To je zbirka ujednačeno dosadnih mainstream pop-rock pjesama kojih će se za dvije-tri godine sjećati samo Stingovi najvjerniji obožavateljiNa on-line aukcijama uvijek se nalaze raritetne stare ploče za koje će pasionirani diskofili izbrojiti nekoliko stotina dolara, ali nije baš uobičajeno ponuditi 350$ za CD otisnut prije samo tri godine. Toliko vrijedi Stingov album “The 22nd Birthday Celebration For Prince Hakeem”, promo-izdanje napravljeno po narudžbi brunejskog dvora sa snimkom najskuplje plaćenog nastupa u karijeri Gordona Sumnera. Predstavljajući album “Mercury Falling”, on je već 1996. svratio do Bruneja i odsvirao dva koncerta u dvorani za badminton, no u tome nitko nije vidio ništa neobično jer je jugoistočna Azija bila njegova omiljena destinacija još od prve svjetske turneje sa The Police. Nešto kasnije dobio je basnoslovno tešku ponudu da zajedno s Bryanom Adamsom uveliča rođendansku proslavu princa Hakeema, najstarijeg sina sultanova brata i brunejskog ministra financija princa Jefrija. Naravno, Sting je imao mnogo veći honorar od Adamsa, no zato je pred Hakeemom morao nekoliko puta otpjevati “Happy Birthday”. Ponosni vlasnik počasnog doktorata sveučilišta Northumbria u rodnom Newcastleu i još jednog s Berkeley College Of Music nakratko je degradiran u dvorsku ludu, a uvaženi aktivist “Amnesty Internationala”, spasilac amazonskih šuma i nepokolebljivi borac za prava galapagoskih iguana ušao je u deal s jednim od najkontroverznijih pripadnika svjetskog jet-seta.

Stingov brunejski domaćin nadaleko je poznat po svojoj kolekciji više od 600 skupocjenih automobila, po sex partyjima na koje dovodi i do 50-ak najskupljih prostitutki iz cijelog svijeta, a njegovo se ime odnedavno spominje i na američkim sudovima zbog tužbe bivše misice Shanon Marketic koja tvrdi da ju je princ Jefri držao kao seksualnu robinju za prijatelje. Uz takve poslodavce nije jednostavno sačuvati reputaciju velikog umjetnika, no Sting je nakon slabog albuma “Mercury Falling” uglavnom zgrtao lovu na staroj slavi, bez značajnijeg udjela u krojenju novih trendova.

Utjecaj je donekle obnovio tek s albumom “Brand New Day” i hit singlom “Desert Rose” koji su sugerirali da bi se u budućnosti ipak mogao pozabaviti ozbiljnijim projektima i otići u mirovinu s reputacijom kakvu ima Peter Gabriel. Makar je kombinacija s alžirskim pjevačem Chebom Mamijem procijenjena na daleko manju vrijednost od Gabrielovih radova na world music sceni, efektni potez odigran s “Desert Rose” bio je signal da svakako treba obratiti pažnju na Stingov sljedeći album. No u međuvremenu je Gabriel objavio jako dobar povratnički album “Up” i toliko impresionirao Stinga da je ovaj još jedanput krenuo njegovim tragom. Kako se Gabriel donekle udaljio od etno zvuka, tako je i Sting ograničio svoju potragu za egzotikom na prezentaciju virtuozne indijske sitaristice Anoushke Shankar, kćeri slavnog Ravija Shankara i polusestre Norah Jones. No čak ni Anoushkino gostovanje u kompoziciji “The Book Of My Life” ne može popraviti prvi, drugi i treći dojam o albumu “Sacred Love”. To je zbirka ujednačeno dosadnih mainstream pop-rock pjesama kojih će se za dvije-tri godine sjećati samo Stingovi najvjerniji obožavatelji poput Gibonnija i princa Hakeema.

Anjali – ‘The World Of Lady A’ (Wiija / Dallas)

Prije desetak godina Anjali Bhatia imala je prilično zapaženu ulogu na britanskoj indie-rock sceni kao frontwoman kultnog “Riot Girls” banda Voodoo Queens. Međutim, Anjali je u solo-karijeri napredovala mnogo sporije i tek je prošle zime došla do prvog europskog klupskog hita s obradom etno-dance evergreena “Im Nin Alu”, iz repertoara pokojne Ofre Haze. S novog albuma je neočekivano izostavila “Im Nin Alu”, ali uz nekoliko dopadljivih pjesama što zvuče kao feminizirani Cornershop i retro-look glam-disco dive iz 70-ih Anjali je na dobrom putu da napokon postane indie-pop zvijezda. Još samo da se okani ambicioznih pokušaja nadmetanja s Bjork jer u njezinu pjevanju naprosto nema pokrića za takve pothvate.

Erykah Badu – ‘World Wide Underground’ (Motown / Aquarius)

U cijeloj pop-galaktici teško bi se našla zvijezda s tako nezgodnom konstelacijom u kakvu je upala Erykah Badu. Briljantni debi-album “Baduism” i njegov malo manje impresivan, ali još uvijek legitiman nasljednik “Mama’s Gun”, postavili su teksašku R&B i neo-soul primadonu na posljednju crtu obrane afro-američke pop-glazbe izložene zastrašujućoj invaziji genetski modificiranih MTV hitmakera. “World Wide Underground” je snimka nove bitke na istoj fronti, okončane uz malu pomoć Bahamadije, Queen Latifah i Lennyja Kravitza. Potpuno je jasno da se Erykah i dalje drži daleko od sezonske R&B konfekcije, ali alternativni pravac koji je sama ucrtala više ne izgleda tako sigurno kao poslije “Baduisma”. Možda je zbog toga ovaj 55-minutni CD u nekim najavama obilježen kao EP, što bi trebalo značiti da je riječ o prilično neobaveznom eksperimentu prije snimanja “pravog” trećeg albuma.

Chemical Brothers – ‘Singles 93-03’

Jedan od najvažnijih britanskih i europskih bandova iz 90-ih u rutinskoj rekapitulaciji prvih deset godina karijere ili pomalo panična reakcija na osjetan pad popularnosti braće po kemiji, podjednako pritisnute ekspanzijom novog rock ‘n’ roll revivala i brzim promjenama u elektronskom podzemlju koje se 2003. sve manje ugleda na Rowlandsa i Simonsa. Povod nije najjasniji, ali kompilacija je jako dobra. Unutra su stariji i noviji hitovi od “Leave Home” preko “Block Rockin’ Beats” do “Get Yourself High”, aktualni singl “The Golden Path” s vokalima Vaynea Coynea i Stevena Drozda iz Flaming Lipsa, te dugo vremena nedostupni rani radovi “Songs To The Siren” i “Chemical Beats” tek za ovu priliku prebačeni u “Virginov” katalog. Na bonus CD-u nalazi se još 60 minuta materijala, no to su uglavnom B-strane singlova i dosad neobjavljene snimke namijenjene kolekcionarima.

Zvjezdice:

Top lista:
1. Hladno pivo – ’Šamar’
2. Rancid – ‘Indestructible’
3. Chemical Brothers – ‘Singles 93-03’
4. Kraftwerk – ‘Tour De France Soundtracks’
5. Erykah Badu – ‘Worldwide Underground’