16.12.2011. / 11:05

 

Krugman: Mario i vila povjerenja

Paul Krugman, čuveni ekonomist, nobelovac i redovni kolumnist New York Timesa, osvrnuo se na recentni trend u Europi da se sudbina država sve učestalije stavlja u ruke tehnokrata. Kao ilustrativni primjer, Krugman uzima slučaj Italije

Mario MontiMario MontiAvaj! Pesimistični izvještaj Financial Timesa uključuje sljedeće:

Mario Monti, čija je tehnokratska vlada preuzela dužnost nakon što je talijanska dužnička kriza oborila premijera-veterana Silvija Berlusconija, prihvatio se rješavanja problema javnog duga koji sada iznosi 120% bruto nacionalnog dohotka, ali se pritom suočio s otporom radničkih sindikata i političkih protivnika.

Uvjereni smo da će tržišta pozitivno reagirati na nastojanja Italije, možda ne sutra, ali smanjenje troškova zajmova koje predviđamo za nadolazeće mjesece pomoći će u pokretanju ekonomije", rekao je g. Monti zakonodavcima u utorak navečer.

Čini mi se da je danas u Europi „tehnokratski" sinonim za „zabludio".

Gledajte, veća štedljivost neće uvjeriti tržišta obveznica da je u Italiji sve u redu, a kamoli dovoljno srezati kamatne stope da kontrakcijsku politiku pretvori u ekspanzivnu. U stvari, štedljivost - barem ako nije popraćena značajnim promjenama politike u Frankfurtu - vjerojatno djeluje protiv same sebe jer će talijanskoj ekonomiji naškoditi više nego što će pomoći kratkoročnom oporavku proračuna.

Italija je suočena s bliskom krizom samoispunjavajuće panike i velikim srednjoročnim problemom prilagodbe dok pokušava vratiti troškove i cijene u sklad s jezgrom Europe. Jedini uvjerljiv način razrješavanja ovih problema je putem daleko liberalnije politike Europske središnje banke (ESB) u obliku sadašnje kupnje obveznica i implicitne (ali koja se podrazumijeva) voljnosti da se inflacija ostavi na malo višoj razini na dulje vremensko razdoblje.

Optimisti su govorili sami sebi da cijela ta priča o štedljivosti služi kao paravan dok ESB povlači nužne poteze. No, sada se to čini kao sanjarenje; zabludjeli europski tehnokrati, izgleda, i dalje vjeruju da će još jedan okretaj štedljivog zavrtnja riješiti problem.

Martin Wolf je dobro sažeo značenje svega ovog:

Grubo rečeno, jedinstvena će valuta morati pretrpjeti smanjenja plaća, deflaciju duga i produljene gospodarske padove. Može li to izdržati, koliko god visoki bili troškovi raspada?

Preseneno s Krugmanovog bloga na New York Timesu

Prevela Diana Robaš

Vezane vijesti

'Izlazak Grčke i rješenje krize kroz godinu dana'

'Izlazak Grčke i rješenje krize kroz godinu dana'

Paul Krugman, poznati ekonomist, sveučilišni profesor, kolumnist i dobitnik Nobelove nagrade, je u razgovoru za Radio Slobodna Evropu pričao o… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika