Neboderi u Dohi glavnom gradu silno uznapredovale arapske državeU Kataru - najvećem proizvođaču plina na svijetu - kao da nisu čuli da je u Europi i u ostatku svijeta kriza. Na širokim bulevarima Dohe možete vidjeti svjetleće reklame svih najvećih multinacionalnih kompanija i svjetskih banaka. Sa svojih 121.000 dolara po glavi stanovnika, što je najviše na svijetu, Katar je odavno pretekao sve svoje regionalne rivale iako je po veličini tek 164. zemlja na svijetu. Također, mada je na marginama pulsirajućeg bliskoistočnog trokuta, treba konstatirati da je taj emirat, uz UAE, sigurnosna oaza političkog mira i ekonomskog prosperiteta, ne samo u nemirnoj regiji, već u samom svjetskom vrhu bogatih i moćnih.

KATAR JE BIO i vodeći arapski saveznik NATO-a u nedavnoj vojnoj intervenciji protiv Gadafijeva režima, a sada je, uz Tursku glavni pomagač sirijske oporbe Assadu. Tu u Dohi se - uz pomoć glavnog zapadnog partnera, Amerike - pokušava razdvojiti žito od kukolja i među afganistanskim talibanima. Katar bio i jedna od glavnih arapskih destinacija za dio od više od 1000 oslobođenih palestinskih zatočenika iz vojnih zatvora u Izraelu - oslobođenih u zamjenu za izraelskog vojnika Ghilada Shalida 18. listopada. Ne treba zaboraviti da je ovog proljeća iz Tripolija, nakon presjedanja u Londonu, u Dohu mirno sletio i odbjegli šef Gadafijevih tajnih službi Musa Kusa. U Dohi su radili i na izlaznoj strategiji za svrgnutog vlastodršca iz Jemena Ali Abdullaha Saleha. Katar je mjesto u kome je sasvim regularno otvoreno predstavništvo Izraelske trgovinske komore. No sve to ovoj arapskoj zemlji – uz vidnu proameričku politiku- ne smeta da ima paralelne veze s palestinskim Hamasom i libanonskim Hezbollahom, koje službeni Washington još drži na crnim listama.

Katar preferira uporabu meke sile, pa čak i pravu pingpong diplomaciju: nedavno je u Dohi, u nastojanju da se promiče mir, održan jednodevni turnir u stolnom tenisu između Sjeverne i Južne Koreje. Proteklog tjedna ovdje je bio održan impozantni četvrti susret UN-ove Alijanse civilizacija (UNAOC) u okviru Doha Foruma. Na tom je skupu osim predsjednika Opće skupštine UN-a, katarskog diplomata Abdulaziza al Nasera, nazočan bio i čelnik Svjetske organizacije Ban Ki-moon. Skupu su prisustvovali mnogi šefovi država i vlada te ministri vanjskih poslova iz više od 100 zemalja - bilo je ukupno 2500 učesnika, uključujući ii predstavnike civilnog društva. Doha Forum samo je jedan od summita koji se održavaju u katarskoj prijestolnici gotovo svakog mjeseca. Sve to svjedoči o sve većem političkom utjecaju ove zemlje s nešto liberalnijim islamskim zakonima, ali i s većom otvorenošću prema civilizacijskim kriterijima Zapada te neskrivenim liderskim ambicijama u transformirajućem arapskom svijetu. Iako trpi primjedbe na tretman emigranata, u Dohi je 2008. započeta izgradnja prve crkve u Kataru, Gospe od Krunice. I katarskim ženama dozvoljeno je upravljati automobilima - što je tek prvi korak u unapređenju njihovih građanskih prava.

U Kataru je bio i Jeffrey Sachs koji u svojoj knjizi “To End of Poverty” (Dokrajčiti siromaštvo) Katarski emir Hamad bin Khalifa al Thani obavlja vojnu smotruupravo Dohu označava kao mjesto gdje su dogovorene odrednice nove globalne budućnosti u 21. stoljeću. Ovaj poznati ekonomist i savjetnik glavnih tajnika UN-a navodi kako se ne smije zaboraviti da je upravo povijesna runda pregovora u Dohi u studenom 2001. inicirala novi svjetski trgovinski poredak koji bi trebao iskorijeniti globalno siromaštvo do 2025. - te da je ono što se dogovori u Dohi relevantnije od onoga o čemu se debatira u središtu UN-a na East Riveru. “KADA SAM prvi put bio u Dohi, 2003, na ovoj pustinskoj ledini nije bilo ni trećine onoga što sad vidiš. Prije nego što je ovdje 1996. startala Al-Jazeera - za razliku od Atlante gdje je bar bila tvornica Coca Colle prije nego se tamo doselio CNN - tu nije bilo ničega”, rekao mi je u Dohi dugogodišnji prijatelj i kolega Abdulrrahim Foukara, šef biroa arapske sekcije Al-Jazeere u Washingtonu. “A sada, pogledaj, ovo je prava arapska Amerika”, dodaje pokazujući mi rukom velegrad kojim dominiraju stakleni tornjevi.

I KATARCI su ponosni na svoj napredak. “Bogu hvala, živi se odlično", pohvalio mi se 29-godišnji Naser koji je volontirao na Doha Forumu kao vodič mnogobrojnim gostima. Mjesečna plaća mu je 20.000 rijala (što iznosi 31.500 kuna), a inače radi kao menadžer u luci. Naser je oženjen, on i supruga čekaju treće dijete, a djed mu je došao u Katar iz Irana. No sam je Katarca jer, kako sam kaže, "djed je bio pametan i uzeo na vrijeme državljanstvo, a sada je to nemoguće za strane radnike, čak i ako ste se ovdje rodili”. Za razliku od većine Iranaca Naser nije šijit nego sunit, ali to ga sve ne brine: “Ja se osjećam kao Katarac, a sve te podjele su umjetne. Mi muslimani vjerujemo u jednog Allaha, imamo jedan Kur’an i okrećemo se jednoj Meki”. Od 1,7 milijuna stanovnika Katara manje od 300.000 su autohtoni arapski starosjedioci, a ostalo su pridošlice iz svih krajeva svijeta. Oni imaju samo radne vize i ne mogu niti sanjati o stalnim useljeničkim papirima ili katarskim putovnicama. Katar je zemlja s najvećim nesrazmjerom radnih imigranata u odnosu na domaću populaciju. Vidljivo je to na ulici, u školama i hotelima, bolnicama i svim poslovnim prostorima - jer se ne čuje službeni arapski jezik. Osim svakojakih varijanti engleskog, najčešće se čuje indijskog panjabi i pakistanski urdu. Najviše je stranih radnika - 20 posto - iz drugih arapskih zemalja i iz Indije, iz Nepala je 13 posto, s Filipina 10 posto, iz Pakistana 7 posto, a sa Šri Lanke je 5 posto. “Mi nismo imali tu sreću da dobijemo stalne katarske papire, iako su ovdje rođeni i moj otac, i moja braća, i sestre jer moj djed, koji je ovamo došao iz Lahorea kad je imao samo 15 godina, nije na vrijeme uzeo državljanstvo”, kaže mi vozač, 20-godišnji student Muhamed, koji se također prijavio da volontira za Doha Forum.

Katarani slave dobitak SP-a u nogometu 2020. godineCIJELO VRIJEME mi je pričao o tome kako je nogomet bez premca po popularnosti u Kataru i kako su svi ponosni da su dobili organizaciju Svjetskog prvenstva 2020. Već razmišljaju o tome kako možda i ne bi bilo dobro pomicati rokove svjetskog nogometnog prvenstva iz ljetnog u zimski termin zbog nesnosnih vrućina od preko 50 stupnjeva celzijusa u lipnju i srpnju. Tome bi se, kažu, moglo doskočiti ugradnjom nečujnih rashladnih uređaja za čitave stadione. Neće to biti preskupo u zemlji gdje vas ionako rashlađuju 24 sata dnevno u svim hotelima, čak i u prosincu. Iako se još nisu ohladili od nogometne groznice, ne znajući valjda što će s projiciranih 182 milijarde dolara društvenog proizvoda u 2011, u Kataru uveliko računaju da bi mogli dobiti i organizaciju Olimpijskih igara 2022. "Plan za SP je zaokružen i sada uvelike planiramo natjecanje za Olimpijske igre i možda druge sportske događaje”, izjavio je za američku agenciju Associated Press šejk Saoud bin Abdulrahman Al Thani, generalni tajnik nacionalnog Olimpijskog komiteta. Osokoljeni pobjedom u organizaciji globalnih sportskih natjecanja nad zemljama kao što su SAD i Australija, u Dohi vjeruju da u mogu pobijediti izravne rivale Baku, Istanbul, Madrid, Rim i Tokio.

“JEDINI NEPRIJATELJ je nesnošljiva ljetna vrućina kada se sva ta prvenstva održavaju, ali mnogo toga ide u korist Dohe”, kaže mi Anita Balajić, stjuardesa na Qatar Airwaysu, u kojem radi već godinu dana. Na letu za New York uočio sam je po imenu na uniformi, pa smo, koliko joj je to posao dozvoljavao, pričali na hrvatskom. “Ima i hrvatskih kapetana na zrakoplovima Qatar Airwaysa, ali više ih je iz Beograda”, kaže mi nasmijana Anita, rodom iz Sinja, koja je neko vrijeme radila na brodovima “Carnival”. "A bit će ih po svemu još", dodaje, "jer kad pored flote od 100 najmodernijih zrakoplova, kupite još 80, kao što je to učinio Qatar Airways, to onda znači da vam treba još mnogo pilota i mnogo stjuardesa." Da, kada ste najveći proizvođač plina na svijetu, i kada pridobijete 100 milijardi dolara investicija u energetskom sektoru, od čega između 60 i 70 milijardi stiže iz SAD-a, onda vam nije teško kupiti i toliko novih Boeinga ili Air Busa. Kako to već najavljuje i djevojka iz našeg kraja.