21.12.2011. / 09:55

 

Tako je pisao Hitchens: O neumoljivoj tami Sj. Koreje

Nedavno preminuli Christopher Hitchens prije nekoliko godina posjetio je Sjevernu Koreju, o čemu je pisao u tekstu znakovitog naslova: 'Nacija rasističkih patuljaka'. Tekst je nastao u veljači 2010., u godini kad je pokojni Kim Jong Il i u formalno-pravnom smislu obogotvorio samoga sebe. Tekst prenosimo u cijelosti

Christopher HitchensChristopher HitchensChristopher Hitchens, briljantni britansko-američki filozof i intelektualac, koji je preminuo samo tri dana prije nego što će 'Voljeni vođa' krenuti orati nebeske njive, o potonjem je pisao u nekoliko navrata tijekom svoje karijere. Štoviše, Hitchens je prije nekoliko godina bio u kratkom posjetu Sjevernoj Koreji, o čemu je pisao i u tekstu znakovitog naslova: 'Nacija rasističkih patuljaka'. Tekst je nastao u veljači 2010., u godini kad je pokojni Kim Jong Il i u formalno-pravnom smislu 'obogotvorio' samoga sebe, maknuvši iz ustava sve reference na komunizam i uvodeći, umjesto dotičnog, 'songun' - politiku stavljanja vojske, odnosno sebe, na prvo mjesto u državi, što je doduše i dotad bila praktična politika Kima mlađeg. U sjećanje na Hitchensov lik i djelo, ovaj tekst, originalno napisan za magazin Slate, objavljujemo u cijelosti:

Nacija rasističkih patuljaka

Pri posjetu Sjevernoj Koreji prije nekoliko godina, imao sam sreću da dobijem prilično ljubaznog vodiča kojeg ću zvati g. Chae. Strpljivo me vodio kroz uništenu i izgladnjelu zemlju, tumačeći činjenice pomoću nekakvog mehanizma poricanja i naoko nikada ne gubeći zanimanje za gargantuanske spomenike najhisteričnijeg i najteatralnijeg kulta ličnosti na svijetu. Jedne večeri, dok smo se pokušavali pogostiti žilavim komadićima pačetine, spomenuo je još jedan razlog zašto ne bi trebalo dugo odgađati dan kada će cijeli poluotok biti ujedinjen pod blistavom vladavinom Dragog vođe. Narod Južne Koreje, naglasio je, pretvara se u mješance. Stupaju u brakove sa strancima - čak i crnim američkim vojnicima, ili je bar tako čuo na svoje očito gađenje - i gube svoju čistoću i osebujnost. Nisu za g. Chea čari etničkog mozaika, već radije kruta i nezagađena uniformnost.

Tada sam bio pogođen trezvenim tonom kojim je to izrekao, kao da je uzeo zdravo za gotovo da to neću smatrati kontroverznim. Kratko sam se vrijeme pitao je li i ovaj oblik totalitarizma (jer ništa nije „totalnije" od rasističkog nacionalizma) dio propagande koju sjevernokorejska država prodaje svojim podanicima. Ali bio sam zaokupljen, kao i većina malobrojnih posjetitelja u zemlji, impozantnijim i egzotičnijim oblicima totalitarizma koji su bili u ponudi: divovski mauzoleji i parade u kojima se naoko stapao klasični staljinizam s izvitoperenim oblikom smjernog, patrijarhalnog konfucijanskog etosa.

Ideologija rasizma i ksenofobije

Karl Marx je u svom Osamnaestom brumaireu napisao da oni koji pokušavaju svladati novi jezik uvijek započinju prevodeći ga u jezik koji već znaju. Tako sam i ja ograničavao sebe (ne čineći pritom uslugu svojim čitateljima) koristeći otprije postojeće predodžbe staljinizma i istočnjačke pokornosti. Nedavno sam stavio bifokalne naočale koje mi je pribavio B.R. Myers sa svojom zapanjujućom novom knjigom Najčistija rasa: Kako Sjevernokorejci vide sebe i zašto je to važno te sada shvaćam da sam stvari vidio naopako. Cijela ideja komunizma u Sjevernoj Koreji je mrtva, a njezin najnoviji „ustav", „ratificiran" prošlog travnja, tu riječ uopće ne spominje. Analogije s konfucijanizmom su lažne, a sve usporedbe s njime režimska su konstrukcija namijenjena isključivo strancima. Myers uvjerljivo dokazuje da bismo sustav Kima Jong-ila ustvari trebali promatrati kao fenomen vrlo ekstremne i patološke desnice. On je zasnovan na totalitarnoj mobilizaciji pod geslom „vojska ima prednost", održava se ropskim radom i usađuje ideologiju najbezobzirnijeg rasizma i ksenofobije.

Ovi njegovi zaključci u dobro argumentiranoj i briljantno napisanoj knjizi sadrže zabrinjavajuću implikaciju da propaganda režima možda zapravo i misli točno ono što kaže, što bi posljedično značilo da su pregovori o miru i razoružanju s njime gubitak vremena - možda i opasan gubitak.

Razmotrimo ovo: čak i u danima komunizma, bilo je diplomatskih izvještaja iz istočnog bloka i s Kube o paranoičnom karakteru sustava (koji nije poznavao pojam odvraćanja i vlastitom je narodu rekao da je Sporazum o neširenju nuklearnog oružja potpisao u lošoj vjeri), kao i njegovoj intenzivnoj mržnji prema strancima. Crni kubanski diplomat umalo je bio linčovan kada je pokušao pokazati svojoj obitelji znamenitosti Pyongyanga. Sjevernokorejske žene koje se trudne vrate iz Kine - glavnog saveznika i zaštitnika režima - prisiljene su podvrgnuti se pobačaju. Zidni plakati i natpisi koji sve Japance prikazuju kao barbare usporedivi su samo s opisom Amerikanaca kao čudovišnih karikatura kukastih nosova. (Ilustracije u ovoj knjizi naobrazba su za sebe.) Sjedinjene Države i njihovi partneri humanitarnom pomoći nadoknađuju velike manjkove u sjevernokorejskoj proizvodnji hrane, ali vlasti tome ne odaju ni trunke priznanja, već svojim porobljenim podanicima govore da su vreće žita označene zvjezdicama i prugama danak koji preplašena Amerika plaća Dragom vođi.

Život za domovinu

Myers također naglašava da su mnogi slogani koje država Sjeverna Koreja upotrebljava i izlaže u javnosti izravno posuđeni - ovo je stvarno neka vrst ironije - od ideologije kamikaza iz japanskog imperijalizma. Svako dijete svaki dan sluša priču o divnoj mogućnosti da položi život u službi domovine, učeći pritom ne bojati se pomisli na rat, čak ni nuklearni.

Režim ne može vladati samo pomoću terora, a sada mu je preostala samo vojnička ideologija utemeljena na rasi. Ne treba se previše čuditi što je svaki „pregovor" s njime veće poniženje od prethodnog. Kako ističe Myers, ne možemo očekivati da će se režim cjenkati oko vlastitog raison d'être.

15 centimetara

Sve nas koji preispitujemo sjevernokorejske teme zaokuplja jedno pitanje. Vole li ovi robovi uistinu svoje lance? Zagonetka ima nekolicinu opscenih zaključaka. Ljudima ove sitne i grozomorne države nije, dakako, dopušteno uspoređivati se sa životom drugih, a ako se požale ili počine prijestup, bivaju uklonjeni s puta u logore koji su - sudeći prema standardu skrbi i ishrane u „širem" društvu - zasigurno pakao na zemlji koji se može opravdati jedino kratkoćom svog trajanja. Ali rasna arogancija i nacionalistička histerija moćno su vezivno tkivo najodvratnijih sustava, kao što se Europljani i Amerikanci imaju dobrog razloga sjećati. Čak i u Južnoj Koreji ima onih koji misle da je režim Kima Jong-ila, pod kojim sami ne bi mogli živjeti ni jedan jedini dan, nekako „autentičnije" korejski.

Ovo su dvije najrazornije činjenice o Sjevernoj Koreji. Prvo, kada se pogleda noću putem satelitske fotografije, to je područje neumoljive tame. Jedva je iskra svjetlosti vidljiva, čak i u glavnom gradu. Drugo, prosječni Sjevernokorejac je 15 centimetara niži od Južnokorejca. Možda biste htjeli zamisliti koliki je višak vrijednosti cijeđen iz takvog roba i koliko dugo kako bi se prehranila i održavala militarizirana zločinačka obitelj koja u potpunosti posjeduje i zemlju i ljude u njoj.

Predstava užasa

Ali ovo dokazuje da je Myers u pravu. Za razliku od prethodnih rasističkih diktatura, Sjeverna Koreja je praktički uspjela proizvesti novu vrstu. Izgladnjeli i zakržljali patuljci koji žive u mraku, držani u stalnom neznanju i strahu, mozgova ispranih mržnjom prema drugima, disciplinirani i zauzdani i dresirani kroz kult smrti: ova predstava užasa je naša budućnost, toliko jeziva da se naši vlastiti dragi vođe ne usuđuju s njome suočiti te su u stanju samo viriti kroz prste ka onome što nas čeka.

Preneseno s portala magazina Slate

Prevela Diana Robaš

Vezane vijesti

Balkanska Al Jazeera napravila intervju s unukom Kim Jong-ila

Balkanska Al Jazeera napravila intervju s unukom Kim Jong-ila

Balkanska Al Jazeera napravila je intervju s Kim Han Solom, unukom nedavno preminulog sjevernokorejskog vođe Kim Jong-Ila. U ekskluzivnom intervjuu s… Više

Komentari

registracija
12/1/11

siziff, 21.12.11. 18:01

Tako je !
Ajde drugovi, napred!
Poglasite toga kapitalističkog fukaru za lažova. Vaši djedice i očevi (sa crvenim zvijezdicama) su vas učili nečemu sasvim drugom, od ovoga šta ovaj mlatikesa govori.
Šteta samo šta niste popušili nešta slično.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika