Objavljeno u Nacionalu br. 422, 2003-12-16

Autor: Vesna Pusić

VESNIN POUČAK

Apsolutno je nejasno koje ciljeve namjerava postići Sanaderova vlada

Da bi politika uopće imala bilo kakav smisao za živote pojedinaca na koje utječe, oni koji se natječu za vlast moraju predočiti mjerljive ciljeve koje kane postići, kako bi se u četiri godine mogao izmjeriti njihov uspjeh. Inače je politika puka borba za preživljavanje na vlasti

Vesna PusićVesna PusićNačelno gledano, kod nas postoje dva različita pristupa politici: prvi razumije politiku kao ciljno orijentiranu djelatnost, a drugi je vidi kao način života.

VIZIJA DOBRE VLADAVINE Pozitivna utopija ili vizija dobre vladavine trajni je orijentir u kratkoročnom određivanju političkih ciljeva POLITIKA KAO VLASTITA SVRHA Ako se politika razumije kao način života, jedini je stvarni cilj bavljenja politikom ostajanje u politici Politika kao ciljno orijentirana djelatnost podrazumijeva da se tu radi o poslu koji ima svoje jasno definirane ciljeve i u kojem se u razdobljima od četiri godine moraju predočiti provjerljivi rezultati. Ciljevi definirani za četverogodišnja razdoblja proizlaze i izvode se iz šire slike o tome kamo zemlja ili politička organizacija trebaju ići u svom dugoročnom usmjerenju. Ta pozitivna utopija ili vizija dobre vladavine trajni je orijentir u kratkoročnom određivanju političkih ciljeva i zadaća. Ljudi koji su u stanju voditi takvu vrstu politike moraju biti visokostručni na svojim područjima djelovanja i imati sposobnost uspješnog vođenja poslova, odnosno menadžmenta.

Ako se politika razumije kao način života, jedini je stvarni cilj bavljenja politikom ostajanje u politici. Manje je važno realizira li se određeni politički projekt ili određena vizija dobre vladavine, a važnija je kombinatorika pomoću koje se ostaje na političkoj sceni. U okviru tog pristupa smatra se da je svako poboljšanje kvalitete institucija, zakonske ili fizičke infrastrukture, ili funkcioniranja bilo kojeg aspekta države samo slučajna, sekundarna pojava. Takvi se ciljevi ne mogu unaprijed definirati, svjesno planirati i ostvariti uspješnim strategijama. Zato uspješnost u takvom viđenju politike nisu mjerljivi rezultati i uspješno vođenje zajedničkih poslova koji vode prema vlastitoj viziji dobre vladavine, nego sposobnost pojedinca da se, bez obzira na rezultate, što dulje zadrži u politici.

U hrvatskoj političkoj kulturi postoji, stjecajem povijesnih okolnosti, mnogo dulja tradicija razumijevanja politike kao načina života. Otud proizlaze mnogi nesporazumi i pogreške, kao i posve pogrešni kriteriji određivanja sposobnosti i znanja potrebnih za uspješno vođenje politike. Zato nakon promjene vlasti na izborima imamo velike rasprave o kadrovskom kontinuitetu ili diskontinuitetu, o tome koji će “naši” zamijeniti koje “vaše” u državnoj upravi, ali gotovo nikakve rasprave o kontinuitetu ili diskontinuitetu državnih projekata. Uz normalnu promjenu vlade i vodstva parlamenta, mi danas s priličnom vjerojatnošću možemo predvidjeti do koje će se razine mijenjati ljudi u državnoj upravi. No ne možemo ni izdaleka naslutiti koji su ciljevi nove vlasti za sljedeće četiri godine: koji će se započeti projekti nastaviti, koji će se prekinuti, koji će novi biti započeti? Koji su ti ciljevi za sljedeće četverogodišnje razdoblje na temelju kojih ćemo moći mjeriti uspješnost ili neuspješnost nove vlade? I koja je to vizija razvoja zemlje u koju se ti četverogodišnji ciljevi moraju uklapati i prema njoj voditi? Konkretno definirani ciljevi mijenjaju političku kulturu prema razumijevanju politike kao ciljno orijentirane djelatnosti. Ako postoje ciljevi, pa će se rezultati na kraju moći provjeriti, jasno je da će se morati odabrati ljudi koji poznaju struku i imaju menadžerske sposobnosti. Ako su ciljevi općeniti, nejasni i njihovo postizanje nemjerljivo, najbolji će biti oni koji su se pokazali uspješnima u preživljavanju u politici.

Prošlog tjedna Velimir Srića predstavio je javnosti svoju novu knjigu “Inventivni menadžer u 100 lekcija”. Zanimljiva, duhovita i nadasve korisna knjiga, neka vrsta priručnika, koji u sto kratkih poglavlja opisuje pravila, obrasce ponašanja i tehnike komuniciranja, odlučivanja i vođenja kojih mora biti svjestan svaki menadžer i koja čine podlogu uspješnog upravljanja. Srića u svojoj knjizi misli u prvom redu na upravljanje privrednim kompanijama i zahtjeve koji se postavljaju pred tu vrstu menadžera.

Međutim, njegovih sto pravila potpuno odgovara svemu onome što moraju znati i kako se moraju ponašati upravljači u svim sferama, a posebno oni koji žele voditi zajedničke poslove države. Da bi politika bila korisna i služila svojoj prvotnoj i glavnoj svrsi – poboljšanju života svih ljudi u državi, moraju je voditi ljudi koji znaju definirati ciljeve u skladu s tom svrhom, uspješno ostvariti te ciljeve i na kraju položiti račune. To je ujedno i određenje uspješnog menadžmenta. Dodatni dokaz bliskosti između uspješnog upravljanja državnim poslovima i uspješnog menadžmenta u kompanijama jest to što se među sto pravila za uspješnog menadžera nalaze gotovo i sva pravila koja su naveli James Carville i Paul Begala, stratezi obiju predsjedničkih pobjeda bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona. Carville i Begala ne govore o upravljanju kompanijama nego o uspješnom vođenju političke kampanje. Ali njihovih se 12 pravila mora nužno i logično pridržavati svaki uspješni menadžer, bez obzira na to koji posao vodio i čime upravljao. To pokazuje da za uspješnu politiku i uspješan menadžment treba mnogo sličnih znanja i sposobnosti, slična konkretnost ciljeva, sposobnost komunikacije iI odgovornost prema rezultatima. Kao stručnjaci za političku kampanju Carville i Begala kao dvanaesto i posljednje pravilo navode: “Znaj što ćeš činiti kad pobijediš!” Za uspješno upravljanje državom to je prvo pravilo. Pa, dakle, zna li se?

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika