Denis LatinIako je mnogima izgledalo da je svojim plediranjem za gospodarski pojas Tomčić zabio nož u leđa Račanu, pridružujući se uzjogunjenoj oporbi koja će, kao svoj jedini atraktivni program, lansirati zahtjev za proglašenjem hrvatskog svemirskog pojasa, stvari stoje posve drukčije. Račan nije samo smušenjak i političar, čija će budućnost završiti u bezdanu izbora 23. siječnja, kako mu sada prognoziraju njegovi dojučerašnji medijski savjetnici, nego i vrstan taktičar koji je zaigranom desnilu osigurao siguran put u političku i međunarodnu provaliju.

Kako je svojedobno izjavio jedan od Sanaderovih šegrta s bivšeg Trga hrvatskih velikana, Račan krade svaku njegovu ideju. Kancelar, uistinu, otvara vrata svakoj političkoj inicijativi, čak i kad je uvjeren u njenu propast, bez obzira na to je li ona posijana u pozicijskim ili opozicijskim redovima, a dajući joj golemu važnost i prostor, osigurava dobro isplaniranu putanju koja vodi u totalni debakl.

Posljednja žrtva Račanovih olako danih obećanja postao je uvijek naduti Zlatko Tomčić, čija se fotelja, iako će mnogi to prikazati drukčije, pokazala nesigurnijom nego ikad. Tomčiću je Račan, dajući mu na volju da čini što god poželi, dvokratno nasapunao dasku, vodeći ga u totalnu izbornu propast. Iako novinski naslovi kao gubitnika zadnjeg hrvatsko-slovenskog ribarskog rata označuju Račana, koji je navodno ostao sam, samo uz podršku HNS-a, Libre i LS-a, odnosi bi se mogli protumačiti i posve drukčije: Tomčić je jedini pravi i najveći gubitnik u aktualnoj političkoj sagi.

Brinući se za svoje izborno jato, predsjednik HSS-a deklarativno je htio prisvojiti sav šlag što ga donosi barjaktarstvo u prividno nacionalno važnoj temi. Inzistirajući da na toj temi nikomu drugom ne prepusti vodstvo, Tomčić je proglašenje gospodarskog pojasa doveo gotovo do razine međunarodnog incidenta, ne prezajući ni od toga da se takav akt izvede jednostrano. U tome je dobio svesrdnu podršku nacionalističke oporbe koja u novim uvjetima počinje gubiti svaki smisao za realno i ostvarivo.

U javnost, osim nacionalističkog zanosa, nije plasiran ni jedan jedini zdravorazumski argument kojim bi se građanima Hrvatske objasnilo što spomenutim aktom Hrvatska gubi, a što dobiva, koliko će i kako to utjecati na poboljšanje njihova života, osim što će stvoriti lažan dojam da je Hrvatska veća i jača, što i jest bit nacionalističkog političkog angažmana.

Riječ je o temeljnoj vrlini aktualne hrvatske politike, koja u nedostatku sposobnosti da rješava objektivne unutarnjopolitičke konflikte, tenziju nezadovoljstva svojih građana pokušava preusmjeriti na fiktivne teme i u izravno sučeljavanje s međunarodnom zajednicom, što je bio jedan od glavnih razloga rušenja propaloga Tuđmanova režima.

Tomčićev je HSS preslabašan da Hrvatsku pripremi za uključenje u nove odnose koji će nastati približavanjem Europskoj uniji i njenoj regulativi. Forsiranje jednostranog zabijanja barjaka na polovicu Jadranskog mora svojevrsna je inačica Tuđmanove opsesije hrvatskom državnošću koja je značila samo formu, ali, kako smo osjetili na vlastitoj koži, i gubitak ikakva sadržaja, u čemu su i Tomčić i cijela oporba autentični nasljednici rigidnog tuđmanizma. Kako oni, baš kao ni Tuđman, državi koju su dobili ne umiju udahnuti kvalitetan sadržaj, svoju misiju pokušavaju opravdati dodatnim akcijama koje najčešće nalikuju ponašanje slona u prodavaonici porculana.

Račan je, vođen interesom posvemašnjeg blamiranja svojih političkih oponenata, Hrvatskoj na radost HSS-a i oporbe drage volje omogućio stvaranje međunarodnog skandala od kojeg će se teško oporaviti sljedećih mjeseci. U Europskoj su komisiji razočarani, Italija protestira. Hrvatska je još jednom pokazala da ne može surađivati sa susjedima i još je jednom vraćena u dječji vrtić kandidata za Europsku uniju. Račanov bliski suradnik potvrdio je da će zbog svega toga Hrvatska u EU tek 2015.

Hrvatska će izgubiti, potresi će se osjetiti u gospodarstvu, a izlet Tomčićeva i oporbenog radikalizma platit će birači. Njihova politička opstojnost nešto je za što su građani Hrvatske već naučili plaćati danak. Dobitnik je Račan: njegova se politika sada čini realnom i ispravnom, Tomčić je izblamiran i stiješnjen uz bok ionako neuvjerljivoj oporbi. Navučen je da obećava nemoguće. Zato će njegov urod biti slabiji, a Račan jači. Zato će mu ovaj zahvaliti već u sljedećem krugu.

No Tomčićeva poskliznuća nisu stala samo na toj kori od banane. Pri izglasavanju toliko priželjkivanog Zakona o sukobu interesa Račan ga je još jednom nasanjkao. U posljednji trenutak stigao je amandman kojim se upravo Tomčiću omogućilo da i uz svoje političke funkcije zadrži upravljačka prava u svojim tvrtkama, baš kao i ministru Čačiću. No kako se Čačić od toga javno ogradio, najavljujući da će, unatoč amandmanima, i dalje svoja upravljačka prava prenositi na druge dok obavlja dužnosničke funkcije – više je nego jasno da je spomenuti vrlo upitni amandman na Zakon o sprječavanju sukoba interesa skrojen upravo po mjeri Zlatka Tomčića, odaslan iz Vlade, upravo zato da bi se dezavuirao i da mu se skinu političke dionice koje u utakmici SDP-a i HDZ-a mogu uistinu biti važne i presudne.

Valja priznati da je u samo nekoliko tjedana kampanje Račan pobijedio u nekoliko bitnih utakmica. Najprije je u okršaju sa Sanaderom u izmišljenoj aferi prisluškivanja dobio veliku prednost. Potom je, odzdravljajući Tomcu i najavljujući da Bandić neće imati velike šanse, zadovoljio svoj dio biračkog tijela. Posjetom Londonu pokazao je objektivnu snagu trenutačno izgubljene Hrvatske, vraćajući lopticu promjena na domaći teren, gdje se one sustavno izbjegavaju iz straha da će njihovim učincima mnogi biti pometeni.

Cilj zadnjih dvaju golova, koje je Račan zabio unezvjerenom Tomčiću, bio je pokazati tko je pravi gazda u kući i tko vodi igru. U tome je potpuno uspio.