Vedrana RudanSjedimo u našem dnevnom boravku, Mica i ja. Mica se zove Željka, svi je zovemo Mica. Gleda me. Ljuta. Puši. Moj muž Koko, zove se Tomislav, svi ga zovemo Koko, leži u našoj spavaćoj sobi. Sedamnaest je sati i četrdeset i pet minuta.

Želiš reći, hoćeš me uvjeriti da vas dvoje vodite lj u b a v?! Nakon dvadeset godina braka! O tome ti govorim! Vi, udane žene, širite noge bez ijednog osjećaja u sebi! lead2: A kurac, kako zovete kurac? Penis, govorim, postoji i taj izraz. Znaš tko kurac zove penis? Mica pali novu cigaretu, tanku, dugačku. Sudski vještaci! Sve ste vi, udane žene, kurve, sve ste vi kurve, to meni govori Mica i gleda me smeđim očima. Mica je moja najbolja prijateljica. Mico, govorim, o su teške riječi. Pred deset dana, pred deset dana smo se dogovorile da idemo u kino gledati Michaela Moora, Lud za oružjem! Sada mi govoriš da se moraš jebati s mužem! Nisi zdrava! Mico, govorim, nisam se sjetila da je danas srijeda. Koko i ja srijedom popodne vodimo ljubav. Vodite ljubav? Mica gasi dugačku, tanku cigaretu u tanjurić, mrzim to. Želiš reći, hoćeš me uvjeriti da vas dvoje vodite lj u b a v?! Nakon dvadeset godina braka! O tome ti govorim! Vi, udane žene, širite noge bez ijednog osjećaja u sebi! Mico, govorim, o su teške riječi. Ne znam za što ćeš se danas tucati. Nove cipele? Haljina? Torbica? Duševni i tjelesni mir do iduće srijede? Da li ti je ikad palo na pamet da srijedom u šest smiješ otići u kino? Jesi li razmišljala o promjeni? Što fali četvrtku? Možeš li jedne, jedne srijede njegovom kurcu reći ne?! Ne psuj, govorim. Kurac nije psovka, kurac je spolni organ! Vi, udane žene, zaboravile ste živjeti i govoriti. Srijedom vodimo ljubav… Mica krivi blijedo, ljutito lice. A kurac, kako zovete kurac? Penis, govorim, postoji i taj izraz. Znaš tko kurac zove penis? Mica pali novu cigaretu, tanku, dugačku. Sudski vještaci! Danas još samo sudski vještaci kurac zovu penis! Vi, udane žene, ponašate se prema svojim muževima kao patolog prema lešu. Obrađujete ih bez imalo osjećaja, a onda to nazivate vođenjem ljubavi. Kurvetine! Lažljivice! Vi ste, u jednom tijelu, i patolog i leš! Mico, govorim, o su teške riječi. Patila sam, ne želim ti lagati, patila sam kad me ostavio muž, ti to najbolje znaš, ali, kad malo bolje pogledam, odahnula sam! U mom životu ne postoji srijeda, osamnaest nula, nula! Ako mi se jebe, jebem se u sat i dan koji meni odgovara. Ne živim život u kome ne znam kad sam kurva, a kad mušterija! Mico, govorim, o su… Dolaziš, to je moj Koko, to je njegov glas. Samo malo, ispratit ću Micu, govorim veselo. Vidiš, govori Mica, vidiš, što sam rekla? Lažeš onom sirotanu tamo da jedva čekaš da te zgrabi. Nakon dvadeset godina?! Okej, okej, idem, idem, za osam minuta bit će šest. Samo, nije fer to što radite svojim muževima, vi udane žene. Sve ste vi gadure! Mico, govorim, o su teške riječi. Zatvaram ulazna vrata.

Tuširam se i sušim, na brzinu. Ulazim u našu spavaću sobu, osamnaest nula, nula. Koko mi se smiješi, ja, gola, obaram pogled, on to tako voli. Grabi me za lijevu ruku, padam na krevet, pa na leđa. Grize mi vrat, sad će uho, grize uho, sad će lijevu sisu, gricka lijevu sisu, sad će me uhvatiti za guzicu, hvata me za guzicu. Sad će dahtati i stenjati. Dahće, stenje. Sad ću ja dahtati i stenjati. Dahćem, stenjem. Sad će mi ga staviti. Stavlja mi ga. Ja ću reći, oooh. Govorim, oooh. U meni je. A ja sam u Haddadu. Lijep dućan na Korzu. Imaju krasne torbice, a stigla je i nova kolekcija. Na sebe navlačim dugački, crni, vuneni kaput. Okovratnik je s jedne strane kraći, sa druge ogroman. Fenomenalan detalj. Rekla sam mami, treba mi kaput, ne znam, smeđi ili crni? Mama mi je rekla, kćeri moja, crno je i za radost i za žalost. U ramenima je uzak i u struku, dvoredno kopčanje. Prodavačica me gleda, ljubezna djevojka, gospođo, krasno vam stoji. Govorim joj, u vašem dućanu u Zagrebu vidjela sam fenomenalnu tamnocrvenu bluzu, zašto je vi nemate? Naručit ćemo, gospođo, ta bluza bi vam divno išla uz kaput. Volim dugačke kapute. Šteta što je danas srijeda, Mica je bila nervozna, smirit će se, onako sa mnom razgovarati?! Kad opet dođe, reći ću joj, malo sam razmišljala o našem razgovoru, no su bile teške… Aaaaaggghh! Koko svršava. Izlazi. Na brzinu pozdravljam prodavačicu u Haddadu, i ja izlazim! Ahhhggh, moram svršiti. Aaaaaaaggh, svršavam. Sad će me Koko zagrliti i reći, ti si moja ljubav. Koko me grli i govori, ti si moja ljubav. Ja ću mu staviti nos pokraj ključne kosti i reći, ti si moj majstor! Stavljam mu nos pokraj ključne kosti i govorim, ti si moj majstor. Sad će se Koko okrenuti na bok i zaspati. Koko se okreće na bok, čujem kako tiho diše. Telefon zvoni. Brzo dižem slušalicu, da se Koko ne probudi. Onda, kako je bilo, to je Mica. Gotovo? Gotovo, šapućem. Lažljivice, kukavice, kurvo, govori mi Mica. Mico, šapućem, o su teške riječi!