Objavljeno u Nacionalu br. 411, 2003-09-30

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Fenomen prevarantskih kampanja

...

Srećko JurdanaSrećko JurdanaMašući na fotografijama nekakvim žičicama koje su, kao rekviziterski dokaz o prisluškivanju, zamjenjivale prave – “pohranjene na sigurnom” – visoki aktivist HDZ-a Vladimir Šeks dokazao je publici da se na historijskome planu dramske duhovitosti počeo, nakon raznih drugih iskustava, inspirirati uzorom druga Tita. I Broz je u jednom trenutku također govorio da ga prisluškuju, i posilnima pokazivao neke kablove u zidu, a kad ga je šef Udbe nakon istrage obavijestio da su to bezazleni ostaci starih telefona, poručio mu je kako je “najbolje da se stvar zaboravi”.

Trivijalnost predizborne scene u državi obilježenoj pravosudnim kolapsom, procvatom preprodavačke ekonomije, građevinskim kriminalom, pretrpanošću gradova i izumiranjem sela, primordijalnim kapitalizmom, inozemnim dugom, kulturološkim i socijalnim suprotnostima trećesvjetskoga ranga promatrača može fascinirati, ali ona je prirodan proizvod ideologija i programa SDP-a i HDZ-a kao dviju glavnih stranaka u konfrontaciji. Njihov je cilj vlast po sebi, a ne bitna promjena njezinoga sadržaja. Za pozitivnu redefiniciju države nisu sposobni, jer ona zahtijeva izniman intelektualni angažman na stvarima koje ne donose opipljivu korist, a i potencijalna su opasnost za interese financijske oligarhije koja je sa svakom vladajućom garniturom u savezu.Svojim dramoletom na temu prisluškivanja politbiro HDZ-a razgnjevio je, međutim, konkurenciju do te mjere da ova ne želi više stvar otpisati kao još jedan komediografski ispad raspoložene klape. U HSS-u tvrde da će istragu provesti do kraja i Sanadera i Šeksa definitivno predstaviti kao opsjenare. O tome se zadnjih dana raspravljalo u Saboru. Kao proizvođače laži, paranoje i opsjena, dakle. I što onda? Hoće li se tim širiteljima izmišljotina nešto dogoditi ? Hoće li ostati bez saborske apanaže? Napustiti radna mjesta pod bremenom stida? Izgubiti “ugled” kod birača?

Saborski luna-park za imućne i dokone

Besmislica. U Saboru, ovakvom kakav poznajemo, bilo tko može izvaljivati bilo što, bez bilo kakvih posljedica. Profesionalni oriđinal Anto Kovačević može samoga sebe nazivati doktorom, i usput za govornicom zabavljati istomišljenike vulgarnim dosjetkama, kao da je na bini zavičajne seljačke zadruge. Ivić Pašalić i njegova falanga mogu glumiti borce za pravdu. A Sanader i Šeks mogu izigravati žrtve režimskih “zloporaba”. U toj velikoj i iznimno skupoj zabavljaonici – nacionalnome luna-parku za imućne i dokone – dopušteni su razni oblici egzibicionizma i liječenja frustracije, metaforički rečeno: kao u terapeutskoj sobi obloženoj gumom u kojoj se razne ludosti izvode bez opasnosti od ozljeđivanja, ali uz nazočnost televizijskih kamera koje sudionicima igara daju posebnu važnost.

Hadezeovci su nametnuli raspravu o prisluškivanju, vjerujući da će im netko povjerovati da ih doista prisluškuju, i prema njima zbog toga razviti simpatije. U tom agresivno nametnutom kontekstu, može se postaviti pitanje zašto bi, za čije babe zdravlje, netko prisluškivao Sanadera i društvo. O kakvim to sudbinskim stvarima razgovaraju ljudi njihovoga političkoga profila? Njihove preokupacije vidljive su iz njihove predizborne kampanje, koja se svodi ni na što. Sanader fanatično uvjerava naciju da je zreo za premijera. Na temelju čega? Njegovi odgovori na bitna pitanja – ako se njegova militantna negativistička retorika može nazvati “odgovorima” – ne izlaze iz okvira apstraktnoga tuđmanizma.

HDZ-ov ‘Watergate’

Ekonomiju uglavnom ne spominje jer o njoj nema pojma, kao ni Račan. O nužnosti radikalnoga reformiranja pravosuđa ne govori ni riječi, kao ni o potrebi poništenja pretvorbe. Iz razumljivih razloga; autori pretvorbe njegovi su drugovi, i ne pripadaju samo garnituri koje se odrekao. Njegova vanjskopolitička vizija svodi se manje-više na ulagivanje Americi koja ga ne prihvaća, i na nekakve kombinacije s europskim konzervativizmom, a unutarnjopolitička na lamentacije o Anti Gotovini i permanentnu revoluciju unutar HDZ-a. Izbacivanje Pašalića i dijela njegovih suradnika iz HDZ-a zapravo je jedini Sanaderov doprinos razvoju hrvatske scene, ali to je učinio iz vrlo utilitarnih razloga: s Pašalićem, HDZ bi bio mrtav. Vjerojatno uviđajući svoja sadržajna ograničenja, čovjek je izmislio aferu prisluškivanja – “HDZ-ov Watergate” – kako bi svojoj kampanji ulio nekakav smisao.

U hrvatskim borbama za moć jeftini trikovi odavno su već postali tradicija. Tuđman je živio na primitivnoj demagogiji kojom je stanovito vrijeme kupovao šire narodne mase, a kad je ta tehnika postala zamorna, prozirna i nedostatna, počeo je otvoreno krasti izbore, između redaka opravdavajući politički kriminal tezom da je opstanak države u pitanju ako HDZ siđe s vlasti. U njegovim prizemnim prijevarama pomagali su mu članovi izbornih komisija, vođe pseudooporbenih stranaka i kontrolirani mediji koji su malverzacije, krađe i zakulisne dogovore prikazivali kao legalnu proceduru. Bezočno je prisluškivao političke oponente, pojedine novinare i nepouzdane članove vlastite stranke. Sanader i drugovi pripadali su među nosive stupove tog sustava, da bi danas na izvrtanju teze kod biračkoga korpusa pokušavali izboriti amnestiju.

Klistiranje nacije

Uočavajući bespredmetnost aktualne kampanje, tj. činjenicu da se ona vodi na fabriciranim premisama, Stipe Mesić počeo je vrlo oprezno u javnosti kalkulirati s idejom o odgađanju izbora do proljeća. Ideja je vrijedna pažnje, iako nije rješenje hrvatske krize. Radikalizacija scene, kakvu na izmišljenim aferama nastoji proizvesti HDZ, dodatno narušava ionako mizernu vjerodostojnost parlamenta i onemogućava – kako bi rekao Račan –”razgovor o važnim temama”. Hadezeovskim eskapadama treba, međutim, pridodati činjenicu da se ni Račan sa svojim društvom “važnim temama” ne bavi. Da Zdravko Tomac nije napokon istupio iz partije, jedva da bi se znalo da je SDP u nekakvoj kampanji, uz pretpostavku da je narod već zaboravio kako je simpatična Ingrid Antičević-Marinović nedavno u Varaždinu svečano otvorila lift.

Kad je o “važnim temama” riječ, vladajuća koalicija podvrgnula je naciju uoči izbora specijalnome klistiru zvanom “gospodarski pojas”, i jaši na ideji da bi ta tema građane morala egzistencijalno zanimati, iako se većina njih za gospodarski pojas intimno brine koliko i za urod cvičeka u Sloveniji. Pretvaranje virtualne problematike u fenomen na kojem će se ljudi mobilizirati i doživjeti ga kao vrhunsku obranu državnih interesa, može se također svrstati u galeriju predizbornih psiholoških trikova. Račan i društvo bježe od stvarnosti jednako kao i Sanader, i Europska unija povukla je pragmatičan potez kad im je naložila da propagandnu konstrukciju zvanu gospodarski pojas privremeno uklone s dnevnoga reda.

No što je drugo preostalo na tome dnevnome redu? Oko kojih se velikih nacionalnih ideja vode izborne bitke? Nema ih. Trivijalnost predizborne scene u državi obilježenoj pravosudnim kolapsom, procvatom preprodavačke ekonomije, građevinskim kriminalom, pretrpanošću gradova i izumiranjem sela, primordijalnim kapitalizmom, inozemnim dugom, kulturološkim i socijalnim suprotnostima trećesvjetskoga ranga promatrača može fascinirati, ali ona je prirodan proizvod ideologija i programa SDP-a i HDZ-a kao dviju glavnih stranaka u konfrontaciji. Njihov je cilj vlast po sebi, a ne bitna promjena njezinoga sadržaja. Za pozitivnu redefiniciju države nisu sposobni, jer ona zahtijeva izniman intelektualni angažman na stvarima koje ne donose opipljivu korist, a i potencijalna su opasnost za interese financijske oligarhije koja je sa svakom vladajućom garniturom u savezu.

STUPAC TJEDNA: JOŠKO KONTIĆ

Joško Kontić iz HSLS-a nastupio je zadnjih dana u duljoj emisiji Hrvatskoga radija u kojoj je uputio nekoliko umjerenih komplimenata Nacionalu zbog članaka o Anti Gotovini. Potom je, relativizirajući sve okolnosti i rad saborske istražne komisije kojoj je bio na čelu, samoga sebe pokušao amnestirati zbog zataškavanja kriminalne pretvorbe Večernjeg lista.
U vezi s tim može mu se postaviti pitanje: smatrate li i danas da je prodaja Večernjeg lista HDZ-u, koji se skrivao iza nepoznatog inozemnog fonda, bila legalan i legitiman čin koji ne podliježe sankcijama? Ako smatrate, ni vi ni vaša stranka nemate nikakvo pravo napadati sadašnju vlast zbog mlakosti prema banditizmu u pretvorbi. A i ako ne smatrate. Zajedno s Draženom Budišom pokazali ste tko ste, u prijelomnom trenutku kad je vaš odlučan stav mogao promijeniti cjelokupnu političku perspektivu u Hrvatskoj.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika