Objavljeno u Nacionalu br. 412, 2003-10-07

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Odjebite!

Hoće li hrvatski ženomsrci ikad sjahati sa svojih bijesnih konja?! Ubijaju, prebijaju, tabloidima dijele fotografije na kojima ljubavnica koja im je dala nogu puši njihov kurac?! Gdje to ima?!

Vedrana RudanVedrana RudanU kojoj kurčevoj zemlji živimo?! Koja je ovo zemlja, jebote! Koja gadna, gadna, gadna i pregadna zemlja?! Koje smeće od zemlje, jebote?! Hoće li hrvatski ženomsrci ikad sjahati sa svojih bijesnih konja?! Ubijaju, prebijaju, tabloidima dijele fotografije na kojima ljubavnica koja im je dala nogu puši njihov kurac?! Jebote?! Gdje to ima?! Ima li toga igdje?! Hrvatska je jedina zemlja u kojoj se objavljuje tako nešto! Nema sile koja to može spriječiti?! Ni jedan političar na svijetu, govorim o civiliziranim zemljama, ne bi se usudio tabloidu slati fotografije svoje gole ljubavnice!

POSTOJI LI ZAKON REPUBLIKE HRVATSKE? Postoji li u ovoj jebenoj zemlji zakon koji bi nas, pušačice kuraca, čiji su vlasnici bolesni fotografi, mogao zaštiti od moći bolesnih jebača i gadnih tabloida? Tako da mi, buduće i bivše pušačice, znamo na čemu smo DRŽAVA ŠTITI GADOVE Problem je u državi! U Hrvatskoj je problem! Hrvatska štiti lovca, a jadnu, krvavu, polumrtvu, ispljuvanu, osramoćenu žrtvu šutira željeznom čizmom. Dokle, gadovi?! Ili da unajmimo plaćene ubojice? U tim zemljama političari, učenjaci i fotografi kurca svoga skivaju hobije toga tipa. A stranka kojoj pripada hrvatski gospodin fotograf želi s ovakvim doministrom u Evropu?! Jasno je što našem puku poručuju tabloid i moćni drkadžija, gospodin znanstvenik, političar, bivši doministar, otac nekoliko djece i odjebani jebač! Žena koja na fotografijama puši kurac je kurva! Kao da je pušenje kurca djelatnost kojom se samo kurve bave?! Ej?! Sve žene puše, majstori! I vaše mame, i žene, i sestre, i sve moje susjede, i ja, i saborske zastupnice, i prodavačice novina, i vaše kolegice iz onog tabloida, i majka glavnog urednika tabloida, i žene svih novinara… Želim naglasiti, reći, urlati, vrisnuti, majstore, hrvatski puče, novinari tabloida, s v e pušimo! Samo, neke od nas imaju sreću, ne puše bolesnim majmunima! Još vrištim i pitam, ako nam se nekad dogodi, a svima nam se nekad dogodilo da smo pušile bolesnom majmunu fotografu, postoji li zakon koji bi nas, građanke Republike Hrvatske, nas pušačice kuraca čiji su vlasnici bolesni fotografi, postoji li u ovoj jebenoj zemlji jebeni z a k o n koji bi nas mogao z a š t i t i od moći naših bolesnih jebača i gadnih tabloida? Postoji li takav z a k o n u ovoj jebenoj zemlji?!!

Ako postoji, zašto izlaze ovakve fotografije i ovakve novine?! Ako ne postoji, javite nam! Tako da mi, buduće i bivše pušačice, znamo na čemu smo. Da se spremimo i pripremimo! Ako jednog dana naletimo na kurac političara, znanstvenika, doministra i fotoreportera koji ima problema i s kurcem i s mozgom, znat ćemo, treba platiti nekome da majmunu, za petsto eura, lomi prst po prst, kost po kost. Neka mu slomi vrat ili kurac ili i vrat i kurac! Prva sam koja će za to dignuti kredit. Zadnju paru dat ću gospodinu na zlu glasu. Mafijaši, ubojice i kostolomci u Hrvatskoj su na lošem glasu?! Jebote! Kad su njihovi kurčevi i usta njihovih žena osvanuli u novinama?! Ta gospoda imaju ono što hrvatski političari, hrvatski doministri, hrvatski novinari tabloida i hrvatski znanstvenici-fotografi nemaju, oni imaju elementarnu pristojnost! Ponovit ću, jer ima bolesnih kretena kojima se sto puta mora reći ista stvar! Gospodo nasilnici, fotografi, političari, novinari tabloida, doministri, provalnici u stanove žena koje su vas odjebale… Stotine tisuća hrvatskih žena puše li ga, puše! I pušit ćemo! I nismo zbog toga kurve! I nećete nas prestrašiti objavljivanjem fotografija ženskih usta! Tko vas jebe! Vaše fotografije, majmuni, više govore o vama nego o nama. Mi pušimo, cijelu noć i dan, mi pušimo, cijelu noć i dan, tralalala…

Ponekad nam se dogodi, naletimo na krivi kurac, ne možemo stalno nalijetati na pravi. Ali, gospodo gadovi, nismo zbog toga kurve! I nećete nas posramiti, vaše gadarije ne govore o nama, one govore o odvratnoj Hrvatskoj koja nikako da sjaše sa ženomrzačkog kljuseta. Vi, hrvatske mužjačine, to vam se mora i priznati i reći, niste sami na svijetu! Pričao mi je psiholog koji je kao socijalni radnik radio u Americi, tamo utočišta za prebijene žene i djecu izgledaju neupadljivo kao trafostanice. Rekao je, to su “rupe u perspektivi”, na tajnim adresama. Imaju male prozore okovane čeličnim rešetkama, pod kontrolom su mnogobrojnih kamera, na poziv iz takvih kuća policija dolazi za petnaest sekundi… Za p e t n a e s t sekundi?! Ipak, razulareni mužjaci, ludi Ameri, g o l i m tijelima nasrću na debeli beton?! Muškarci ne mogu podnijeti da ih žene ostavljaju. To je jače od njih. Njihova mržnja nema granica. To! To trebamo imati na umu! Jadni fotograf nije čuđenje u svijetu. On se samo ponaša u skladu sa svojom bolesnom prirodom. Problem je u državi! U Hrvatskoj je problem! Hrvatska štiti lovca, a jadnu, krvavu, polumrtvu, ispljuvanu, osramoćenu žrtvu šutira željeznom čizmom. Dokle, gadovi?!

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika