Objavljeno u Nacionalu br. 841, 2011-12-27

Autor: Renato Baretić

Nemaj tražit povrat porez

Jesu li zbilja građani toliko glupi da povjeruju u prevarantski e-mail iz Nigerije ili samo u MUP-u misle da su građani glupi?

Jedna od najveselijih vijesti u blagdanskim trobrojevima dnevnih novina, barem što se mojeg ukusa tiče, bila je ona o priopćenju kojim Ministarstvo unutarnjih poslova obavještava građane RH da ne nasjedaju prevarantima koji su na njihove e-adrese poslali obavijest o tobožnjem stjecanju prava na povrat poreza i, radi tobožnje uplate tog povrata, zatražili broj bankovnog računa i PIN pripadajuće kartice primatelja poruke. U slučaju da spadate u onih 0,1 posto građana koji nisu i sami dobili taj siroti prevarantski e-mail, prosljeđujem vam ga u cijelosti:


"Dragi poreznog obveznika, Nakon posljednjeg godišnji obracun svog fiskalne aktivnosti smo utvrdili da ste podobni za primanje povrat poreza od 857.88 HRK. Molimo podnesite zahtjev za povrat poreza i dopustiti nam 6-9 dana kako bi se proces. Da biste pristupili povrat poreza, slijedite korake u nastavku:
- Preuzimanje Povrat obrazac u prilogu ovog email
- Ga otvorite u pregledniku
- Slijedite upute na zaslonu Povrat može biti odgoden za niz razloga. Na primjer podnošenja nevažecih zapisa ili primjenom nakon isteka roka."
Tako, dakle, uz (pretpostavljam) svesrdnu pomoć Google ova prevoditelja sa svahilija na hrvatski, izgleda taj žmooklerski dopis odaslan iz Gvineje Bisau ili Obale Bjelokosti zbog kojega je u MUP-u oglašena narančasta opasnost, sigurnosna faza u kojoj se iz centrale medijima odašilju dramatična upozorenja s pozivima na pojačan oprez svekolike javnosti... Tko je u MUP-u odlučio da se baš tako napravi, tko je pomislio da bi itko u Hrvatskoj mogao nasjesti na taj tragikomični pokušajčić financijske prevare?! Zaboga, pa godinama već svi primamo e-poruke sličnih bjelosvjetskih, bjelokosnih i djevičanskih šibicara (najčešće, doduše, navodno iz Nigerije), koji nas obavještavaju o iznenadnoj smrti nekog našeg dosad nepoznatog rođaka koji je sve svoje milijune oporučno ostavio jedino nama, pa eto, ako bismo bili ljubazni dostaviti broj računa na koji bi nam se to čudo love, je li, moglo uplatiti. Ne sjećam se da je ikad itko u zadnjih desetak godina prijavio da ga je neki takav idiotluk doveo u fatalnu kušnju; a ako je tkogod to i popušio, vjerojatno ga je tugujuća rodbina pravodobno odvratila od nauma da svoju glupost oglasi na sva zvona. Ima budala i ovakvih i onakvih, ali tolikih ipak nema.

Zašto je onda Ministarstvo unutarnjih poslova baš sad, baš ovom prigodom, odaslalo medijima svoje posebno priopćenje i upozorenje o nenasjedanju? Postoji nekoliko sveziglednih teorija o tome. Prva, i meni nekako najlogičnija, kaže da je priopćenje djelo nekoga od ovih novopečenih Karamarkovih generala policije, čovjeka koji se do tolike titule nikad ne bi dovinuo, pored svih ovih komunjara i jugoslavenčina, da nije kod Širića na vrijeme uložio, pardon, položio sve ispite za diplomu nogometnog trenera. Kriminalist takve stručnosti te iskustva izgleda mi čak i kao netko tko se jednom već sam opekao na nekoj sličnoj navlakuši, pa sad domoljubno alarmira cjelokupnu javnost.

Druga teorija kaže da MUP jednostavno, prema pravilu službe, u takvim situacijama, čak i ako im je potencijalna pogubnost ravna nuli, mora automatski reagirati javnim alarmom. Ta mi je nekako odveć dosadna i suhoparna, a i ne vjerujem da se u MUP-u (kao ni igdje drugdje u nas) itko drži pravila službe kao pijan plota, ako baš nije ljuta potreba.
Treća pak, najnevjerojatnija od svih, tvrdi da čak i u MUP-u postoje razumni ljudi koji znaju, iz svakodnevnih iskustava, s kim imaju posla: s izluđenim i smotanim naivcima koji, na rubu očaja, lako nasjednu na svaku smicalicu, ma kako nepismena i nevjerojatna bila. Ti razumni ljudi prate sve naše medije i čitaju sve naše internetske forume, pa su logično pretpostavili da među našim svijetom postoji kritična masa onih kojima ni bantu-hrvatski iz toga e-maila nije ništa neobično, kamoli sumnjivo - dapače, to je jezik kakvim se hrvatskim čovjeci i samom sluziti dok si dopisivanje i komentirati svakodnevnim.
Svojevrsnu težinu toj teoriji daje i činjenica da se dan kasnije, gotovo jednakim priopćenjem građanstvu, oglasilo i Ministarstvo financija.

Hej, pa to daje naslutiti da su se neki građani s elektronskom adresom (i, što je još važnije, a i strašnije - porezni obveznici s pravom glasa!) odmah na Badnji dan zbilja javili sa zahtjevom za taj hitni, spasonosni povrat poreza, ili se barem kod svoje porezne uprave raspitivali je li informacija koju su, evo, jutros dobili doma, pa da, u vlastiti kompjutor, istinita!

Iskreno govoreći, kad se sve zbroji i oduzme, na kraju se ona druga teorija, ona najdosadnija i najsuhoparnija, nekako ukazuje najpoželjnijom. A ako nije točna, onda nam dogodine u ovo doba valja očekivati priopćenje iz Ministarstva znanosti, te odmah potom i iz Ministarstva financija, otprilike: "Dragi roditelji, ne zavaravajte se i ne nasjedajte međunarodnim prevarantima: nema ni Djeda Božićnjaka ni malog Isusa! Nema! Sve to ispod bora vi ste nakupovali sami, na rate, do krajnje granice dopuštenog minusa, kao i svih dosadašnjih Božića. Prema našim saznanjima i analizama, isto se odnosi i na svetog Nikolu te svetu Luciju".

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika