Nadan VidoševićKad sam početkom svjetske gospodarske krize, a tada se mogućnost prelijevanja krize kod nas još negirala, s govornice Skupštine HGK upozoravao gospodarstvenike da se pripreme za niz godina teškog poslovanja, bio sam shvaćen više kao katastrofičar, nego kao realist. Danas najveća svjetska imena upozoravaju na opasnost višegodišnje stagnacije gospodarskog rasta. Angela Merkel poručila je da treba proći barem deset godina da se Europa oporavi, a čelnica MMF-a Christine Lagarde, prilikom posjeta Pekingu, upozorila je da bi se globalna ekonomija mogla suočiti s "izgubljenim desetljećem".

Svijet tek traži odgovore na izazove nekontroliranog globalizacijskog procesa i načina funkcioniranja multipolarnog svijeta. Zapostavljanje proizvodnje, a forsiranje i osamostaljivanje financijskog sektora, uz zanemarivanje činjenice da on prvenstveno treba biti u službi realnog sektora, dovelo je do toga da su proizvodnja i rast preseljeni iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju. Pritom u razvijenim zemljama raste problem nezaposlenosti, jer uslužni sektor ne može stvoriti dovoljno radnih mjesta, posebno ne za srednji sloj društva koji je temelj ekonomske stabilnosti. Početni dio krize, odnosno financijska kriza, riješena je tako da su intervencijom države uglavnom spašene posrnule financijske institucije, što znači da je teret krize prebačen s bankovnog na državni sektor, a cijenu spašavanja će platiti porezni obveznici.

Narasli proračunski deficiti i javni dugovi nekih država dugoročno su neodrživi i jedini način da se vrate u stanje održivosti jest višegodišnja snažna fiskalna konsolidacija, koja obuhvaća i povećanje poreza i smanjenje državne potrošnje, a posljedica i jednog i drugog jesu smanjene mogućnosti gospodarskog rasta. Hrvatska je najizravnije zainteresirana za sudbinu eurozone i Europske unije jer joj glavnina razmjene roba i usluga otpada na to područje i na vratima je EU. Sljedećih godina, a posebno u 2012., naše gospodarstvo suočavat će se s anemičnom potražnjom za robama s tog područja, a može se očekivati i nastavak visokih troškova zaduživanja jer će investitori sve pozornije procjenjivati rizike plasmana. Iako Hrvatska po visini javnog duga i proračunskog deficita ne spada među zemlje koje su trenutačno predmet zabrinutosti, ipak je dinamika kojom se pogoršava situacija u javnom dugu i razina bruto inozemnog duga takva da na nju trebamo obratiti pozornost. EU će naći odgovore na probleme svojih perifernih zemalja te će osigurati mehanizme koji će spriječiti širenje nepovjerenja na Italiju i neke druge zemlje. Međutim, i nadalje treba računati s činjenicom da su politički mehanizmi dogovaranja u EU spori pa izostaje pravodobnost poduzimanja potrebnih akcija, čime je smanjena i njihova učinkovitost, što će ograničavati i mogućnosti dinamiziranja gospodarskog rasta u narednim godinama. Polazeći od globalnih svjetskih trendova, dužničke krize eurozone i vlastitih strukturnih slabosti, teško je nalaziti svijetle točke u sljedećoj godini.

Potrebno je skupiti snage i sve naše znanje, zbiti redove i postići društveni konsenzus o bitnim pitanjima naše sutrašnjice. Nedostaje nam jasna dugoročna vizija, koncepcija razvoja kojom bi svima bilo jasno kako postići održivi razvoj i kakvoj socijalnoj državi težimo. Nedostaje nam saznanje da smo sami odgovorni za vlastiti prosperitet i prosperitet svoje države, kao i vjera da posjedujemo resurse, snagu i sposobnost da vlastitim naporima, u skladu sa svjetskim trendovima, osiguramo sebi i idućim generacijama visok, stabilan i dugoročno održiv gospodarski rast. HGK je izradio i javno obznanio Deklaraciju o hrvatskom društvu i državi blagostanja nastojeći da u slobodi, miru i političkoj stabilnosti, na principima etike i estetike, naše društvo iskoristi svoje nemale komparativne prednosti u geoprometnom položaju, kao i prirodna bogatstva i kulturnu baštinu, za osiguranje ukupnog društvenog napretka. Želja je da se jedinstven zemljopisno-gospodarski položaj Hrvatske iskoristi kao mjesto na kojem će se susresti interesi višepolarnog svijeta, omogućavajući nam istodobno ostvarenje vlastitih interesa. Sljedeća godina sasvim sigurno neće biti godina visokog rasta u Europi i svijetu, a ni u nas. Kad je riječ o Hrvatskoj, može se bez zadrške kazati da će to de facto biti nastavak trendova iz ove godine, što praktički znači stagnaciju, jer nas pri ovoj razini opterećenosti otplatama dugova tek stope rasta iznad 3,5 posto mogu voditi prema izlasku iz krize i održivom razvoju.

Dakle, ništa se bitno neće promijeniti u odnosu na ovu godinu, jer je već dobro poznato da su naši problemi strukturne prirode, a oni se ne mogu riješiti u godinu dana. Međutim, sljedeća godina neće biti izgubljena ako u njoj konačno izgradimo pretpostavke održivog rasta, što znači uspostavimo društveni konsenzus o strategiji razvoja, vratimo povjerenje u vlastite mogućnosti, snažno uđemo u neophodne strukturne reforme, reafirmiramo industrijsku politiku te uskladimo monetarnu i fiskalnu politiku s ciljevima razvojne politike, fokusiranima na proizvodnju, zapošljavanje i izvoz. U tom bi smislu, uzimajući u obzir i referendum o pridruživanju EU, 2012. godina mogla biti godina novog početka.

NAPISAO: Nadan Vidošević