Domitrovićeva violinaPromociju violina Siščanina Slavka Domitrovića na očekivani je umjetničko-gastronomski način u Siscia jazz klubu organizirao Damir Kukuruzović, svirajući tamo sa svojim dečkima, uglavnom u pratnji violinista Brune Urlića.

Protivno uobičajenoj praksi u kojoj pažnja sunarodnjaka u pravilu slijedi međunarodnu aklamaciju (ako i tada?), Siščani su pozvali predstavnike vodećih hrvatskih medija kako bi, prije svih, dali nužnu medijsku potporu iznimnom, no ipak nedovoljno priznatom graditelju gudačkih instrumenata iz svoga susjedstva. Domitrović je, kao čovjek, već na prvi pogled zračio jednostavnošću i skromnošću, odmaknut od površne većine, te uronjen u svijet mašte, mira i tišine, prožet drvenim i uljnim mirisima, istrošenim dlijetima i požutjelim violinskim partiturama.

Majstor Slavko, kojeg su prepoznali mnogi iz "široke klupske obitelji", virio je iza stola nedaleko pozornice, s kojeg je pratio svaki potez Brune Urlića i sigurno jedini (uz puno poštovanje g. Urliću) registrirao eventualne nijanse nesavršenosti, u svakom pogledu dojmljivog i za nastup ugođenog instrumenta. Nosivi zvuk i lagani izgovor modela građenog na osnovi Guarnerija povećao je jasnoću solističkih dionica unutar standardnog gipsy-swing repertoara nakon kojega se publika, u početku gotovo nevoljko, odvukla do susjedne prostorije s raskošnim gastronomskim stolom. Tijekom zakuske pažljivi je promatrač mogao pronaći pregršt zanimljivih fotografija ovješenih o grubi cigleni zid, kao i detalje i rukopise koji svjedoče o burnom umjetničkom životu kluba u kojem su svirale svjetske ikone stila poput Angela Debarrea, Ludovica Beiera i Yorgui Loefflera. Bilo je prilike i za vrijedna poznanstva, opuštene i duhovite razgovore, ali i upijanje korisnih informacija poput ovih koje slijede.

Slavko Domitrović rodio se 1937. godine u Petrovcu, nedaleko od Siska u kojem je završio Gimnaziju i Srednju glazbenu školu, te od rane mladosti pokazivao zanimanje za gradnju violina. Violinu je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu tijekom kojega je posjećivao stare zagrebačke majstore graditelje: Ivana Husa, Franju Šnajdera i Rudolfa Slokovića. Diplomirao je 1975. u klasi profesora Branka Košira, također baštinika njegove violine. Splet sretnih životnih okolnosti Domitrovića je odveo u majstorsku školu u Freiburgu gdje se u radionici majstora Hansa Schickera bavio restauracijom i popravkom instrumenata starih majstora poput Amatija, Stradivarija, Guarnerija i Steinera. S novim znanjima, Domitrović se vratio u Zagreb, te pri Glazbenoj školi Pavla Markovca, 1983. godine otvorio Radionicu za gradnju i restauraciju glazbala u kojoj je djelovao kao nastavnik za gradnju gudačkih instrumenata. 18 godina kasnije, na natjecanju "Jacob Steiner" u gradnji violina, osvojio je priznanja za tri izložena instrumenta.

"Dobrom graditelju potrebno je dobro uho i osjećaj, a ja već po komadu drveta prepoznajem kvalitetu budućeg instrumenta. Najbolje je drvo bosanski javor, dok se za gornju dasku, zvučnicu, odabirem drvo smreke." Reći će majstor Domitrović koji i danas, poslije 40 godina predanog rada gradi i restaurira instrumente na obali Kupe, u miru svoga doma. Violine izrađuje u potpunosti ručno, a lakove, po uzoru na recepte starih talijanskih majstora, pripravlja sam, gotovo alkemijskim postupcima od raznih vrsta prirodnih smola, eteričnih ulja i balzama. Unutar 150 sati strpljivoga rada koliko mu je prosječno potrebno za izradu jednog instrumenta, Domitrović se služi tradicionalnim alatima za obradu drva, ali i nekim specifičnim koje je po potrebi sam izradio. 250 do danas izrađenih Domitrovićevih instrumenata diljem svijeta (Njemačka, Španjolska, SAD, ...) rabe podjednako studenti i virtuozi, a superlativima su mu uradke počastili i domaći glazbenici poput Gorana Končara, Tonka Ninića, Zlatka Stahuljaka i, na spomenutoj promociji, Brune Urlića. Odnedavno je Domitrovićeva ponuda bogatija i za violine od vrhunskog materijala, starog između 50 i 60 godina, a zanimljivo je da je dio toga rijetki materijal - ptičji javor.

Na poslijetku, dobro je spomenuti i činjenicu da sam izgled violine nije ono što je majstora Slavka nadahnjivalo od samoga početka. Tu je i akustika instrumenta, bitna kategorija kojoj on posvećuje maksimalnu pažnju, te zvuk koji ga je potaknuo na graditeljsko stvaralaštvo i opsjedao čitav život. Iza svojih violina, unatoč tome što im drvo nije "odradilo" par stotinjaka godina, Domitrović će stati bez imalo straha pokraj najzvučnijih i najskupocijenijih primjeraka, mahom iz talijanske produkcije, spreman na usporedbu i konačnu zvukovnu ocjenu.

Komentar toplog sisačkog iskustva nužno prekinutog jutarnjim (!) rastankom, završit ću riječima iz Kukuruzovićevog uvoda, odnosnih na umjetnički smisao Domitrovićeva života: "...netko će sigurno, za kojih tristo ili više godina, biti očaran zvukom jedne violine koju će opisati kao - vrhunski primjerak slavnog hrvatskog majstora Slavka Domitrovića, rođenog Siščanina."

Za one koji žele vrhunski gudački instrument za sebe ili svoj orkestar uputno je kontaktirati:
Slavko Domitrović
Obala Ruđera Boškovića 13
44000 Sisak, Hrvatska
Telefon: +385 (0)44 531 230
www.violine-domitrovic.com