Denis LatinUspaljeno novinstvo uporno aktivira pitanje Račanove ostavke, hineći kako će se upravo tako revalorizirati ubojstvo socijaldemokratske ideje kakvu je ovaj, navodno, njedrio unutar SDP-a. Vremena za promjene toga tipa bit će napretek, o Račanu i njegovoj mekanoj politici i udvaranju desnici već je dovoljno rečeno u vrijeme trećesiječanjskog mandata, pa su posthumne ideje o radikalizaciji i pozivanju na red i odgovornost unutar esdepeovskih redova bljutave i deplasirane, baš kao što je suvišan svaki pokušaj post festum analize zašto je Račan izgubio vlast. Samo jedna rečenica, da nije ostvario očekivanja birača, dovoljna je da se prijeđe na kontrolu onoga tko je obećao više, bolje i odlučnije.

Sanader se postavio ofenzivno unatoč svim ograničenjima koja mu je zadala stranka kojoj je na čelu, Račan se pozicionirao defenzivno, kako je četiri godine bio određen prema predizbornim obećanjima.

Očekivanja onih koji su ga birali velika su. Sanader je dao krupna obećanja: povećat će rodiljne naknade, zaposliti otpuštene policajce, poboljšati tretman braniteljskih prava, vratiti dignitet Domovinskom ratu, umirovljenike osloboditi plaćanja RTV pretplate, oživiti selo, podignuti životni standard i učiniti sve da se Hrvatska u proklamiranom roku pridruži Europskoj uniji. Ako ne zadovolji svoje biračko tijelo, za najviše četiri godine mogla bi ga snaći Račanova sudbina iz studenoga 2003.

I Sanader će imati svoju ljutu opoziciju koju će morati kupovati kao i trećesiječanjski premijer. Račan je izbjegao uspostaviti vladavinu prava, revidirati pretvorbu, vratiti Srbe i obračunati se s ratnim zločinima. U njegovu mandatu hadezeovci starog kova mogli su lako računati na lagodnost bezbrižnog zaborava što im ga je omogućio Račan sa svojim režimom. Čim HDZ zasjedne na vlast, ogorčeni esdepeovci i haenesovci učinit će sve da javnosti objelodane ono što su svojedobno zataškavali i skidali s dnevnog reda brinući se za opstanak svoje vlasti. To će Sanaderu jako otežati položaj pa će birajući kadrovska rješenja morati biti iznimno pažljiv. S Tomčićem neće imati nikakvih problema. Taj politički veteran, pristajući olako na HDZ-ovu ponudu da se priženi, zacijelo se već ugledao na Budišu koji je istu opciju zaokružio čim je odlučio promijeniti ne samo stranu nego i vlastitu političku platformu.

Međunarodna zajednica, nesumnjivo, pružat će Sanadareu formalnu podršku sve dok bude poštovao pravila igre. Ona će biti postavljena jednako kao u Račanovoj epohi, ali će monitoring svakako biti snažniji jer se unutar HDZ-a reformirao samo Sanader, i to političkim govorom koji se za početak može smatrati korektnim. Neće mu biti lako takvu korektnost uspostaviti i djelima, ni u izvršnoj vlasti ni na najnižim razinama. HDZ se i vanjskopolitički i unutarnjopolitički mora ponašati radikalno drukčije nego u Tuđmanovo doba da dobije bianco mjenicu od međunarodne i domaće javnosti.

Budući premijer stoga, ne bez razloga, nailazi na snažne valove nepovjerenja i nuđenja kredita s raznih strana, za koje se traži davanje brojnih hipoteka i bezbroj jamaca. Većina kaže da se Sanaderu može vjerovati, ali ne i HDZ-u, koji je svoje nacionalističko lice reformirao u konzervativno, a što se od stranke koja je sijala strah ne može pouzdano očekivati. Pritom valja upozoriti na skliska mjesta na kojima će se Sanader poskliznuti. Valja očekivati da će se u ministarstvima unutarnjih poslova, obrane i pravosuđa, umjesto reformi koje je Račan sa svojim ministrima tek načeo, radi vraćanja dugova onima koji su ga vratili na tron, vratiti na gabarite u kojima je HDZ zatekla trećesiječanjska vlast. Takvo što bit će protumačeno kao vraćanje Tuđmanove političke podobnosti i naići će na oštru osudu svih koji prate repozicioniranje Hrvatske u europski krug.

Sanader će morati izdržati navalu starih emocija koje će u valovima nailaziti iz širokoga biračkog tijela sljubljenog s tuđmanističkim vrijednostima koje će tražiti da se reinstalira nacionalistički arsenal govora mržnje, netolerancije i ograničavanja medijskih sloboda. Puštanje s lanca sablasti ratnohuškačke epohe, nedvojbeno, za Sanaderovu bi vlast bilo porazno i u tili je čas učinilo međunarodno neprihvatljivom.

Budući premijer u predizbornoj se kampanji legitimirao kao deklamator bržih promjena i boljeg života te neupitnog ulaska u EU 2007./2008. Kako je pokazao Račanov mandat, gubljenje vremena na periferne stvari, odustajanje od predizbornih obećanja koja se s vremenom pokazuju neostvarivima te otezanje sa stvarnim promjenama, i rezultatima izbora od 23. studenoga, na isti se način mogu pokazati kobnima.

Sanader je, ne bez razloga, od trenutka obznanjivanja pobjede izložen najstrožoj kontroli javnosti, kakvoj se nije znao othrvati Račan, a zahvaljujući backgroundu stranke s kojom se legitimirao prolazit će nekoliko puta oštriju reviziju. Plašenje starim HDZ-om bit će dugo najžešći argument njegovih političkih oponenata i Sanader će zaista morati igrati velemajstorski kako bi razuvjerio i najnevjernije Tome.

U tome mu mogu pomoći samo učinkoviti potezi koji će ga legitimirati kao uvjerljivog političara. Bude li se poput Račana ili Vesne Pusić žalio na lošu medijsku prezentaciju rada Vlade i iskrivljenu sliku stvarnosti koju proizvode mediji, te bude li poput svog prethodnika i njegova šegrta Pašalića provodio medijsko nasilje i diktaturu, znat ćemo da je riječ o još jednom lošem eksperimentu iza kojeg su stajale riječi, ali ne i djela.

Sanader je osvojio i zaslužio svoju priliku. Tek će se vidjeti hoće li se to dogoditi i HDZ-u. SDP-ov fajrunt prilika je iz koje se štošta može naučiti.