'Posao pred nama je toliko ozbiljan da možemo računati na eventualno 100 minuta poštede'Neven Mimica, potpredsjednik Vlade zadužen za unutarnju i vanjsku politiku, nije samo čovjek od najvećeg povjerenja premijera Zorana Milanovića. On je proteklih tjedana i mjeseci bio najzaposleniji član nove koalicijske vlade. Kroz njegove su ruke prošli svi dokumenti o njenom novom ustroju, koji bi je trebao učiniti djelotvornijom od svih prethodnih vlada. On smatra da nova vlada nema pravo tražiti nikakvih uobičajenih 100 dana poštede, jer su problemi s kojima je suočena Hrvatska preozbiljni da bi si to mogli dopustiti.

Kako je ovaj 58-godišnji diplomirani ekonomist s titulom magistra znanosti rekao novinaru Nacionala, u tzv. realnom sektoru radio je godinu dana, a ostatak radnog vijeka, od početka 80-ih, proveo je u državnoj upravi. Danas je na čelu Vladina Odbora za europske poslove u kojem uz njega sjede i ostali potpredsjednici Vlade te ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Vesna Pusić.

Nekoć su vas smatrali HDZ-ovim kadrom. Danas ste u SDP-u.

- To su mogli tvrditi samo oni koji su sve zaposlene u državnoj službi 90-ih smatrali HDZ-ovim kadrovima. Međutim, godinama nisam bio ni u jednoj stranci. Ni kad sam bio ministar europskih integracija u vladi Ivice Račana od 2001. do 2003. nisam bio član ni jedne stranke, pa ni SDP-a. U SDP sam ušao tek kad smo sve izgubili, nakon što sam kao nestranački kandidat s njihove liste 2003. godine ušao u Sabor. Kao oporbena stranka imali smo tada 39 zastupnika, a stranci sam se pridružio pola godine nakon izbora. Smatrao sam normalnim i poštenim pristupiti ljudima s kojima dijelim isti svjetonazor i zastupničke klupe. Tako sam i formalno postao član stranke, premda to tada nije bilo probitačno.

Zli jezici kažu da vas je supruga natjerala da uđete u SDP?

- Čuo sam i sam tu priču, ali ona nema veze s istinom. Moja je supruga jako sklona socijaldemokratskim vrijednostima i ljevici, ali nije članica stranke. Prema drugoj verziji, navodno me Ivica Račan natjerao da uđem u SDP, što također nije točno. Ni kad sam postao ministar u njegovoj vladi, nije postavio uvjet da uđem u stranku. Sredinom 2004. osobno sam došao k Ivici Račanu i rekao mu da mi je važno postati članom SDP-a kako bih mogao bolje djelovati u Saboru.

Kako je surađivati sa Zoranom Milanovićem? Smatraju ga “željeznom rukom” i Vlade i stranke.

- Zoran nije željezna ruka. On je čovjek koji zna što hoće i prepoznaje dobra rješenja. Ima aparat u glavi koji ga argumentacijski vodi k dobrim rješenjima. S njim se može razgovarati o svakom problemu, o svakom argumentu. Bilo je situacija kada smo dolazili do drukčijih rješenja od onih koja je on prethodno zamislio. Doduše, najčešće je bilo po njegovom, ali ne zato što je to nametao, nego zato što je imao argumente. U obrani argumenata jest čvrst, ali niti je željezna ruka niti se može reći da ga kao premijera obilježava “kancelarski pristup”. Uvijek sam, u poslu koji sam radio, volio razgovarati o stvarima koje treba rješavati, a s njim imam tu mogućnost.

Kako ste “slomili” inače energičnu Vesnu Pusić te je naveli da prihvati odluku o neodgađanju raspisivanja referenduma za veljaču sljedeće godine? Ona je predlagala sredinu veljače, a referendum o ulasku u EU bit će održan 22. siječnja 2012. godine, dakle, u veoma kratkom razdoblju.

- Gospođa Pusić nije političarka koju treba “lomiti”. Ona je osoba s kojom se može o svemu na argumentiran način razgovarati. S druge strane, njeno javno zalaganje za održavanje referenduma sredinom veljače nije bio nikakav zidom utvrđeni stav. Ta njena procjena o mogućem održavanju referenduma 15. veljače 2012. polazila je od očekivanja da će prva radna sjednica Hrvatskog sabora, na kojoj bi bila donesena odluka o referendumu, biti održana 15. siječnja 2012. Kad se uzme u obzir ustavni rok po kojem se referendum treba održati u roku od 30 dana, logično je došla do zaključka da bi se referendum mogao održati 15. veljače. Budući da ukupna situacija u Hrvatskoj, ali i u svijetu, našoj vladi ne ostavlja prostora za čekanje, mi smo taj posao obavili odmah nakon konstituirajuće sjednice novog saziva Sabora. Kao što znate, Vlada neće imati uobičajenih 100 dana poštede u javnosti. Posao koji je pred nama toliko je ozbiljan da možemo računati samo, eventualno, sa 100 minuta koliko je potrebno da se nova vlada stavi u funkciju. Ukratko, ni sami sebi ne dajemo nikakvu poštedu. Zaključili smo svi zajedno, uključujući i premijera i gospođu Pusić, da je najbolje da se referendum održi 22. siječnja. Toj političkoj odluci nitko u Vladi nije pružio otpor. Donesena je zajednički, a gospođa Pusić sudjelovala je u odlučivanju.

No i dekan Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek, kao dio stručne javnosti, smatra da će referendum biti prebrzo održan. Kaže da bi to mogla iskoristiti desna opcija u Hrvatskoj. Mogu ponovo optužiti hrvatske političare da se ponašaju kao “guske u magli”, kao kad se 1918. ulazilo u Jugoslaviju.

- I neke civilne udruge, poput GONG-a, reagirale su na sličan način. Jedna od njihovih tvrdnji bila je da u tako skraćenom roku građanima neće moći postati poznat pravi sadržaj ulaska u Europsku uniju. Drugi je prigovor bio proceduralni: tvrdili su da Zakon o referendumu ne omogućava da se referendum potpuno pripremi u siječnju. Prvu primjedbu ne smatram ozbiljnom, jer je riječ samo o nekoliko tjedana razlike - hoće li referendum biti raspisan 22. siječnja ili 15. veljače, ne može bitno promijeniti situaciju što se tiče informiranosti građana. S druge strane, proces našeg približavanja EU traje već deset godina, od čega je punih šest godina trajao sam pregovarački proces o ulasku. U to nije bila uključena samo stručna javnost, nego i svi građani, jer su ga i mediji aktivno i redovito pratili.

Ipak, dojam je da građani nisu dovoljno upućeni u razloge zbog kojih je ulazak u Europsku uniju toliko važan za Hrvatsku?

- Proces pristupanja EU tekao je u tri trake: jedna su bili sami pregovori, druga reforme koje je trebalo provoditi, a treća, komunikacija prema građanima. Složio bih se s ocjenom da je ovaj treći segment - komunikacija prema građanima - najslabije odrađen. Međutim, uvjeren sam da to nije odrađeno baš tako loše da građani ne bi znali o čemu je riječ, da sada tapkaju kao guske u magli. U ovih deset godina bilo je vremena da shvate bit procesa, a na referendumu će imati priliku odlučiti hoće li to prihvatiti ili neće. Ova dodatna tri tjedna ne mogu ni pokvariti ni bitno popraviti informiranost građana. Taj argument ne stoji. Onaj drugi prigovor - o proceduralnom nedostatku u organizaciji referenduma - provjeravali smo i s Državnim izbornim povjerenstvom koje je ovlašteno provesti referendum. Ni tamo nije identificiran ni jedan nepremostivi zakonski problem koji bi onemogućio urednu provedbu referenduma.

Danas ste na čelu i Vladina Odbora za poslove Europske unije. Svojedobno ste bili i glavni pregovarač kad se sklapao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU, što je bilo neka vrsta predvorja u pregovarački proces.

- Taj je sporazum bio prvi formalnopravni ugovorni odnos koji je Hrvatska uspostavila s Bruxellesom. Bila je to prva stepenica na putu prema članstvu, ali i dobar uvod i trening za ono što je kasnije napravio pregovarački tim. U prethodnim dvama saborskim mandatima vodio sam i Saborski odbor za europske integracije. To je mjesto bilo rezervirano za oporbu, pa sam i kroz taj forum pratio i sudjelovao u pregovaračkom procesu.

Znači li to da će sada i HDZ, kao oporbena stranka, dobiti upravu nad Odborom za europske integracije?

- Taj odbor ne samo da će u Saboru promijeniti ime u Odbor za poslove Europske unije, nego je i njegova odgovornost drukčije postulirana. Sad je primarno okrenut prema unutarnjoj politici u smislu osiguravanja primjene europskih standarda u Hrvatskoj. Zbog prirode te njegove nove odgovornosti, predsjednik Odbora ubuduće će biti predstavnik vladajuće većine naprosto zato što je to područje njene odgovornosti.

Dakle, oporbi za ekskluzivno pravo na predsjedničku poziciju u saborskim odborima ostaje samo Antikorupcijsko vijeće, koje vodi Jadranka Kosor?

- Da, ali to je zakonski definirana obveza, kao što je definirano da oporbeni zastupnik vodi i Odbor za nacionalnu sigurnost.

Održana je prva sjednica Vlade. Kako biste je ocijenili?

- Prva sjednica Vlade protekla je kao da je šezdeset i osma, a ne prva, dakle, uspješno. Usvojili 'Prvo imenovanje novog veleposlanika bit će pri Europskoj uniji'smo Uredbu o načelima unutarnjeg ustrojstva ministarstava i Poslovnik Vlade. Definirali smo konstrukciju Vlade, a riječ je o poslu koji sam sa suradnicima vodio duže od tri mjeseca. Kroz zakone donesene u Saboru na prvoj sjednici usvojili smo promjene u gornjem ešalonu, odnosno na rukovodećim položajima državnih dužnosnika. Pojednostavnjeno, išlo se na redukciju rukovodećih ešalona. U svim ministarstvima i tijelima taj je broj sa 540 sveden na 410 dužnosnika. Zamjenike ministara uveli smo umjesto državnih tajnika. Tako se njihov broj sveo na 20 zamjenika ministara umjesto dotadašnjih 60 državnih tajnika. Zatim, vratili smo kategoriju pomoćnika ministara, koji će djelovati umjesto dosadašnjih ravnatelja uprava. I njihov će se broj svesti na 80 pomoćnika ministara umjesto 153 ravnatelja uprava. Na taj način bit će ušteđeno 25 milijuna kuna za plaće u bruto iznosu. U četiri godine ta će ušteda biti 100 milijuna kuna. Te su kalkulacije vrlo precizne i isključuju prigovore da smo smanjili broj rukovodećih ljudi, ali da smo povećali koeficijente, pa da su troškovi ostali isti. To nije točno.

Promjena će biti, kako ste rekli, u “gornjem ešalonu”. Ali što je s nižim razinama državne uprave?

- Novom Uredbom o načelima unutarnjeg ustrojstva ministarstava krenuli smo u sređivanje i onog "nižeg ešalona". Ideja je bila smanjiti broj ovih hijerarhijski nižih ustrojstvenih jedinica. Sada ćemo imati uprave koje će okupljati barem dvije do tri dosadašnje uprave i na čijem će čelu biti pomoćnici ministara. I pomoćnici ministara ulaze u kategoriju dužnosnika, što znači da je riječ o političkim imenovanjima ljudi koji su nakon izbora smjenjivi te svoje dužnosti stavljaju na raspolaganje izbornim pobjednicima. Dakle, na zamjenike i pomoćnike ministara odnosi se onaj Zakon o primopredaji dužnosti nakon izbora. Tom se uredbom, nadalje, definiraju niže ustrojstvene jedinice: sektori, službe, odjeli. Precizno je definirano da se odjel može formirati ako je u njemu najmanje pet službenika, uključujući njegova voditelja. Dosad je situacija bila takva da je dvoje-troje ljudi imalo nekakvog šefa, a bilo je situacija u kojima su pojedinci bili sami sebi šefovi. Na toj bi razini, prema našim procjenama, ta ušteda trebala biti veća od one od 25 milijuna kuna godišnje, koliko je ušteđeno u "gornjem ešalonu". Dakle, tom reorganizacijom godišnje bi se uštedjelo više od 50 milijuna kuna. Predviđeno je bilo da se ta uredba donese 30 dana nakon donošenja zakona, a mi smo to učinili za tjedan dana. To će biti način ponašanja i za sve ostale faze preustroja državne uprave.

U vrijeme Račanove koalicijske vlade maštalo se o uvođenju vlade tzv. "kancelarskog tipa". Znači li ovaj preustroj definitivno odustajanje od tog modela?

- U aktualnoj koalicijskoj vladi nitko ne može biti "kancelar", a mislim da nitko to i ne želi biti. Premijer Milanović ne želi biti kancelar. S druge strane, ponovo je na vlasti šira koalicija stranaka pa je to teško provedivo. U ovoj vladi, međutim, neće biti stranačkog odlučivanja kao što je to bio slučaj od 2000. do 2004. godine. Stranke neće odlučivati o pitanjima koja su u djelokrugu Vlade. U vrijeme Račanove vlade sva kadrovska rješenja, pa i svi zakonski prijedlozi prije Sabora su išli na koalicijsku stranačku koordinaciju, što je nužno usporavalo proces odlučivanja. U Milanovićevoj vladi ni u tzv. kadrovskom rješavanju pojedinih pitanja nije bilo rasprava o ikakvim stranačkim kvotama, stranačkim zahtjevima ili nametanju pojedinih kandidata.

Ono što je stranački dogovoreno napravljeno je puno prije izbora. Kada ćete izaći s proračunom pred zastupnike?

- Vjerujem da će to biti moguće sredinom veljače, jer je sve ubrzano u radu ove vlade. Očekujem da ćemo do ljeta napraviti najvažnije reformske poteze. To su zakonski prijedlozi, ali i konkretni projekti koje moramo u prvih šest mjeseci osmisliti i pokrenuti. Prioriteti su zakoni na područjima pravosuđa, gospodarstva, zdravstva, državne uprave. Radno zakonodavstvo neće biti među prvim prioritetima. To je složen i osjetljiv posao u kojem, osim Vlade, sudjeluju i ostali partneri iz Gospodarskosocijalnog vijeća: sindikati i poslodavci. Taj zakon neće ovisiti isključivo o stavovima Vlade, nego i onome što će se postići dogovorima u Gospodarsko-socijalnom vijeću.

Ovaj Zakon o radu mogao bi zaprijetiti i izlaskom ljudi na ulice, velikim prosvjedima?

- Na žalost, ako ništa ne učinimo ili ako učinimo nešto loše što bi usporilo gospodarski oporavak, to bi doista mogao biti ishod. Ali mi nismo dobili povjerenje građana zato da ništa ne radimo. Naš je pristup: bez odgađanja, bez oklijevanja. Baš zato ćemo inzistirati na ozbiljnom radu na tom problemu. Vaša koalicija tvrdi da su plaće u državnom i javnom sektoru te mirovine "zadnja crta obrane" ove koalicije.

Znači li to da se u državnoj upravi mogu očekivati otkazi zaposlenicima, iako to nije bilo najavljeno u predizbornoj kampanji.

- U zadnju crtu obrane treba ubrojiti i socijalna davanja najugroženijim kategorijama stanovništva. Pri tome ostajemo i taj je pristup prisutan u svim projekcijama. Mirovine ne samo da neće padati, nego smo prihvatili i program njihova usklađivanja s troškovima života po švicarskoj formuli, što bi značilo rast mirovina oko 1,5 posto u prvoj godini. Što se plaća u javnim službama tiče, neće se smanjivati pojedinačne plaće, nego masa plaća u cjelini. Već će uštede od preko 50 milijuna kuna na šefovskim plaćama znatno pomoći u ostvarivanju toga cilja.

Kada se može očekivati smjena veleposlanika u Bruxellesu?

- Vjerojatno će prvo imenovanje novog veleposlanika biti pri Europskoj uniji. Ali isljučivo zato što je sadašnji veleposlanik Baričević već šest godina u Bruxellesu pa mu je istekao uobičajeni četverogodišnji mandat. On je u Bruxellesu obavio odličan posao. Sada je vrijeme kad smo postali promatrači i sudjelujemo u radu svih tijela i institucija Europske unije, pa bismo trebali početi raditi s novim ustrojem.

Koliko su utemeljene spekulacije da bi novi veleposlanik u Bruxellesu mogao postati glavni pregovarač Vladimir Drobnjak?

- Nisam ja osoba koja bi mogla govoriti o imenima novih veleposlanika. No kad je riječ o Vladimiru Drobnjaku, mogu istaknuti da je on bio osoba širokog konsenzusa kada je imenovan za glavnog pregovarača. Poduprle su ga sve stranke. Tako je bilo tada kad je pokrenut pregovarački proces, a tako je i danas. Posao koji je obavio ozbiljno ga kvalificira za povratak u Bruxelles, gdje je već bio veleposlanik.

Spominje se i vaš odlazak u Bruxelles na mjesto hrvatskog povjerenika u Europskoj komisiji?

- O tome je preuranjeno govoriti barem još godinu i pol dana, jer se takva mogućnost otvara tek nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, znači, ne prije 1. srpnja 2013. godine. Rekao bih ono isto što sam rekao za Vladimira Drobnjaka. Sve što sam dosad radio, kvalificira me kao ozbiljnog kandidata. Ne mogu ništa više od toga reći, a ponajmanje odlučiti.