Ivan StarčevićSUČELJAVANJE: SANADER – RAČAN
Srijeda, OTV/CCN, 10.00
Vijenac
Bilo je jedno petsto repriza ove emisije koju su savršeno organizirali «Večernji list», Media servis i CCN. Točan broj repriza (otprilike tri) govori najviše o katastrofi programa HRT-a, jer tamo se nije imalo što vidjeti, a i ono što se vidjelo bilo je glupo čak i političarima, tj. ljudima tradicionalno neosjetljivim na sve što ima veze s običnom ljudskom pameću.
Račanu i Sanaderu bilo je ograničeno vrijeme za odgovore. Iako je zanimljivosti njihova izlaganja opasno konkurirala ona mala kazaljka na satu koja se dolje lijevo na ekranu bjesomučno vrtjela, ipak se to dalo podnijeti. Ako bi njih dvojica, u vremenu skresanom na 120 ili 60 sekundi, bili na trenutak dosadni, grafički spektakl na dnu ekrana uvijek je imao svoju zahvalnu publiku, jer ljudi vole napete situacije, naročito one koje bude nadu u sretan svršetak, a to je ono kad govornik biva prekinut, jer je bio prespor. Za divno čudo vidjelo se da Račan može govoriti brzo, ali shvatimo to kao privatan uspjeh, nešto kao ženidbu za 40-godišnju djevojčicu Pleštinu, kad već političkih uspjeha na izborima baš ne bijaše na pretek.
Uloga dviju voditeljica bila je svedena na minimalnu mjeru, jer osim vremena unaprijed su bila određena i pitanja. Sanader i Račan birali su ih pritiskanjem gumba/dugmeta i uglavnom puštali dvije novinarke na miru, osim Sanadera koji im se u facu obraćao koliko nepotrebno toliko i jako depersonalizirano. Zvao ih je «ove dvije» i «njih dvije», što su simpatizeri HDZ-a mogli doživjeti kao najavu postizbornog oštrog obračuna s medijima, a svi ostali kao blagu Sanaderovu nekulturu koja se može pripisati predizbornoj nervozi.
Dan poslije sučeljavanja, u četvrtak navečer, kod Romana Bolkovića s Račanom nastavljeno je OTV-ovo toliko uspješno praćenje predizbornih zbivanja, da je čak i skromni (šala mala) Bolković zaključio da je to što su on i njegovi OTV kolege izveli sve skupa najkvalitetnije dosad i uvijek.
A što je proteklog tjedna radio naš direktor najbolje od svih televizija (Leibnitz Galić Duvanović) i njegov najdraži urednik političkog programa HRT-a (Candide Kristić) na toj istoj najboljoj od svih televizija? Radili su toliko dobro da je čak (još jedan političar) Mate Granić uspio primijetiti da u doba najživljih predizbornih zbivanja imamo Dnevnik koji u potpunosti ignorira činjenicu da su u Hrvatskoj izbori. Navodno se tako moralo raditi, jer je takav jedan stari HDZ-ov zakon kojeg dinamični SDP nije imao vremena promijeniti. Svi koji to tvrde poriču dva najveća SDP-ova kulturna uspjeha: Dnevnik bez najvažnijeg domaćeg događaja i kulturnu politiku usredotočenu na najbeznačajnijeg stranog glumca (Lepog Radu Vukovarskog i njegov brijunski teatar). Ljudi stvarno znaju biti okrutni.

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
Kaktus
Danas su položeni vijenci na dvije vukovarske lokacije, Velepromet i Ovčara, u znak sjećanja na srbijanske zločine iz 1991. godine, što je datum koji se poklapa s boravkom Rade Šerbedžije u Vukovaru. Svi koji su gledali njegov četnički film «Dezerter», dostupan u hrvatskim videotekama, mogli su se uvjeriti da je g. Šerbedžija Miloševićev čovjek, jer samo se takav mogao tada slikati u friško razorenom Vukovaru. Lepi Rade Vukovarski je za taj svoj neprolazan doprinos pobjedničkoj srpskoj kinematografiji nagrađen od hrvatskih vlasti onim svojim trijumfalnim povratkom na budžetske jasle. Stoga i na sadašnji trenutačni SDP-ov izborni poraz ne treba gledati do kraja crno, ima tu i poneka dobra stvar, npr. lova koju su muž Račan i žena Pleština oteli rodiljama. Ako se Sanaderova stranka dočepa ministarstva kulture, moglo bi to značiti i da će lova oteta djeci i majkama i darovana Radinoj brijunskoj teatarskoj čergi, napokon biti vraćena.

SPORT
Četvrtak, HRT 1, 19.55
Kaktus
Da su naši «politički analitičari» (to je nešto što ne postoji) večeras slušali senilnog Sušeca, znali bi rezultate izbora tri dana unaprijed. Nije tu važan Sušec, nego kategorija neprikosnovenih ulizica, zvana sportski novinar (na HRT-u ili Novoj TV svejedno). Možda je moralna diskvalifikacija ovdje totalno nepotrebna, jer važna je božanska sposobnost kojom su ti ljudi obdareni: prepoznati pobjednika. Daklem, B.S. je u nekakvom svojem komentaru poljubio ručicu propalom treneru Ćiri i vječitom studentu Zvonimiru Bobanu koji nije čak ni trener. Njih dvojica i njihovo «mišljenje», izrečeno otvoreno, bez najlonske čarape preko lica, tiču se nogometnog trenera hrvatske reprezentacije koja se, zahvaljujući dotičnom Bariću i njegovom načinu vođenja momčadi, upravo plasirala na europsko nogometno prvenstvo u Portugalu.
Tog Barića treba smijeniti, diskretan je Sušec koji nekontrolirano barata hrvatskim jezikom na dvije razine. Na razini fizičkoj vidimo Sušecov najhrvatskiji od svih mu jezika kako se ušiljen i crven gura među prednje zube i čini to bez ikakvog razloge tvorbe glasa ili proizvođenja bilo kakvog šuma, tek toliko da se vidi da je g. Božo Sušec postao nepovratno senilan. Zainteresirane specijaliste gerijatrije upućujem na video snimku koju posjedujem i besplatno ustupam, naročito fonetičarima. U očekivanju ekspertize slobodni smo iznijeti laičko i dobronamjerno mišljenje da su godine i godine ulizivanja jugoslavenskim, pa potom hrvatskim reprezentacijama učinile svoje. Božo je žrtva vlastitog domoljublja, ma kako god se ono zvalo. Ako to ostavlja takve posljedice, upozoravamo Božine mlađe sobne kolege da se ne vrijeme posvete profesiji, a ona je, uzalud im to ponavljamo već dvadeset godina: sportsko novinarstvo.
Na razini gramatičkoj, jer stilsku i profesionalnu iz samilosti ne bismo dirali, Božin najhrvatskiji od svih jezika izgovorio je «nezanemarljiva akcija smjenjivanja». Navodno se ne kaže «nezanemarljiva», nego marljivi Božo usvojih pola stoljeća predanog rada još nije stigao naučiti da se govori i piše «nezanemariv» i tu ćemo stati. Secirati pradavnu bedastoću «akcija smjenjivanja» možda je zahvalnije u svjetlu moralnog kriterija sv. Bože. On tim trima riječima hvali i bodri hrvatski nogometni talog koji se uzbibao uoči financijski isplativog puta u Portugal, kamo ne bi trebao ići onaj za kojega minutu kasnije, u istoj sportskoj emisiji, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza kaže: «Trener hrvatske nogometne reprezentacije u Portugalu je Otto Barić». Da li ove dvije kontradikcije u programu istog sportskog urednika znače da je Božo napokon preuzeo HRT? Pošto ga je u natječaju za glavnog urednika programa svojedobno porazila Jasna sretno udata Burić, možda je sada vrijeme za pravi revanš.

IZBORI 2003
Četvrtak, HRT 2, 00.00
kaktus
U posljednjim sekundama četvrtka pojavila se voditeljica Majda Mikulandra, a uz nju prva momčad stranke zbog koje bi se ubio Stjepan Radić, da je kojim slučajem preživio atentat. Satnik, pardon: kapetan, momčadi i predsjednik te stranke (HSS) obavijestio je voditeljicu da on i njegovi stranački lavovi ovog časa kane ustati i otići i da su sigurni kako će ovo njihovo samoprijegorno odricanje od tv nastupa njihovi birači znati cijeniti. Već tri dana kasnije vidjelo se i koliko: Tomčići su dobili devet zastupničkih mjesta, a očekivali su dvadeset pet (25).
I što sad reći tim glupim biračima koji ne razumiju stranku koja se uklanja tv kamerama. Čudni su ti ljudi koji se u ponoć okupe pred televizorom, željni Tomčićeve iscjeliteljske riječi, a onda se ljute i psuju cijelim putem do kuće što je satnik golubinje ćudi napustio bojišnicu bez ispaljenog metkića.

24 SATA
Subota, Nova TV, 19.00
Četiri kaktusa
Glasat će se za naprijed ili nazad, poručio je svim gledateljima ove visoko gledane emisije naš kultni komentator Vule. Ne možemo vjerovati da nije znao kako doslovno ponavlja Račanov predizborni naputak biračima koji će glasovati za SDP. A možda se tu radi o slaganju srodnih duša kojima nije potrebna blizina da bi bile bliske.
Sve to ne bi bilo vrijedno ni rječce, da Ćaletin politički Superman nije svoje grčevito čitanje s blesimetra zaključio porukom: vidimo se na biralištu. Vijest se munjevito proširila Hrvatskom, odatle i odaziv ispod sto posto, tj. manji od postotka koji bi Račanu i Pleštini jamčio izbornu pobjedu. Iako «24 sata» nitko ne gleda, baš kao ni Hrgin-Vlahovljevu «Metu», ljudi su nekako uspjeli saznati da postoji mogućnost da u živo vide Branka Vukšića, glavom i bradom.

PARK CITY: SLALOM (M)
Nedjelja, Nova TV, 22.25
Četiri kaktusa
Danima je reporter Blažičko izgovarao svoj izum: Ivica Profesor Kostelić. Tako je najavljivana utrka, a kad je objekt Blažičkove laske pao u prvoj vožnji, odmah se našlo opravdanje. Reče Blažičko da je i pisanje štampe o Janičinom zdravlju imalo utjecaja na Ivicu, pa sad molimo čitateljice i čitatelje «Nacionala» da nam odgovore na pitanje tko je tu zapravo bolestan. Odgovor «Blažičko», zato što je, bez obzira na težinu subjekta, ipak prelagan, ne će biti uziman u konkurenciju za nagrade.