Operacijama intimnih dijelova tijela u SAD-u se godišnje zaradi gotovo 40 milijuna kunaOvih je dana 50 tisuća Britanki sa silikonskim umetcima u dojkama dobilo vrlo neugodnu Božićnu čestitku: ozbiljno upozorenje Ministarstva zdravstva da ti silikonski umetci mogu biti vrlo opasni za njihovo zdravlje. S druge pak strane La Manchea planiraju oštre mjere: francuska vlada naredit će svim Francuskinjama kojima su u dojke ugrađeni implantati tvrtke Poly Implant Protheses (PIP) da se vrate pod kirurški nož da bi ih što prije izvadile iz svog tijela. Dosad je zabilježeno osam slučajeva raka, uključujući jedan koji je završio smrću pacijentice, za koje se vjeruje da su povezani s PIP-ovim umetcima, ali izravna veza još nije dokazana. A stotine žena prijavile su da su implantati puknuli i procurili ispuštajući silikon izravno u njihova tijela. Britanski pak stručnjaci tvrde da njihovi testovi dosad nisu pokazali da je spomenuti silikon kancerogen ili kemijski otrovan i da nema potrebe da bude uklonjen iz tijela.

Britanci i Francuzi, očito, ovih napetih europskih dana ne mogu se složiti ni oko čega: dok Francuskinje opsjedaju kirurge da im uklone umetke, britansko regulatorno tijelo svojim državljankama sugerira tek da zatraže savjet svog plastičnog kirurga. Implantati koji su se našli u dojkama 50-ak tisuća Britanki među najjeftinijima su na tržištu i silikon u njima namijenjen je za proizvodnju madraca, a ne za medicinsku upotrebu. Francuzi to tretiraju kao medicinsku prijevaru, a oko toga njuška i francusko državno odvjetništvo. Tvrtka PIP iz okolice Marseillea - nekoć treća na svijetu te vrste - više ne postoji, a francuski istražitelji sumnjiče je da je godišnje uštedjela više od milijun eura isporučujući deset puta jeftiniji silikon za implantiranje u dojke od onoga koji je odobrilo ministarstvo zdravstva. Francuskinjama će vađenje umetaka platiti država, ali umetanje novih financirat će samo onima kojima su ugrađeni zbog medicinskih razloga. Tih je manje od 20 posto. Sve će Britanke, neovisno o razlogu umetanja silikona, dodatnu operaciju morati platiti same. Britansko regulatorno tijelo tek se nada da im kirurške klinike neće naplaćivati umetanje novih silikona. Vrstu umetaka biraju klinike pa bi stavljanje medicinski odobrena sillikona trebalo biti na njihov trošak jer pacijentice s izborom nisu imale nikakve veze. Ovisno o odluci klinike dodatna će operacija uklanjanja ili zamjene silikonskih umetaka stajati između dvije i pet tisuća funti (16,6 i 41,1 tisuću kuna). Britanke i Francuskinje nisu same: sve više žena sa sličnim problemima javlja se iz Španjolske i Italije.

Neki Britanci taj problem tretiraju poput vica o plavušama, dok drugi zdvajaju kako smo se našli u društvu u kojem je fizička ljepota tako dominantna. Oni manje filozofski raspoloženi uvjereni su da je za to kriva opća pornografizacija društva. Prije nekoliko tjedana stotine žena prošetale su najpoznatijom "liječničkom" ulicom u Londonu, Harley Streetom, jer je posljednjih godina znatno povećan broj nove vrste plastičnih operacija. Povećavanje dojki i operacije nosa više nisu "in" - sad su to korekcija stidnih usana i dizajniranje vagine. Žene okupljene na Muff maršu (muff je na engleskoj šatri vagina) htjele su skrenuti pažnju javnosti na pornofgrafizaciju ženskih intimnih dijelova tijela i porast broja operacija, od kojih su neke na račun NHS-a, britanske nacionalne zdravstvene službe.

Od milja zvana "muffia", grupa žena ukazuje na nekoliko problema. Prvo, već nekoliko godina u zapadnom svijetu raste trend potaknut - kažu "muffijašice" - pornografskim filmovima: osim svih ostalih dlaka koje žene manijakalno skidaju sa sebe, plaćajući za to velik novac i trpeći bol, sada opsesivno uklanjaju i stidne dlačice. Drugi trend su konkretne plastične operacije: korekcija stidnih usana, smanjenje (kao najčešći oblik dizajniranja) vagine i rekonstrukcija himena. Ta industrija u Americi godišnje obrne 6,8 milijuna dolara (gotovo 40 milijuna kuna). U Britaniji se točna brojka ne zna, ali poznat je čak 70-postotni porast operacija navedenog tipa u samo godinu dana - i to samo na račun NHS-a. Zadnji podaci su za 2009. i pesimisti vjeruju da je od tada do danas brojka samo narasla i na državnim jaslama, a kamoli u privatnim klinikama. I dok brojke same po sebi mogu biti šokantne, ono što je još gore jest broj djevojčica u srednjim tinejdžerskim godinama koje su zabrinute izgledom svojih intimnih organa. Neki stručnjaci kažu da je riječ tek o novom obliku poremećaja doživljaja oblika vlastita tijela (čiji je najgori primjer anoreksija), dok drugi tvrde da se radi o logičnu produžetku već spomenute pornografizacije naše kulture u kojemu mladi vrlo lako dolaze do vrlo eksplicitnih seksualnih slika i vjeruju da je ono što vide na internetu i filmovima - "norma" prema kojoj se moraju ravnati i tako izgledati. Seksualizacija društva tako je načela i zadnji dio tijela koji je dosad bio netaknut.

Ljudi koji se bore protiv rasta broja estetskih operacija na intimnim dijelovima tijela upozoravaju na to da Zapad srlja u nelogičnost koje nije svjestan. Sakaćenje ženskih spolnih organa, koje nad svojim djevojčicama provode brojne zemlje u razvoju, nailazi na jednodušnu osudu Zapada, a dizajniranje vagine reklamira se po novinama i javnom prijevozu. Pritom se operacije nude ženama bez prave procjene psihičkog stanja onih koje ih traže, a niti im se temeljito objasne moguće posljedice takve operacije. Svaka žena koja je pri porodu bila rezana i šivana zna koliku nelagodu i bol izazivaju šavovi i zarastanje takve rane. O tome se - kažu britanski stručnjaci - dovoljno ne govori.

Upozoravaju na to da labioplastika izaziva trajne ožiljke, infekcije, česta krvarenja i iritacije te povećanu ili smanjenu osjetljivost živaca ako su dotaknuti pri operaciji.
Početkom godine londonski King's College započeo je studiju kojoj je cilj utvrditi motivaciju žena - uglavnom mlađih od 30 godina - koje u sve većem broju traže neku od operacija na intimnim dijelovima. Inicijalni nalazi pokazuju da se NHS-u uglavnom obraćaju žene koje imaju funkcionalnih problema, uglavnom nelagodu pri koitusu, dok se privatnim klinikama obraćaju žene koje žele čisto kozmetičke promjene. Upravo je ova druga kategorija pacijentica u opasnosti jer je labioplastika u Britaniji neregulirana, ne postoji minimum obveznih konzultacija prije operacije (kao što, recimo, postoji kod povećanja dojki) i zbog toga te žene nitko i ništa ne štiti od želje za brzom zaradom privatnih klinika. Moguće je kirurga poslati na 75 tisuća dolara vrijedan tečaj u SAD-u, kupiti lasersku opremu i pokrenuti posao. Operacija u Britaniji prosječno stoji 3000 funti (oko 25.000 kuna), a neki od kirurga koje je ispitao King's College potvrđuju da su pacijentice koje žele operaciju često depresivne i na tabletama, imaju problema i sa samopouzdanjem i u spolnom životu. A njih neće riješiti nož plastičnog kirurga. I upravo je u tome velika opasnost na brzinu provedenih intimnih operacija.

Nedavni "Muff marš" naišao je na pristojan odaziv medija. Problem je u tome, misli dio stručnjaka, što su londonske prosvjednice previše uprle prstom u pornografiju. U Americi slični su prosvjedi češći i s drukčijim predznakom: težište je na medicinskoj neopravdanosti i čestoj opasnosti koje proizlaze iz tih operacija. Amerikanke su, kažu kritičari britanskih aktivistica, svjesne da postoje žene koje se podvrgavaju tim intimnim operacijama s punom sviješću i ne žele pornografizaciju vlastite odluke. Baš se zato, misle kritičari, upravo na to treba usredotočiti - labioplastika i ostale vaginalno-intimne operacije gotovo nikad nisu medicinska nužnost. I zato ih treba izbjegavati.