prosvijetlilo našeg reportera. Njegov centar za logičko mišljenje priopćio mu je, matematički jednostavno, da stari mogu 14 minuta, ako mladi mogu sedam. Bude li se i dalje trovao nogometnom viagrom, Ćoso će svašta doživjeti i to nam priopćiti.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
vijenac
Novinarka i Gospićanka Ana Jelinić već drugi vikend za redom, kad su urednici manje budni, u Dnevnik strovaljuje ličke teme. Prošli put je bilo nešto o Lici kao velikom turističkom potencijalu, a danas se govorilo o sporoj obnovi, tj. o gospićkim ruševinama, o nedovršenoj sportskoj dvorani i teniskim terenima, također nedovršenim. Najslavnija ruševina je hotelčina u središtu, koju Gospićanin i profesor (Grga Rupčić) zove gospićkim Clochmerleom, budući da je sajmenim danom (petkom) to najveći pisoar u Hrvatskoj. O obnovi je govorila dogradonačelnica Katica Prpić, ali to spominjemo više iz obzira prema vrijednom radu novinara Ivice Franića koji je skupljao izjave, dok je prilog čitala i stvari komentirala Jelinićka.
Odmah poslije Like publicitet je dobila još jedna demografski tragična regija: Gorski Kotar. Tamo je, u Fužinama, održan ljetni karneval, vidjelo se ljuljanje polugolih (ženskih, naravno) bokova, praćeno generalno optimističnim tonom o proširenju turističke ponude. Poslije Like i Gorskog Kotara nedostajali su još samo jadranski otoci, pa da sveti trio hrvatskog stoljetnog jada i nevolje bude potpun.

TV KALENDAR
Ponedjeljak, HRT 1, 12.13
vijenac
Emisija Obrada Kosovca i četvero suradnika (Brnardić, Kutleša, Čičak, Rizmaul) počela je temom o 25. kolovozu 1991. godine, kao danu kad je počeo srbijanski napad na Vukovar. Vukovar je izdržao devedeset dana, okupiran je 18. studenog 1991. godine, a taj je dan Hrvatski sabor proglasio danom sjećanja na žrtve Vukovara, piše i čita se u “Tv kalendaru”, pa da i mi dodamo koju.
Srbija je odmah pohitala u “svoj” Vukovar i snimila nekoliko filmova, od kojih je nama najdraži onaj od kojeg se uzaludno pere ljubavni partner Cece Ražnatović Arkan, naš mili Rade Šerbedžija Vukovarski. On, kaže, nije bio u Vukovaru. Nisu ni junaci svemirskih tv serija bili u svemiru, ali ih nije sram sudjelovanja u njima. Naš novi šef hrvatskog glumišta nikako da se odluči pustiti “Dezerter” na HRT-u. Stvarno šteta, jer dovoljna je jedna njegova riječ Ivici Račanu, pa da vidimo to četničko filmsko cvijeće, izniklo na svježe srušenom gradu.