Objavljeno u Nacionalu br. 840, 2011-12-20

Autor: Tanja Simić

Decembarska revolucija

Rusima je dosta cara Putina

Suočen sa sumnjama u izbornu prijevaru, Vladimir Putin povukao se iz javnosti, a za suzbijanje najavljenih prosvjeda u Moskvi već je spremno 50.000 specijalaca

Demonstrant protiv Putina nalijepio si je preko usta natpis 
'Bez glasa'Demonstrant protiv Putina nalijepio si je preko usta natpis 'Bez glasa'Nedavno održani parlamentarni izbori u Rusiji, na kojima je ponovno pobijedila Putinova stranka Ujedinjena Rusija, bili su okidač za najveće demonstracije u posljednjih 10 godina na kojem se, prema nekim procjenama, samo u Moskvi okupilo 50.000 ljudi, a prosvjedi su se održali – tvrdi jedan od čelnika oporbe Boris Njemcov - u još 90 drugih gradova. Za 24. prosincanajavljeni su još veći, prema najavama ruske oporbe “nezapamćeni” prosvjedi, na kojima će se – kako je najavio šef jedne od oporbenih stranaka Vladimir Rižkov – samo u Moskvi skupiti najmanje 300.000 ljudi.

Rusi su na ulice izišli u tolikom broju zbog izborne prijevare – mnogi su uvjereni da su izbori namješteni, oporba tvrdi da je ukradeno 12 milijuna glasova, a nevladina udruga Građanin promatrač ustvrdila je da je Putinovoj stranci realno pripalo tek 30, a ne preko 52 posto glasova. Priče o tinti koja se briše u kemijskim olovkama na biralištima i iznosima od 250 eura koje su dobivali studenti ako bi glasali za Putinovu stranku šire se ruskim gradovima od proglašenja rezultata, uz one standardne o manipulacijama neiskorištenim glasačkim listićima te glasovima preminulih.


“Manipulacije s tintom i plaćenim studentima su sitnice u usporedbi s već odavno razrađenom tehnologijom manipulacije rezultatima”, govori Aleksandar Jošenko, zastupnik Dume i glasnogovornik oporbene Komunističke partije Ruske federacije, koja je na ovim izborima osvojila 92 mandata te imala najbolje rezultate iza Putinove Jedinstvene Rusije. “Posjedujem snimke koje prikazuju bacanje listića, ali i njihovo dvostruko prebrojavanje. Ljude se tjeralo da glasaju za Jedinstvenu Rusiju pod prijetnjom otkaza, meni je osobno došla ravnateljica škole u kojoj se glasalo, a u kojoj sam nadgledao glasanje, koja je ujedno bila i predsjednica tamošnje izborne komisije. Prvo mi je rekla da moram odvesti našeg promatrača s glasačkog mjesta jer mu 'curi krv iz nosa', da bi mi se zatim povjerila kako mora nekako ubaciti 300 listića jer će u protivnom dobiti otkaz, a samo ju dvije godine dijele od mirovine”, priča Jošenko.

Njegova je stranka, kaže, skupila veliku bazu podataka o prekršajima i priprema tužbu te zahtijevaju ostavku predsjednika Središnjeg izbornog povjerenstva Vladimira Čurova. Komunistička je partija, govori, pobijedila u mnogim velikim gradovima, “industrijskim, znanstvenim i kulturnim središtima u kojima prevladavaju obrazovani ljudi”, gdje je “teže ukrasti glasove”. U ruralnim dijelovima zemlje je, priča, drukčija situacija: “Tamo je mnogo teže kontrolirati izborni proces, no podaci govore za sebe – tamo u prosjeku na izbore izlazi 10-15 posto birača, dok ih je ove godine izašlo gotovo 100 posto. Evidentno je da se radi o prljavoj kuhinji.”

NEDAVNI PROSVJEDI prvi su slučaj da su Rusi u toj mjeri izrazili nezadovoljstvo vladavinom Vladimira Putina otkad je 2000. godine došao na vlast. Otada je ruski BDP porastao za 70 posto, broj Rusa koji žive ispod razine siromaštva je prepolovljen, a ruska ekonomija neprekidno raste već devet godina. Prema službenim podacima, gospodarski rast iznosi danas većini zemalja nedostižnih sedam posto, inflacija je sa 16 posto smanjena na jednoznamenkast broj, a izvoz – ponajprije nafte i plina – nadmašuje uvoz. Putin je donedavno imao veliku podršku javnosti, kao i ruskih intelektualaca, a u jednom je trenutku čak bio i političar s najvećom podrškom glasača na svijetu. Međutim, čini se da se to promijenilo. “Ljudi su se jednostavno umorili od Putina, koji je ostario, zaglupio, obezobrazio se i očito se više ne smatra čovjekom nego božanstvom iznad zakona”, kaže moskovski novinar Igor Njekrasov, jedan od protivnika Putinova režima. I jedan je od mnogih koji tako misle: smjenjivanje Putina i Medvjedeva na vodećim položajima u državi, zbog zakonske nemogućnosti da Putin dobije tri predsjednička mandata zaredom, iziritiralo je i njegove pristaše. “Za vas smo, ali ne pravite nas glupanima - kažu i oni koji podržavaju način na koji vodi zemlju”, govori Dubravko Horvat, hrvatski poduzetnik koji već 20 godina živi u Moskvi. “Pretjeralo se u toj predstavi, javnosti se predstavljalo kao iznenađenje, a sve se znalo prije četiri godine – što su njih dvojica nedavno čak i javno priznali”, kaže. Pred Rusima su skori predsjednički izbori, na kojima se očekuje Putinova pobjeda, a Putin je već najavio da će Medvjedev doći na mjesto premijera. Budući da je u međuvremenu izmijenjen ruski Ustav koji sad dopušta dva mandata od po šest godina, Putinu bi pobjeda omogućila vladanje Rusijom do 2024. - sve skupa četvrt stoljeća. U novijoj ruskoj povijesti jedino je Staljin vladao zemljom u sličnom vremenskom rasponu.

MEĐUTIM, NIJE SAMO uvjerenost u izbornu prijevaru Ruse potaknula da iziđu na ulice. Stalni rast cijena, umirovljenici koji rade dok god mogu jer se mirovine za one obrazovanije kreću od 100 do 200 eura, teška zapošljivost mladih kao posljedica toga te vrlo niske plaće čak i intelekualne elite u milijunskim gradovima poput Sankt Peterburga u suprotnosti su s blistavim ruskim ekonomskim pokazateljima i Rusi smatraju da žive sve gore. Ruska proizvodnja je vrlo mala, 70 posto hrane se uvozi, poljoprivrednici skapavaju bez državnih poticaja, a izvoze se u principu samo energenti. Ruralni dijelovi su potpuno nerazvijeni, većina je kapitala koncentrirana u Moskvi i već je u drugom po veličini Sankt Peterburgu slika drukčija od one u Moskvi: cijene su niže, živi se skromnije. “Gotovo 70 posto ljudi jedva spaja kraj s krajem”, ističe parlamentarni zastupnik Komunističke partije Aleksandar Jošenko. “Rusija sve dublje pada u vrtlog globalne krize, ali u zemlji je ipak udvostručen broj milijardera. Na čiji trošak? Uništen je čitav niz industrija poput zrakoplovne, elektroničke, robotičke, kao i proizvodnja poljoprivrednih strojeva. Poljoprivreda je na umoru, a nakon nedavnog pristupanja Rusije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji će vjerojatno biti i pokopana – već je sad smanjena proizvodnja suncokretova ulja, mlijeka, govedine, pekarskih proizvoda, a vlasti se obvezuju prepoloviti ulaganje u poljoprivredu. Potpuna dominacija stranih proizvođača na našem tržištu je osigurana”, ističe. U kontekstu krize, kaže, predviđa se pad potražnje za sirovinama, a smanjena cijena nafte na 80 dolara po barelu automatski znači kolaps financiranja svih ruskih socijalnih programa. Tvrdi da se bijeg kapitala iz zemlje ubrzava, a državni deficit nezaustavljivo raste. Sve su to, kaže, razlozi zbog kojih su Rusi izišli na ulice. “Ovo se nezadovoljstvo nakupljalo godinama, ponajprije zbog korupcije koju previđaju državna pravosudna tijela. No ljudi su dodatno uznemireni poskupljenjima”, priča novinar Njekrasov.

“Putin je došao sasvim slučajno, kao nepoznato ime, u vrijeme Jeljcinove potpune Vladimir Putin i Dmitrij
Medvjedev namjeravaju zadržati vlast još barem 12 godinaVladimir Putin i Dmitrij Medvjedev namjeravaju zadržati vlast još barem 12 godinanesposobnosti i svjetske krize s naftom. Imao je sreće, ali je krajnje nevješto odigrao ulogu s tim energentom. Većina uglednih imena se hvata za glavu na spomen tih faca, a navodni Putinovi uspjesi se u nas opisuju kao takozvani 'efekt cijevi' - crpljenje prirodnih bogatstava bez ikakve modernizacije. I nema sumnje da su se golemi novci koji se slijevaju za naftu i plin mogli bolje rasporediti. Nedavno je prikazan film 'Meta' po scenariju Vladimira Sorokina, u kojemu je cijela Rusija prikazana kao jedna plinska cijev, a poredak je pravoslavno starinski s gospodarom na čelu. Osim izvora nafte i plina te nekih naftnih proizvoda, nema gotovo ničega u ruskoj ekonomiji. Za ozbiljniji razvoj privrede i agrara treba stabilan i učinkovit bankarski sustav, koji nemamo. Tu ne pomažu velebne sportske priredbe kao što je Olimpijada, Svjetsko prvenstvo u nogometu i slično”, tvrdi Njekrasov. Da je Putin u Rusiji postao omražena figura, Njekrasov dokazuje ovako: “Čak i u samoj Putinovoj partiji još u listopadu došlo do očitog zasićenja i bezvoljnosti, kad je objavljeno da će se Medvjedev i Putin ponovo zamijeniti za najviša mjesta u državi. To je doživjelo vrhunac u trenutku kad se Putin ubacio u ring na proslavi uvjerljive pobjede vrlo popularnoga ruskog boksača Fjodora Jemeljanenka nad Amerikancem Monsonom i - bio izviždan.

Kasnije je Putin te zviždače nazvao nečijim plaćenicima, a prvo je zanijekao zviždanje pripisujući ga Monsonu. Na to su ruski fejsbukovci i blogeri poslali tisuće poruka Amerikancu da ga uvjere kako nisu zviždali poštenom borcu. Znakovito je da se Putin otada prestao pojavljivati u javnosti, iako je bio najavljen već preksutra na početku kampanje za borbu protiv droge, na čijem je plakatu parola s dvosmislenom porukom 'Dečki, to vam ne treba'. U svakom slučaju se pokazuje da je Putin postao gotovo omrznutom javnom figurom, pogotovo na televiziji koja u javnom mnijenju rapidno gubi na važnosti u korist interneta, koji zapravo uspostavlja temelje civilnoga društva.” Upozorava da Putinov proračun ne može pridonijeti modernizaciji Rusije jer preferira policiju i vojsku te smanjuje stavke za kulturu, znanost i civilno društvo, što potvrđuje i Jošenko: “Povećana je potrošnja gotovo svih agencija za provedbu zakona, poput Ministarstva unutarnjih poslova i Federalne sigurnosne službe. Troškovi podrške medija narasli su za 20 posto.”

JAVNOST JE IRITIRANA, govori Njekrasov, i “prividno modernim imidžom Medvjedeva i Putina, s fejsbukovskim profilima i stupidnim kagebeovskim porukama na Twitteru”. “Dok se Medvjedev bavi tim stvarčicama, Putin roni za amforama, vozi se u moćnim prometalima ili pojavljuje na borbenim spektaklima. Očito je da su ti potezi namijenjeni televiziji, koja rapidno gubi na važnosti u javnom mnijenju.” Blisku budućnost Rusije Njekrasov vidi ovako: “Teško je predvidjeti razvoj političke situacije u kontekstu opustošenosti političke scene, i to na pozadini oslabljene Europe, ali se sad već konstatira značajan bijeg kapitala iz Rusije koja više ne jamči nekadašnju putinovsku stabilnost i čvrstinu. Očekuje se pad životnoga standarda, a o nekoj se stabilnosti i prosperitetu može govoriti samo u velikim gradovima. A takva se Rusija ne može smatrati modernom zemljom koja se razvija i računa na uspješnost. Riječ je o skraćenoj životnoj dobi, ekološkoj nesigurnosti, socijalnim i nacionalnim problemima, dok se vanjskopolitički principi svode na Putinov mačizam, a vanjskopolitička suradnja na kratkotrajna partnerstva.”

“Nakon ovih izbora čak su i oni Rusi koji su daleko od opozicije zabrinuti za svoju budućnost i budućnost svoje djece”, iznio je svoje stavove Gari Kasparov, nekadašnji šahovski prvak svijeta, a danas politički aktivist i glasni protivnik Putinova režima, u svom blogu na CNN-ovoj internetskoj stranici. “Svijet se nalazi na rubu velikih ekonomskih previranja i jasno je da je Putinova Rusija potpuno nepripremljena na izazove današnjice. Predviđam da će do veljače 2013. ova kriza dosegnuti vrhunac, što bi moglo dovesti do prilagodbe cijena nafte. Tržišta će pasti. Vrlo vjerojatno, rubalj će nastaviti gubiti vrijednost. U tom slučaju, bojim se da bi usporedba s Egiptom bila previše slaba. Nema sumnje da bi Putin naredio da se puca u ljude, spreman je boriti se i proliti krv jer nema kamo. Pitanje je jedino ima li dovoljno ljudi da se odupru tome.” Da je i Putin svjestan rastućeg nezadovoljstva građana i jačanja opozicije, pokazuje i odluka od prije nekoliko mjeseci kojom su povećane plaće u vojsci i policiji, a govori se da je na moskovskim demonstracijama na 50.000 prosvjednika bilo i 50.000 interventnih policajaca. Rusi misle da se Putin počeo bojati vlastitog naroda i Kasparov nije jedini koji je ovih dana spominjao Egipat.

“Policijske snage pojačane su u cijeloj Moskvi i ne mogu isključiti mogućnost da policija za 24. prosinca ne sprema ozbiljnije provokacije”, govori novinar Njekrasov. Međutim, sumnja u lojalnost vojske i policije: “Povećavaju im plaće, ali problem policije i vojske je puno širi. Posve je zanemareno davno obećano rješavanje stambenog pitanja, pogotovo u vojsci, koja je na taj račun privukla velik broj mladih ljudi. Danas se vojsku može ocijeniti demoraliziranom i neučinkovitom, pogotovo u civilnoj sferi. Zato ne vjerujem u uključivanje vojske u neka zbivanja, tako misle i vojni stručnjaci koji su upućeniji od mene. Druga je stvar s policijom koja je istrenirana za gašenje prosvjeda i vrlo je brojna, premda je jedna svježa sociološka anketa potvrdila da mnogi policajci dijele mišljenje nedavnih prosvjednika.”

IZ PERSPEKTIVE hrvatskog ugostitelja Dubravka Horvata, koji je prosvjede promatrao iz svog restorana u samom centru Moskve, u njima nije moglo sudjelovati više od 30.000 ljudi. “Više se ljudi u Moskvi skupi na nogometnoj utakmici, za grad od skoro 20 milijuna ljudi nekoliko desetaka tisuća nije puno. U drugim gradovima prosvjedovalo je onoliko koliko ih se u Zagrebu skupilo na demonstracijama protiv Wall Streeta”, kaže. Među prosvjednicima, govori, nije bio niti jedan “aktivni porezni obveznik”, skupilo se mnogo onih koji su došli nešto pojesti i popiti, a tvrdi i da je svatko tko je doveo više od 10 ljudi za to dobio određeni iznos. Otvoreno simpatizirajući Putina, Horvat kaže da mu je smiješno bilo gledati oporbene političare poput Borisa Njemcova i Sergeja Kirijenka kako na prosvjedu govore protiv Putinove politike nudeći Rusima bolji život, kad su upravo oni bili na vlasti 1998. kada je rusko gospodrastvo krahiralo. “Njemcov je bio zadužen za čitavu ekonomiju, i on i Kirijenko su i doveli Rusiju u ekonomsku propast: prezadužili su državu, umjetno su držali tečaj rublja i da bi to mogli, zaduživali su se. Prodavali su državne obveznice na veliko, a kamate su rasle. Na kraju ih više nisu mogli servisirati i proglasili su nemogućnost ispunjavanja obveza. Dogodio se kolaps, sjećam se, u petak je bilo šest rublja za dolar, u ponedjeljak 24. Penzije su odonda narasle šest do sedam puta, liječnici su tada imali plaću 200 eura.

Danas u Moskvi imaju oko 1000. Sada baš njih dvoje protestiraju protiv Putina, i to bez ikakva programa.” Međutim, Horvat ne negira pad standarda, samo ga opravdava strožom državnom regulacijom: “Meni je, u odnosu na 2000. godinu, standard pao tri puta. Porezi su se jako povećali, sva davanja državi narasla su za tri-četiri puta – što znači da se ništa nije davalo prije 10 godina. Mi 2000. gotovo ništa nismo plaćali, dozvola za prodaju alkohola bila je 1000 dolara – sad je 4500 za dvije godine. Tako je sa svime. Država sada uzima porez a priori, no zato se Moskva mijenja iz mjeseca u mjesec. S ostatkom zemlje nije taj slučaj, ali to je ogroman teritorij, Rusija ima 38.000 kilometara granica. Predsjedniku samo da obiđe zemlju treba dvije godine. Ovdje se stvari mijenjaju jako polako.” No Putin je, kaže, puno toga promijenio: “Samo u 2002. godini u Rusiji je 43.000 ljudi umrlo od akutnog trovanja alkoholom – znači napili su se do smrti. Danas se od devet navečer do 11 ujutro u ni jednom dućanu ne može kupiti votka, čak više ni vino. Takvih primjera ima tisuću. Putin se riješio i oligarha, 2008. je izišlo na vidjelo da su njih 30-ak svoje imperije širili pomoću kredita i kad su dionice njihovih kompanija pale, našli su se u dugovima.

Gari Kasparov, šahovski
velemajstor koji je stupio u politički ringGari Kasparov, šahovski velemajstor koji je stupio u politički ringDa zapadne banke ne bi preuzele te ruske kompanije, država je intervenirala iz deviznih rezervi i otkupila ta sumnjiva potraživanja – tako je Putin vratio Rusima ono što su ti mutni likovi 1991. kupili za sitnu lovu i preko noći postali bogatiji od kraljice Elizabete. Sve te kompanije su bile vezane za prirodne resurse i sada su pod kontrolom države.” I to je ono što se na međunarodnoj razini Putinu najviše zamjera – što “drži šapu na ruskim resursima” ignorirajući pravila liberalnog tržišta. Upravo je to, smatraju neki, uzrok prosvjedima, za umiješanost u koje je Putin odmah optužio State Department. “Mnogi ovdje smatraju da su prosvjedi režirani od SAD-a”, govori Horvat. “Dinamu odgovara slab Hajduk, to je svima jasno”, kaže. “Smiješno je da zemlja u kojoj 47 milijuna ljudi nema pravo ni na Plivadon Rusiji drži bukvicu o ljudskim pravima.

OVDJE NEZAPOSLENI plaćaju samo 10 posto režija, nema beskućnika u Moskvi. U glavnom gradu 95 posto nezaposlenih nema posao jer i ne želi raditi. Moskva je imala strašnih problema s čišćenjem snijega jer nitko od Moskovljana to nije htio raditi. Situacija se riješila tek kad su došli pridošlice iz udaljenih dijelova zemlje.” Da su prosvjedi pokušaj State Departmenta da oslabi Putinovu poziciju, smatra i Branka Mraović, pročelnica katedre za organizacijsku teoriju i menadžment na Geodetskom fakultetu i analitičarka odnosa financijske i političke moći u kontekstu globalizacije. Ona smatra da je povod za to bila prošlotjedna odluka Svjetske trgovinske organizacije da nakon 19 godina pregovora primi Rusiju, čime će rusko gospodarstvo postati manje ovisno o izvozu energenata i izbjeći teškoće koje mu je 2008. donio snažni pad cijena nafte. “SAD već dugo minira rusko članstvo u WTO-u, pod izlikom nepoštivanja ljudskih prava. Otkad je u rujnu Putin službeno proglašen za predsjedničkog kandidata, počeo je pritisak na njega i od onda se lansira priča o puču. Ulazak u WTO olakšat će Rusiji trgovinu, stvorit će se veća konkurencija na tržištu energenata i privući će strane investitore. SAD želi Rusiju bez Putina, jer je on najjača brana protiv deregulacije trgovine ruskom naftom i plinom. Korporacije su navikle da države ne pružaju otpor dolasku njihova kapitala, a Ruska ga Federacija pruža.

OVO JE MEDIJSKI i internetski rat protiv Rusije, američka borba za ruske resurse. To se najbolje moglo vidjeti nedavno na CNN-u, koji je izvještavajući o prosvjedima u Rusiji pustio snimke s demonstracija u SAD-u i Grčkoj. Kasnije su se ispričali, ali poruka je poslana. S tim da su pritom pustili dijelove na kojima se vidi nasilnost policije, a u Rusiji su prosvsjedi bili mirni. To su očajnički potezi SADa, koji trenutačno ima vrlo loše odnose s Europom, dok ruski ekonomski interesi potiskuju političke razlike - suradnja s Britanijom je sve bolja, s jugoistočnom Europom i zapadnim Balkanom također, učvršćeni su odnosi i s Njemačkom, Francuskom i Italijom te Kinom, Indijom i Japanom. Putin je Rusiju podigao iz pepela, a SAD-u je cilj dugoročno stvoriti nestabilno gopodarstvo u Rusiji.”

Vezane vijesti

Što muči svjetske velesile

Što muči svjetske velesile

Pred odlazak na summit skupine 20 najrazvijenijih zemalja svijeta (G-20) u Los Cabos (Cabo San Lucas, Baja California Sur), u Meksiko - njemačka… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika