Ivan StarčevićVELEBIT I NJEGOV BILJNI SVIJET
Četvrtak, HRT 1, 18.00
Kaktus
Akademik Sergej Forenbacher, autor predivne knjige «Velebit i njegov biljni svijet», sniman je kako priča na Velebitu, a Velebit je nekakva gora u Hrvatskoj, a Hrvatska je opet zemlja koja o svojem botaničaru svjetskog glasa, koji 35 godina istražuje Velebit, snimi dokumentarac u kojem nešto krči svaki put kad počne tonski dio. Zahvaljujući tako raskošnoj produkciji uvijek smo znali kad će snimke velebitskih livada i stijenja zamijeniti glas spikera, a i svaki put kad bi se akademik Forenbacher pojavio u kadru znali smo da će nešto reći. Ovolika predvidljivost ubila bi krimić, a i ovom dokumentarcu prijetila je slična sudbina. Malo mu je nedostajalo da postane komedija.

SKICA ZA PORTRET: FADIL HADŽIĆ
Četvrtak, HRT 3, 20.02
četiri kaktusa
Svaki Cigo svoga konja hvali, a ovdje su lažljivi Cigo i sipljiv konj jedan te isti kreativni lik čija se otužno prepoznatljiva ruka ističe već u naslovu ove krasne emisije: «Otvoreni dijalog, Fadil Hadžić, književnik, akademski slikar i filmski redatelj». Lažljivu sintagmicu «otvoreni dijalog» mogla je iz komunizma u vrijeme ovo pokušati prenijeti samo ulagivačka potencija jednog Hadžića, tipa koji je vlastito ulagivanje komunizmu proglasio satirom. Dotični Hadžić, saznajemo u emisiji, režirao je najviše filmova, izvedeno mu je najviše komedija, objavljene su mu 22 knjige i sve se to najozbiljnije, tijekom tridesetak minuta ovog smeća (kulturnije rečeno: nuklearnog otpada) u produkciji «Alka filma», prezentira kao moralna vertikala jednog vremena i kao zadivljujuća plodnost jednog nepodobnog genija. Goreimenovani Hadžić sjedi na pozornici, sluša ulizička pitanja i sam sebe hvali u odgovorima. Očito je, po svojem starom običaju, sam napisao pitanja i odgovore.
Duhovit kakav već samo on zna biti, na kraju najozbiljnije ističe manu svih hrvatskih filmova: pedeset godina njihove su režisere birala razna ministarstva i komisije. Budući da je prešao osamdesetu, da se neugodno čulo kako glasno diše, može se shvatiti da mu je promakla mala kontradikcija između njegove hrabre karijere i komisija koje su je obožavale i na kraju doživjele da ih ovaj Krležin i Titov trećerazredni ulizica sada nezahvalno prezire. To stvarno nije u redu, jadne naše komisije. No možda je to pravi početak jedne nove satiričke karijere našeg propalog velikana i naše literarne, slikarske i filmske nule, usmjerene ovaj put konačno na pravi objekt, na sebe samoga.

GLAMOUR CAFE
Subota, HRT 1, 21.58
Četiri kaktusa
Kao što i sami znate iz filma, počeo je dragi voditelj i urednik jednu od onih neodoljivo njegovih najava, puška prikazana na početku mora kad-tad opaliti. Trogirski erudit Svilan opet je krivo zapamtio nešto što su stariji slučajno izgovorili na neformalnom mjestu, jer puška je iz kazališta, a ne iz filma, no sve su to sitnice. Krupna je stvar ne znati osnove novinarskog lijepog ponašanja prema gledateljima, slušateljima i čitateljima, npr. trajnu obvezu skrivanja vlastitog neznanja, kako se ljude ne bi dodatno iritiralo, jer dovoljno im je već da postojite, a previše da se još i slikate.
Ne cijeneći tu tolerantnost potrošača od koje novinarstvo živi, polihistor i teatrolog Siniša (specijalist za Čehova) srlja i u dodatne kriminalne djelatnosti. Kako je na HRT-u, među mnogim stvarima, u posljednjih desetak godina nestao i urednički autoritet, tako se i Svilanov urednik mali bojažljivi zločesti nemoćni prosijedi Matković (siroče Damir) ne usudi iz gljamur kafea, već drugi put, izbaciti privatne Svilanove obračune s, ovaj put Katarinom Balogh. Urednik Matković svu svoju energiju troši na sadističko izbacivanje najboljih dijelova iz «Po ure torture», pa jednostavno ne stigne, uz obaveze na fakultetu, uljuditi Svilana. Zbog toga je Svilan večeras stigao ogaditi Keti Balogh da ga je tužila sudu i da njen odvjetnik moli da njegovu klijenticu, zbog slabog imovnog stanja, sud oslobodi plaćanja sudske pristojbe.
To o imovnom stanju našeg je jarca meketavca toliko raspametilo da je tužbu spominjao na početku i na kraju emisije, valjda u skladu s njegovom netom stečenom spoznajom teorije o filmskoj pušci koja jest da visi na kazališnom čavlu, ali to su sve sitnice. Važno je da je poletarac Siniša najavio kako će se i u idućim svojim emisijama rugati osobi koja je protiv njegova gljamura pokrenula sudski spor. Nema veze što je Svilanovo krajnje neukusno brbljanje na račun gđe Balog utuživo kao oblik pritiska na rad suda, pa tko još da i o toj sitnici vodi računa. Morate shvatiti: nadležni urednik Matković jednostavno ne stigne, on od srijede do subote grčevito pilji u kazetu iz Splita i drhće od straha da u «Po ure torture» slučajno ne bi bilo nečega čemu bi se ljudi od srca smijali.

TV KALENDAR
Nedjelja, HRT 1, 15.05
vijenac
Na današnji dan i mjesec, a godine 1989., građani Zapadnog Berlina i Berlina (tako se, ako se na varam, kod nas službeno zvao Istočni Berlin) počeli su s obje strane otkidati komade zida. Urednik «Tv kalendara» Obrad Kosovac, sa svim svojim današnjim uredničkim ovlastima dostojno je obilježio taj događaj iz naših malih života, što su propustile učiniti neke veće današnje emisije vijesti. Kod Kosovca se vidjelo trganje i štemanje, čulo se da je iz komunističkog raja pobjeglo dva i pol milijuna Njemica i Nijemaca. A što da na taj dan čini mali senilni običan čovjek, npr. djedica Starčević (vidi sliku), nego da posjedne unuka u krilo i priča mu o Erichu Honneckeru, predsjedniku Istočne Njemačke, koji je bio krovopokrivač po zanimanju.
Svega nekoliko mjeseci prije propasti Zida u nedjeljnom broju «Vjesnika» je usput objavljeno, nedužno u najnedužnijoj od svih tadašnjih novinskih rubrika, predsjednikovo nekadašnje zanimanje. Tadašnji partijski šefić Stanko (simpatični Stojčević) poručio je glavnom uredniku «Vjesnika» Stevi Maodušu, ovaj uredniku Fijačku, a ovaj piscu najnedužnije rubrike da takvo pisanje kvari međudržavne odnose Demokratske republike Njemačke i Socijalističke republike Jugoslavije, nakon čega je dotična rubrika bila smjesta ukinuta, svega koji mjesec prije definitivne propasti obiju država. Stojčević i Maoduš nisu poslije trganja berlinskog zida nastavili svoje javne poslove, nego su se ljudi povukli, ali ne i Fijačko, Krešimir i čovjek. On je danas, ne više obični urednik nedjeljnog izdanja, nego glavni urednik istog tog «Vjesnika» i kao takav oštro je obračunao s komunističkim naslijeđem. Za početak (i kraj) ukinuo je jedinu svijetlu tradiciju lista: originalna kosa slova imena lista pretvorio je u nemoćno i ružno uspravni grafem «Vjesnik», u pravu zločinačku nakazu, što je isto kao da vlastiti starinski kućni broj, u nadi da vas nitko ne će naći, premažete katranom. Ali, zahvaljujući bratskoj pomoći emisije Obrada Kosovca, mi smo danas našli našega Krešeka, kako danas tako i ubuduće, na vijeke vijekova uvijek na današnji datum, bez amena.

VIJESTI DANA
Nedjelja, CCN, 19.15
vijenac
Nakon pobjede čovjeka bez jednog plućnog krila nad budućim SDP-ovim saborskim zastupnikom zavladala je velika tuga u redovima promatrača pred ekskluzivno upaljenim ekranom. Iz toga se vidi da treba gledati uvijek dvije televizije. Od jedne, tj. od Dugog programa HRT-a u podnevnom izravnom prijenosu, saznajete da je Brazilac zbog nesreće u djetinjstvu (pregazio ga je kamion) ostao bez pola pluća i da na jedno oko slabije vidi, a na CCN-u navečer vidite ozbiljna lica Račana i njegovih ministara koji su upriličili propalo masovno zajedničko gledanje meča održanog u dalekom Japanu. Ne zna se što je bilo za duševno zdravlje nacije korisnije: dobivene batine ili izostanak još jednog kolektivnog trijumfa.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
Vijenac
Za razliku od svojih manjih konkurenata HRT je pokazala razbijena jaja na pločniku, između stolova kafića u kojem su Linić i Jurjević pili kavu. Bilo je to u Imotskom uoči SDP-ova predizbornog skupa, a onaj koji je na goste lokala bacao jaja, opisan je kao «branitelj». Izjave SDP-ovih prvaka «Dnevniku», da su jaja rezultat jučerašnjeg Sanaderova neprijateljskog govora u Imotskom, mogu biti točne koliko god hoće, i one to jesu, ali strašnije od njih je činjenica da HDZ-ovi batinaši opet dižu glavu, kao u dobra stara vremena pune slobode za svakovrsnu akciju. Cinizam kojim je HDZ komentirao svoja bačena jaja svjedoči o nepromjenjivosti uvijek istih likova: bahato su lagali jučer, kao i danas, kad «priopćuju» da SDP širi «govor mržnje».
Jedina vesela stvar glede upropaštenih jaja je onaj spot u kojem Ivo Sanader ispada veliki vođa, od naroda obožavan toliko da je Hitler u vrijeme svoje pune moći bio zapravo nitko i ništa, a zna se koliko su nacisti njegovali kult vođe i njegove omiljenosti. Možda se netko tu šalio, ali treba priznati da je Sanader koji kretenski viri iz reda promatrača igre na balote i koji se jednako tako šarmantno ceri na sve stališe koji u narodnim nošnjama lelujaju oko njega i prinose mu licitarsko srce, ipak ozbiljno dostignuće video umjetnosti u Hrvata. Jest da je to naš priključak Europi, ali onoj iz tridesetih godina prošlog stoljeća, no nikad nije kasno, treba samo glasovati za prave ljude koji će stvari znati ubrzati u pravom smjeru. Pokrenimo Hrvatsku.