Objavljeno u Nacionalu br. 413, 2003-10-14

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Pozadina desničarskog trijumfalizma

Stupac tjedna: Milijuni dužnosnika Prospera

Srećko JurdanaSrećko JurdanaVrlo kvalitetnu spoznaju hrvatske ispraznosti čovjek može dobiti promatrajući panoe s likovima u predizbornoj kampanji. Ništa se ovdje ne mijenja već petnaest godina i u tom kontekstu kod promatrača se mogu javiti neke asocijacije. Pod drugom Titom, i nakon njega, ista imena defilirala su jugoslavenskom scenom trideset godina, neka od njih jednom kao dogmati, drugi put kao liberali, jednom kao zadrti Jugoslaveni, drugi put kao prikriveni nacionalisti, kao Titovi adepti ili Titovi kritičari iz prikrajka, uvijek sa sinekurom kao jedinom životnom konstantom. Komunistički fanatik i ruski čovjek Kardelj nastupao je i kao otac samoupravljanja, a hrvatski paralizatorski gubernator Bakarić predstavljao se i kao čuvar hrvatskih nacionalnih interesa kojeg resi specijalan historijski njuh. I tako dalje. Ponekad su se mijenjale uloge i stavovi, ali fotelje su uglavnom ostajale. I vile, i šoferi, i apanaže. Nomenklatura je samu sebe čuvala na vrhu u formi poklopca na kipućem loncu, dok lonac na kraju nije eksplodirao. Taj jugoprincip besmislenoga trajanja u vječnosti efektno je preseljen na hrvatsku scenu, koja – poput prethodne – vegetira na uvijek istim likovima.

Gledajući, na primjer, Budišu i Granića zajedno na plakatima, emotivniji promatrač – među kakve, kad je o političarima riječ, potpisnik ovih redaka svakako ne spada – ne zna da li da se smije ili da plače. Dva stupa tuđmanizma i hadezeizma, birokratski duhovi koji se po hrvatskome prostoru godinama vuku poput jesenje magle, imali su dosad već dvadeset puta priliku da naprave nešto po čemu će ostati u pozitivnome sjećanju, ali sve što su napravili svodilo se na služenje gazdi i nakon toga na propagandu partitokratskoga nacionalizma. Publika u njih besmisleno zuri već cijelo desetljeće, kao u orvelijanskoj drami, zato jer su neprestano prisutni, tu su kad ih zovu i ne zovu, guraju se svugdje i neprestano nešto govore na televiziji i u novinama, i oni se danas – standardno puni egzibicionističke energije – opet bez kompleksa proglašavaju “novom alternativom”, namećući naciji svoju bezsadržajnu opstojnost kao političku vrijednost po sebi.

Prijetvorni birokrat Sanader

Cinizam tuđmanoidne desnice, radikalne ili mimikrirane, često može biti iritantan. Za tu kastu ne postoji vrijeme, prošlost, dijakronija: postoje samo njihove aktualne reinterpretacije samih sebe, koje se naciji s militantnom žestinom nameću kao jedina i prava istina o njima. Sanader se zadnjih mjeseci nešto junači da će postati premijer, i da ga u tome ne može zaustaviti ni dragi Bog. Sve je moguće, rekli bi relativisti. Novi dolazak HDZ-a na vlast za Hrvatsku bi, međutim, mogao biti događaj katastrofičnoga predznaka. Preko Sanadera i Šeksa pokušava se reinkarnirati cjelokupni civilizacijski i politički balast tuđmanizma.
Agresivnost koju Sanader manifestira u javnoj komunikaciji izražava, na jednoj strani, njegov strah od poraza. Na drugoj, ona je spontana oznaka kontinuiteta hadezeovske komunikacijske tradicije. Stranka koja je jednom već došla na vlast s nacionalističkim urlicima, istu stvar pokušava ponoviti, poistovjećujući galamu sa snagom. Sanader svojom bukom i bijesom pokušava probuditi hipotetičku “hadezeovsku većinu” u hrvatskome korpusu, koja se – po aktualnoj partijskoj demagogiji – zbog subjektivnih okolnosti “privremeno udaljila” od svoga pokreta, da bi danas, kad su te okolnosti navodno eliminirane, na vlast ponovno dovela lučonoše nekorumpirane, “narodnjačke” tuđmanovštine.

Takva, međutim, postoji samo u mitu. Svi Tuđmanovi sljedbenici bazično su isti. Prijetvorni birokrat koji se počeo doživljavati kao lider, i njegov konfidentski asistent premazan svim mastima, pokušavaju naciju vratiti u razdoblje rudimentarnoga nacionalizma, kad se politika svodila na nadglasavanje u hrvatstvu. Osim toga, HDZ je u svojoj strukturi organizacija ogrezla u kriminalu, i to je podatak koji se iz kolektivne svijesti ne može eliminirati isprikama i “promjenama imagea”. Politbiro HDZ-a čine ljudi koji se razbacuju stanovima, kućama, i koji su postali bogataši zahvaljujući služenju jednom devijantnom poretku. Autoru ove kolumne ne pada na pamet da prodaje moralističku demagogiju o poštenome i skromnome političaru kakav ne postoji nigdje na svijetu. Ipak, razmjeri društvene pljačke izvedene pod HDZ-om element su diskreditacije koji se ne može zaboraviti za četiri godine.

Pašalićevci se vraćaju matici

Da je HDZ u svojoj psihološkoj supstanci isti kakav je oduvijek bio, to dokazuje i činjenica da se u njega vraća niz Pašalićevih ljudi koji su shvatili da im priklanjanje Sanaderu pruža veće izglede za povratak na državne jasle. Za radikale je Pašalić – koji raspolaže impozantnim sredstvima – neko vrijeme bio hot stuff*, ali porazne ankete o njegovoj popularnosti počele su ih ponovno gurati u okrilje matice. Za Sanadera je situacija u svakom slučaju prijelomna. Ako izgubi na izborima, njegova stranka mogla bi se raspasti. I njega i cijelo njegovo društvo za HDZ po tradiciji vežu isključivo interesi. Osim mogućnosti povratka na vlast, ne postoji nikakva ideja ili društvena vizija koja bi ih činila simbiotski vezanima za jedan iživljeni pseudorevolucionarni pokret, izvorno zasnovan na nacionalnome romantizmu iz devetnaestoga stoljeća. Budući da je funkcija vladanja njegova jedina idejna determinanta, HDZ vrlo teško može preživjeti dodatne četiri godine u opoziciji.

Oponašanje Tuđmanova stila

To je razlog zašto Sanader uoči izbora više i prijeti. Njegovi su živci tanki, njegove procjene neracionalne, njegovi potezi – poput izmišljene afere prisluškivanja – infantilni, prozirni i brzopleti. U panici je, jer zna da vjerojatno nikada neće postati premijer, ako to ne postane sad. Ukazao mu se njegov “zvjezdani trenutak”, i želi ga zgrabiti što brže može. U isto vrijeme, njegovo stanje panike provocira dvojbe u njegovu objektivnu sposobnost da bude premijer. No egzaltacija je u HDZ-u trajno stanje duha. To je stranka kojoj su neprijatelji potrebni kao kruh i voda, i koja snagu svoje pozitivne misli može demonstrirati samo na nečijem negativnom primjeru. HDZ nije sposoban funkcionirati bez svađanja s okolinom. Takvu antagonističku klimu uveo je Tuđman, a okružio se i adekvatnim profilima koji su se njoj znali prilagoditi.

Sanaderova nerafinirana, napadačka retorika i njegov neumjereni koliko i neutemeljeni trijumfalizam izravan su proizvod Tuđmanovoga stila. U njima se, međutim, skrivala klica Tuđmanove propasti, kao što se u Račanovoj letargičnoj, ponekad i iritirajućoj mirnoći skriva klica njegove trajnosti.

STUPAC TJEDNA: MILIJUNI DUŽNOSNIKA PROSPERA

Pierre-Richard Prosper, američki čovjek za ratne zločine, ponudio je pet milijuna dolara za Antu Gotovinu, tretirajući ratnoga operativnoga zapovjednika HV-a za nijansu bolje od Saddama Husseina. Poslije se Prosper nešto izvlačio, tvrdeći da se glavarina odnosi na “sve koje traži Haag”, a i Colin Powell je mlako distancirao Gotovinu od Karadžića i Mladića, premda ih je Carla Del Ponte na svoj tipičan arogantan način strpala u isti koš. U američkome tretiranju slučaja Gotovina postoji snažna doza hipokrizije. Za vrijeme rata Gotovina nije poduzeo ni jedan manevar bez znanja i privole Washingtona. Bilo bi prirodno da mu Amerikanci – kao ratnome savezniku, a i u skladu sa svojim običajima različitoga pristupa fenomenima ratnih zločina – diskretno osiguraju neke povlastice, tj. da malo pritisnu Carlu Del Ponte da mu pruži mogućnost saslušanja prije odlaska u Haag. Ne; oni se sada razbacuju milijunima u svojoj ultraprincipijelnosti kakvu prema samima sebi ne pokazuju nikada. Carla Del Ponte optužuje Hrvatsku pred Vijećem sigurnosti; Hrvatska se batrga u svojoj nemoći; a Gotovina će, kako stvari stoje, ostatak života provesti na nejavnim mjestima, negdje na Zapadu.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika