Objavljeno u Nacionalu br. 841, 2011-12-27

Autor: Igor Tabak

Novi šef nuklearne sile

Dragi vođa je mrtav, živio poštovani vođa!

Smjena vlasti u Koreji pokazuje da vojska i dalje vodi glavnu riječ, ali veliko je pitanje koja je stvarna snaga vojne sile te izolirane i siromašne zemlje

U Sjevernoj Koreji je zbog smrti Kim Jong-ila uvedeno izvanredno stanje sve do četvrtka, 29. prosinca, kada bi trebala biti održana i nacionalna komemoracija. Za vrijeme te svojevrsne pojačane izolacije postalo je jasno da je u tijeku glatki prijenos vlasti na novog vlastodršca, sina pokojnog "dragog vođe", prema proceduri navodno razrađenoj za 15. travnja iduće godine, kad se ionako planirala takva smjena vlasti, prigodom proslave 100. godišnjice rođenja Kim Il-sunga, "velikog vođe" i osnivača Sjeverne Koreje. Dok još nije jasna konačna titula novog poglavara, već su počela nagađanja o ustroju i prirodi nove vlasti u "kraljevstvu pustinjaka" na Korejskom poluotoku.


Dok sjevernokorejska deklarativno komunistička diktatura svako malo izaziva posebnu pažnju, dva su razloga relativnog mira kojim su smjenu na čelu vlasti te veoma izolirane države popratili pasionirani promatrači tamošnjeg stanja. S jedne strane, teška bolest Kim Jong-ila nije bila novost i njegov se nasljednik naslućuje već tri godine. S druge strane, poprilično je jasno da prave promjene tek predstoje, jer mladi Kim Jong-un tek sada ostaje stvarno sučeljen s pravim nosiocima vlasti u državi - prije svega sjevernokorejskom vojskom, ali i pojedinim dijelovima vlastite obitelji.
Unatoč ismijavanju i ustrajnoj antipropagandi iz Južne Koreje te dijelova međunarodne zajednice, Sjeverna Koreja u nekim je aspektima i vrlo uspješna, osim u razvoju vojne i nuklearne tehnologije, i u čuvanju svojih državnih tajni, iznenadivši ne samo neočekivanim izvođenjem nuklearnih pokusnih eksplozija 2006. i 2009., ili prezentiranjem poprilično naprednih tajnih postrojenja nuklearne industrije krajem 2010., nego i načinom na koji je prije tjedan dana javnosti priopćena vijest o smrti "dragoga vođe". Zahvaljujući tom velu državnih tajni, u većini rasprava o stanju u Sjevernoj Koreji ne radi se o uspoređivanju pouzdanih saznanja, nego o procjenama iskusnih promatrača koji svoju vještinu njeguju analizom detalja vidljivih izdaleka, u stilu "kremljologije" iz doba hladnog rata.

Ova je uspješnost u čuvanju informacija bila dobro vidljiva u slučaju biografije pokojnog Kim Jong-ila, za kojeg su se službeni podaci iz sovjetske Rusije i Koreje temeljito razišli već na pitanju mjesta i vremena rođenja, ali i u slučaju njegova nasljednika Kim Jong-una - navodno pod lažnim imenom u Švicarskoj obrazovanoga mladića, starog između 27 i 30 godina, kojem je, čini se, nasljednička čast najednom pripala početkom 2009. Ipak, neki su podaci bitni za razumijevanje stanja na Korejskom poluotoku. Riječ je o odnosu snaga Sjeverne i Južne Koreje, ali i o društvenoj ulozi sjevernokorejske vojske - organizacije koja posljednjih desetljeća postupno jača svoj utjecaj u državi na sjevernom dijelu poluotoka. Dok Sjeverna Koreja na sjeveru dijeli 17 km granice s Rusijom i 1400 km granice s prijateljskom Kinom, srž problema koncentrirana je na jugu - duž 238 km demilitarizirane zone uz kopnenu granicu s Južnom Korejom, državom koja s režimom u Pyongyangu nema sklopljen mir, nego samo klimavo primirje iz 1953. godine. Sjeverna i Južna Koreja samo su načelno vojno izjednačene. Nasuprot nuklearnom oružju i 1,2 milijuna djelatnih pripadnika vojske Sjeverne Koreje, četvrte po brojnosti u svijetu, tek je 650 tisuća južnokorejskih vojnika u državi bez nuklearnoga oružja. Ali dok Sjeverna Koreja u svoje oružane snage navodno ulaže nešto manje od pet milijardi dolara godišnje - pet puta više od ne baš ratnički sposobne Republike Hrvatske - Južna Koreja u istom razdoblju za obranu odvoji više od 25 milijardi dolara. Pri tome, dok je poprilično vjerojatno da Sjeverna Koreja još uvijek ima problema s pouzdanošću i minijaturizacijom svog navodnog nuklearnog arsenala - što znači da ga je, iako je nominalno nadohvat ruke, zapravo itekako teško upotrijebiti u mogućem sukobu - nedostatak nuklearnog oružja Južnoj Koreji donekle nadomještaju sigurnosna jamstva SAD-a, saveznika za kojeg se smatra da ondje trenutačno ima oko 28 tisuća svojih vojnika. Upravo zato za većinu se situacija može tvrditi da je jakom industrijom potpomognuta vojska Južne Koreje itekako na terenu sposobnija od postrojbi "papirnatoga tigra" sa sjevera.

Vojnu ravnotežu Sjeverna Koreja posljednjih godina održava uz velika odricanja. Oružane su snage povlaštene još od 1995. godine, kad je u nesigurnim počecima svoje vladavine Kim Jong-il njenu političku vjernost kupio uvođenjem principa songun ili "vojska ispred svih!" u sve aspekte sjevernokorejskoga društva. Stvoren je sloj društva kojem uvelike odgovara trajno stanje napetosti u odnosima s južnim susjedom. Tu treba tražiti i razlog periodičnih vojnih incidenata na granici dviju Koreja - spomenimo samo prošlogodišnje potapanje južnokorejske fregate Cheonan, krajem ožujka, ili topnički okršaj oko otoka Yeonpyeong, krajem studenoga 2010. godine. Takvim utjecajem oružanih snaga osigurano je da kontrola nad vojskom i ubuduće bude bitan dio opstanka na vlasti u Sjevernoj Koreji - zbog čega je jedan od osnovnih elemenata uvođenja mladog Kim Jong-una u strukture vlasti bilo i njegovo primanje vojnog čina generala s četiri zvjezdice u rujnu 2010.

No na pravu prirodu problema koje će mladi vlastodržac Sjeverne Koreje morati uskoro svladavati ukazuju zorno i vijesti od srijede, 21. prosinca: do daljnjega Kim Jong-un vlast u državi morat će dijeliti u svojevrsnoj kohabitaciji ne samo sa svojim politički iskusnim tetkom Jang Song-thaekom, nego i s Ri Yong-hoom, načelnikom glavnog stožera sjevernokorejskih oružanih snaga. Time je ne samo potvrđena snaga senioriteta, jer mladi i politički neiskusni vođa za efektivno održavanje na vlasti nužno treba starije suradnike za podršku i pokriće, nego je i sav državni sustav odmaknut od čiste samovlasti pojedinca prema svojevrsnoj ravnoteži kolektivne vlasti novoga vođe i njegovih jakih i samostalnih "suradnika".

U prvim trenucima tranzicije vlasti oružane snage izgledaju čvrsto uz novog poglavara. Njegov tetak Jang Song-thaek, muž mlađe sestre pokojnog Kim Jong-ila, zapažen je nakon 2001. kao gorljivi pristaša Kim Jong-nama, te godine osramoćenog polubrata današnjega vlastodršca. Jang Song-thaek je 2004. završio u dvogodišnjem progonstvu iz vrhova državne vlasti (na "preodgoju") i uspješno se vratio 2009. Taj vješt političar ujedno ima i jako zaleđe u sjevernokorejskim oružanim snagama, gdje mu je i stariji brat obavljao brojne visoke vojne dužnosti. Ne bi bilo bez presedana u korejskoj povijesti da regent i rođak sruši s vlasti mladog princa, ali vidjet ćemo hoće li Kim Jong-un na duži rok prihvatiti ovakvo ograničavanje vlasti i može li uopće ovakav oblik balansirane vlasti u Sjevernoj Koreji biti dugoročno stabilan.

Vezane vijesti

Nuklearno oružje - ustavna kategorija

Nuklearno oružje - ustavna kategorija

Sjeverna je Koreja izmijenila ustav kako bi se u tom najvišem državnom dokumentu proglasila nuklearnom silom, što komplicira napore međunarodne… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika