Foto: Pixsell"Bilo bi neodgovorno da se referendum o pristupanju EU održi mjesec dana nakon potpisivanja pristupnog ugovora, kako je predviđeno saborskom Deklaracijom. Realan rok za referendum je veljača", takav je tijekom cijele predizborne kampanje bio stav nove ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, predsjednice Nacionalnog odbora za praćenje pristupnih pregovora, koja je upozoravala da bi odgoda za veljaču omogućila dovoljno vremena za dodatno informiranje i motiviranje građana da izađu na referendum te priželjkivala da se održi sredinom veljače. Međutim, prošlog je tjedna u Saboru odlučeno da će se referendum ipak održati 22. siječnja. Uslijedila je oštra reakcija GONG-a, uz upozorenje da je dotad premalo vremena da se otklone manjkavosti zakonodavnog okvira za provedbu referenduma te da se hrvatski građani informiraju o posljedicama pristupanja ili nepristupanja EU, što može dovesti u pitanje ne samo regularnost procesa, već i rezultate referenduma. Kad je riječ o zakonskoj regulativi, GONG je upozorio da Zakon o referendumu ne predviđa glasanje izvan mjesta prebivališta - ni za one u Hrvatskoj niti za one u inozemstvu.

Doduše, kažu u GONG-u, prema prošlotjednoj odluci Ministarstva uprave riješeno je pitanje prethodne registracije birača koji borave u inozemstvu, ali je odlučeno da za one koji studiraju ili rade van svog prebivališta unutar Hrvatske, prethodne registracije neće biti. Drugim riječima, oni neće moći glasati ako nisu u mjestu prebivališta. To će, upozoravaju, velikom broju građana onemogućiti izlazak na referendum, i to najviše studentima koji su, kažu, među najzainteresiranijima za ulazak Hrvatske u EU. Druga stvar na koju su upozorili jest nereguliranost sastava povjerenstava i biračkih odbora za provođenje referenduma, što znači sljedeće: kad su parlamentarni izbori u pitanju, sastav članova povjerenstava i biračkih odbora podrazumijeva jednaku zastupljenost predstavnika aktualne vlasti i oporbe. Po toj logici isto bi trebalo vrijediti i za referendum, odnosno polovina članova odbora trebala bi biti za, a polovina protiv pristupanja EU. Problem je u tome, kaže Jelena Berković iz GONG-a, što su i nova vlada i oporba za pristupanje EU, zbog čega je upitno hoće li u tim odborima uopće biti zastupljeni oni koji su protiv. Ako ne budu to bi, upozorava Berković, dovelo u pitanje povjerenje građana u cijeli proces, a oni koji ne podupiru ulazak u EU imali bi se kasnije pravo buniti i tvrditi da referendum nije bio legitiman ili čak regularan. Sljedeće je sporno to što nije definirano na koji se način i kome izdaju, odnosno ne izdaju, dozvole za promatranje.

Tako je, recimo, bilo na izborima 1997. kada, govori Jelena Berković, GONG-ovim promatračima nije bilo dopušteno približavanje biračkim mjestima u krugu od 50 metara. Sporno je i postoji li razdoblje tzv. izborne šutnje ili ne. To nije problematično samo po sebi, ali teoretski otvara mogućnost da protivnici ili zagovaratelji ulaska u EU ometaju birače i na sam dan referenduma, i na samim biračkim mjestima. To je problematično, kaže, jer građani na nešto slično nisu navikli i upitno je kako bi reagirali. Također, ističe, nije jasno iz kojih će se sredstava financirati provedba referenduma, za što je potrebno najmanje 50 milijuna kuna, budući da važeće odluke o privremenom proračunskom financiranju ne osiguravaju ni 60 posto sredstava, a donošenje proračuna za 2012. nije izgledno prije ožujka. Nije jasno ni odakle će se financirati kampanja kojom bi građane trebalo educirati o proceduri glasanja, kao ni najavljena predreferendumska kampanja koja - ako se vlada odluči za propagandne spotove i slične načine promocije - također neće biti jeftina. Takva je kampanja, naglašava, ne samo skupa, već i nepotrebna. "Građanima ne trebaju reklame i propagandni spotovi, nego javne diskusije kakve je HTV - budući da je javna televizija - i dužan emitirati. Poražavajući je podatak nedavnog istraživanja javnog mnijenja o ulasku Hrvatske u EU, agencije Ipsos Puls, koje je pokazalo da čak 87 posto građana smatra da je osrednje ili loše informirano o posljedicama članstva u EU." Također bi trebalo, nastavlja Berković, izdvojiti sredstva i za artikuliranje euroskeptičnih stavova, a njihov izostanak u javnosti pripisuje "infrastrukturi hrvatske medijske sfere u koju se argumenti protiv mogu jako teško probiti".

Razlozi odustajanja od odgode referenduma do veljače, kaže Jelena Berković, nerazumljivi su, pogotovo kad se uzme u obzir da je i nova vlada zagovarala sredinu veljače. Ne razumije ih ni Nenad Zakošek, dekan zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti te član Vijeća GONG-a: "Očito je došlo do promjene odluke u samom državnom vrhu. No riječ je o jako važnoj odluci i oni koji zagovaraju ulazak u EU moraju omogućiti javni dijalog o posljedicama tog čina. Treba nam otvorena javna rasprava o stanju u EU koja će trajati barem mjesec dana, a ne reklame u rangu onih za deterdžent. Nije dovoljno samo raditi na tome da što više građana izađe na referendum i kaže da." Zakošek ne isključuje mogućnost da je cilj bio požuriti prije ozbiljnijih rezova te potencijalnih ekonomskih problema koje bi mogao donijeti eventualni pad rejtinga Hrvatske u veljači, ali ne misli da je riječ o tome. "Prije mi se čini da se toga žele što prije riješiti, istraživanja javnog mnijenja trenutačno pokazuju da je većina za, nemamo što više čekati. To je loše jer ne smijemo dopustiti da nastane novi mit hrvatske desnice, koja će ustvrditi da nisu svi građani imali priliku ravnopravno artikulirati stavove te nas optužiti da smo u Uniju ušli kao guske u magli."

Kad je riječ o nužnosti regulacije zakonodavnog okvira za provođenje referenduma, Vesna Pusić kaže da dio GONG-ovih kritika ne stoji, a ostalo je već riješeno ili je u procesu rješavanja: "Prošla sam sve njihove primjedbe te se oko njih konzultirala s Državnim izbornim povjerenstvom i neke od njih jednostavno nisu istinite. Ne znam tko im je dao informacije, ali sredstva za referendum su predviđena u proračunu za 2011. te u odluci o privremenom financiranju. Istina, mogla bi biti veća, ali postoje. Što se tiče informativne kampanje, i za nju su u okviru Ministarstva vanjskih poslova predviđena sredstva.

Također, svi će moći glasati izvan svojih prebivališta, bili oni u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Dogovoreno je i definiranje pravila ponašanja u blizini mjesta izjašnjavanja na dan referenduma. Drugim riječima, sve što još treba regulirati, stigne se riješiti." I ona smatra da bi bilo bolje imati dužu kampanju, ali ističe da su razlozi zbog kojih je 22. siječanj odabran za datum referenduma vrlo konkretni: "Od završetka našeg referenduma, pristupni ugovor mora ratificirati 27 zemalja u više od 27 parlamenata. To je dugotrajan proces koji se mora odviti do početka lipnja 2013. Svi ti parlamenti moraju o tom pitanju raspraviti, a u tome naši parlamentarci moraju imati aktivnu ulogu: moraju se javiti tim parlamentima i dati im personalizirani razlog zašto bi oni to stavili na dnevni red. Njih ništa ne obavezuje da to naprave ranije, neki od njih će možda željeti prvo vidjeti drugi monitoring izvještaj koji će biti u jesen 2012. Dakle, posla je puno i zaista nema razloga za odgađanje. Ako je riječ o tome da se ljudi bolje informiraju, dva ili tri tjedna više ne prave razliku. Osim toga, da bi se detaljno informirali trebali bi saznati koje će biti politike vlade, a to će ionako znati tek za nekoliko mjeseci.

Na primjer, u skladu s europskim pravilima nema proizvoda bez PDV-a - kako će to utjecati na formiranje cijena proizvoda za koje trenutačno nema PDV-a, ne može se još znati, jer to ovisi o tome kakva će biti državna politika. Naravno da bi bilo bolje imati dužu kampanju, međutim, ona bi imala smisla kad bi trajala koji mjesec duže. S obzirom na proces ratifikacije, mi tu perspektivu u ovom trenutku nemamo. Također, odrađivanje tog dijela posla prije ocjenjivanja rejtinga ide nam u prilog, jer su veće šanse da zadržimo sadašnji ako iza nas bude završeni referendum. No što je najvažnije, ništa se bitno u ta tri tjedna ne bi moglo definirati, a oduzelo bi nam vrijeme za prelazak na druge poslove - dok ne riješimo pitanje referenduma, ne možemo se ozbiljno primiti drugih stvari, jer o njemu ovisi, recimo, hoćemo li u proračun unijeti 180 milijuna eura za pomoć prilagodbi tijekom 2013. te pola milijarde eura za projekte u 2013. - ili nećemo." Komentirajući nedostatak argumenata protiv ulaska u EU u javnosti, Vesna Pusić ističe da oni postoje jedino u kontekstu neizvjesnosti oko toga hoće li Hrvatska biti sposobna iskoristiti prednosti koje nudi EU. Svi ostali argumenti, smatra Pusić, rezultat su nepoznavanja tematike. Priznaje da postoji strah od rezultata referenduma: "Nema sumnje da postoji većinska podrška ulasku, ali realno postoji mogućnost da se nekima možda neće dati tako skoro opet izlaziti na birališta, kao što je moguće i da dio ljudi misli da je stvar već riješena. U tom bi kontekstu motiviraniji da izađu na referendum mogli biti oni skeptični."