Mate GranićVlada je konačno donijela odluku o datumu održavanja parlamentarnih izbora (23. studenoga 2003). Koalicija HSLS-a i DC-a je prema prvim istraživanjima javnog mnijeja treća politička snaga u Hrvatskoj. Prve su reakcije SDP-a gotovo panične. Predlagali su koaliciju HSS-u, i dobili odbijenicu, te HNS-u koji želi konkretnu ponudu i razgovore. Koaliciju DC-a i HSLS-a nazivaju opasnom. HDZ je optužio Vladu premijera Račana za prisluškivanje HDZ-a, oporbenih čelnika i novinara. Predizborna kampanja počela je oštro i prljavo. Na žalost, mediji i politička javnost zaokupljeni izborima premalo pozornosti posvećuju dramatičnom pogoršanju međunarodnog položaja Hrvatske. Zaoštravaju se odnosi s Haaškim sudom koji, kao ni dio međunarodne zajednice, ne vjeruje da je hrvatska Vlada učinila sve da se riješi slučaj Gotovina. Tužiteljstvo uporno tvrdi da se general Gotovina skriva u Hrvatskoj, a hrvatska Vlada suprotno. Iako se Vladi ovaj put može vjerovati, utjecajni joj dio međunarodne zajednice ne vjeruje. Vlada zbog petljanja tijekom ljeta nakon intervjua Gotovine ovom tjedniku te zbog loše koordinacije između Vlade i predsjednika Republike izgubila znatan dio kredibiliteta. Britanija prije rješenja slučaja Gotovina ne želi ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a Nizozemska ga ne želi notificirati. Ako se to ne dogodi u sljedeća tri-četiri tjedna, sasvim je sigurno da će Britanija i Nizozemska čekati rezultate novih parlamentarnih izbora, novu vladu, orijentaciju nove vlade, odnos nove vlade prema Haaškom sudu te barem prvih sto dana rada nove vlade. Do tog dana malo je vjerojatno da će i Europska komisija dati konačno mišljenje o kandidaturi Hrvatske za EU. Ukratko, kandidatura Hrvatske za EU ulazi u opasnu sivu zonu. Sada više ne samo da nije sigurno da će Europska komisija dati pozitivno mišljenje o kandidaturi Hrvatske za EU nego postoji velika opasnost da će Hrvatska čekati i ratifikaciju tog sporazuma od još deset zemalja, uključujući i Sloveniju. To će se sigurno dogoditi ako Britanija ne ratificira ovaj sporazum do svibnja iduće godine ili ako ga Nizozemska ne notificira. S druge strane jačaju inicijative unutar EU (Italija, Njemačka) da zemlje zapadnog Balkana zajedno s EU počnu pregovore o zajedničkom gospodarskom prostoru zapadnog Balkana i carinskoj uniji (Hrvatska, BiH, SiCG, Makedonija, Albanija). To naravno znači stvaranje čvrstog regionalnog okvira. Želi li i dalje biti kandidat za EU, Hrvatska neće moći izbjeći ove razgovore, ako do njih dođe. Kako EU još čekaju velika iskušenja u donošenju konvente (europskog ustava) te šok od primanja deset novih članica, sasvim je sigurno da će se ponašati vrlo pragmatično te nastojati što čvršće gospodarski organizirati prostor zapadnog Balkana, čekati gospodarski oporavak, demokratizaciju i rješavanje svih drugih problema u tim državama, uključujući i ustavne, te na novom modelu rješavati problem izbjeglica. Predviđa se zajedničko rješavanje problema energije, komunikacija, telekomunikacija, prekogranične suradnje, borbe protiv ilegalnih migracija, međunarodnog terorizma i sl. U tom bi se slučaju Hrvatska mogla oprostiti od ideje da se zajedno s Bugarskom i Rumunjskom priključi EU do 2007. To je, na žalost, realnost i svi ti problemi čekaju kao breme novu vladu.

Gospodarski pojas

Ponašanje Vlade i vladajuće koalicije u slučaju proglašenja gospodarskog pojasa klasičan je primjer nestručnosti i neodlučnosti. Već sam rekao da bi ponašanje Vlade u ovom slučaju trebalo predavati polaznicima diplomatske akademije kao primjer kako ne treba raditi. Inicijativa HSP-a za proglašenje gospodarskog pojasa stoji u Saboru već dvije godine. U međuvremenu je EU donijela nove upute o zaštiti ribljeg fonda i ekološkoj zaštiti, a u Veneciji će se idući mjesec održati posebna konferencija o zaštiti ribljeg fonda. Tko je premijeru Račanu i predsjedniku Hrvatskog sabora Tomčiću predložio da javno započnu kampanju za proglašenje gospodarskog pojasa te javne pregovore s Italijom i Slovenijom, nije poznato, ali je sigurno pogrešno. Umjesto da odmah proglase gospodarski pojas i zaduže diplomaciju da na temelju Konvencije o pravu mora iz 1982. odlučno brani hrvatske stavove i njeno suvereno pravo na proglašenje gospodarskog pojasa ili da tihom diplomacijom ispita stavove EU, Vlada se odlučila za najlošiju opciju. Bilo je naivno očekivati da će Italija, koja ima najveću ribarsku flotu na Sredozemlju i odlučno štiti interese svojih ribara 100 do 150 milijuna eura godišnje, pokazati bilo kakve simpatije za hrvatsko proglašenje gospodarskog pojasa, a još manje se to moglo očekivati od Slovenije. Italiji i Sloveniji se dalo vremena da snažnim lobiranjem ishode negativnu preporuku Europske komisije za Hrvatsku. Očito je da taj problem ova Vlada ne može riješiti i da taj problem čeka novu vladu, ali pod kudikamo nepovoljnijim okolnostima.

Ovo je moja zadnja kolumna u Nacionalu jer je datum parlamentarnih izbora najavljen. Koristim se prilikom da se zahvalim uredništvu Nacionala za korektnu suradnju te potpunu slobodu u izboru tema i pisanju kolumna. Želim uredništvu uspjeh u budućem radu.