Vedrana Rudan“Prije nego što je dvanaest milijuna Afrikanaca oteto da bi postali robovi u Novom svijetu, glavne žrtve bili su Slaveni od čijeg je imena i nastala riječ rob. Lovili su ih Rimljani, kršćani, muslimani, Vikinzi, Tatari i izvozili po čitavom svijetu. Sumorno se zaključivalo da postoji nešto u slavenskom karakteru što ih osuđuje na ropstvo. To je način mišljenja nametnut robovima da bi se držali u očajanju.”
Theodore Zeldin, Intimna povijest čovječanstva

Dobili smo mail od administracije, oni su soba do nas, komuniciramo mailovima, mi smo kompjuteraši. Više nemamo pravo na besplatnu kavu iz automata, firmi ide loše. Svi smo zakasnili jer smo mislili da je nedjelja neradna. Ja sam zakasnila dvije minute, Sonja jedanaest, Mirko sedam. Tko zna da li će svakome odbiti trideset kuna ili će voditi računa o minutama? Zovem se Ana, imam trideset godina, živim u Hrvatskoj, Hrvatska je u Evropi, godina je 2003. Rodila sam se u diktaturi, odrasla u demokraciji. Roditelji su mnogo uložili u moje školovanje, misle da je obrazovanje bitno. Diplomirala sam dva fakulteta, govorim engleski, talijanski i njemački, služim se ruskim. Posao sam dobila bez problema, radim u austrijsko-hrvatskoj firmi kao programerka, ima nas dvadesetak, svi smo mladi i ambiciozni, želimo uspjeti i postići nešto u životu. Opisat ću vam svoj radni tjedan.

Ponedjeljak: Sedam je sati. Na poslu moram biti u osam. Tuširanje, malo šminke, jogurt, pješačila sam. U subotu su me uhvatili bez karte, jedva sam se izvukla. Šefica se još nije vratila iz Firence. Tko zna da li ćemo ispuniti normu dok se ne vrati? Ona posao koji nam daje dijeli u dvije vrste, “ne možeš stići” i “previše posla”. “Ne možeš stići” je rad na projektu na kome radiš, ali ga ne možeš dovršiti u zadanom roku. “Previše posla” se plaća pedeset posto više jer je to posao koga ima previše. Uglavnom radimo na projektima koje “ne možeš stići.” Darko je bio loše volje. Dijete mu je bolesno, a ostao je na poslu do sedam. I ja sam radila do sedam, srećom, nemam dijete. Mirko je otvorio frižider i natočio si čašu soka Bravo. Nemoj, rekla mu je Kika, šef je rekao da više ne smijemo piti sok, firmi ide loše, sok je samo za goste. Mirko je ipak popio sok, rekao je, boli me kurac, mi ovdje crnčimo, ovaj sok vrijedi dvije kune, boli me kurac. Sok mu se cijedio niz bradu, Mirko je nervozan.

Utorak: Radili smo do sedam, oči mi jako suze, išla bih doktoru, ne stignem, boli me kičma, sve nas hvata užas od šefice. Šalje nam mailove, pita da li ćemo moći stići. Danas je zakasnio Darko, stalno netko kasni. Svako zakašnjenje trideset kuna manje. Prošli sam mjesec zakasnila dva puta, sada dolazim na posao u sedam i pol, a odlazim između šest i osam.

Srijeda: Bili smo na poslu do osam, nitko nije zakasnio, oni iz administracije su nam ostavili sto kuna, na nas pet, da naručimo picu iz Picakata. Pojeli smo je oko osam i pol, još smo malo radili. Doma sam došla oko devet i pol, pješke, bakule su sve gore. Mama me čekala sa večerom.

Četvrtak: Ni danas nitko nije zakasnio. Dobili smo mail od administracije, oni su soba do nas, komuniciramo mailovima, mi smo kompjuteraši. Više nemamo pravo na besplatnu kavu iz automata, firmi ide loše. Radili smo do osam, ne možemo stići, šefica se nije javljala, atmosfera je bila opuštenija. Picu smo pojeli oko devet, dobili smo sto kuna na nas sedam. Doma sam išla pješke zbog kičme i bakula.

Petak: Darko je zakasnio tri minute, vodio je sina na pregled. Trideset kuna manje. Boli me kurac, rekao je. Sretna sam što nemam djecu. Vratila se šefica. Nismo mogli stići, bojali smo se što će nam reći na sastanku. Sastanak je bio u deset, nije spominjala projekt, to nas je obradovalo. Pričala je kako je bilo tri tjedna u Firenci. Bilo je super. Ne mogu na godišnji, imamo mnogo posla, a firmi loše ide. Dolje smo bili do osam uvečer. Posljednji smo put dobili sto kuna. Picu više nećemo smjeti plaćati dečku koji je donosi, netko od nas odlazit će u piceriju i tražiti račun er jedan, da firma može pravdati trošak.

Subota: Radili smo samo do šest. Darko je zakasnio sedam minuta, mislio je da je subota neradna. U posljednje vrijeme sve su nam subote radne jer firmi loše ide, a posla imamo preko glave.

Nedjelja: Svi smo zakasnili jer smo mislili da je nedjelja neradna. Ja sam zakasnila dvije minute, Sonja jedanaest, Mirko sedam. Tko zna da li će svakome odbiti trideset kuna ili će voditi računa o minutama? Nije isto ako zakasniš sedam minuta ili jednu. Radili smo samo do pet popodne, odrađivali smo Papu. Kad je Papa bio u našem gradu, to je bio neradni dan, zato smo Papu odrađivali danas.

Ponedjeljak: Dobili smo plaću. Moja je plaća tri tisuće kuna minus trideset kuna, samo jedno zakašnjenje. Vesela sam, kupila sam hulahopke, dani su sve hladniji, jesen stiže.