Objavljeno u Nacionalu br. 423, 2003-12-23

Autor: Nenad Polimac

NAJVEĆI KINO HIT GODINE

'Povratak kralja' zaslužuje Oscara

Finale trilogije 'Gospodar prstenova' Petera Jacksona po Tolkienovim djelima, 'Povratak kralja' traje tri sata i dvadeset minuta, ali gleda se u jednom dahu: najbolji je i najuzbudljiviji dio trilogije, prekrasna poanta novozelandskog entuzijasta koji joj je posvetio sedam godina života

Zanimanje za film je besprimjerno: pretprodaja ulaznica već je za 60 posto bolja nego u slučaju "Prstenove družine" i "Dvije kule", a bruto zarada u prvih pet dana prikazivanja u američkim kinima mogla bi iznositi i preko 125 milijuna dolara.Zanimanje za film je besprimjerno: pretprodaja ulaznica već je za 60 posto bolja nego u slučaju "Prstenove družine" i "Dvije kule", a bruto zarada u prvih pet dana prikazivanja u američkim kinima mogla bi iznositi i preko 125 milijuna dolara.Na Peleonnorskim poljima što se protežu ispred bijelog grada Minas Tiritha, prijestolnice Gondora koja je sa svojih sedam razina doslovno uklesana u planinu, skupila se golema vojska. Nakazni mutanti orci uz pomoć divovskih trolova dovukli su katapulte sa stijenama kojima namjeravaju bombardirati dobro utvrđeni grad, a prateću podršku imaju u letećim zmajevima na čijim su sedlima nazguli, Prstenove prikaze, nekadašnji ljudi plemenita roda koje je zli čarobnjak Sauron pretvorio u svoje pomagače. Minas Tirith imao bi bolje šanse za obranu da njegov vladar, kraljevski namjesnik Denethor, nije poludio i gurnuo u naizgled sigurnu smrt vjernog sina Faramira. Čak je i dobri čarobnjak Gandalf, najpostojaniji pripadnik Prstenove družine, pomalo zdvojan: jedva jedvice poslao je signal u susjedni Rohan, no kralju Theodenu i njegovim konjanicima treba bar dva dana da stignu do Peleonnorskih polja. Hrabri vitez Aragorn odvojio se pak od Theodenove vojske i zajedno s vilenjakom Legolasom i patuljkom Gimlijem krenuo u zagonetnu misiju. Gandalfove misli neprestano su s hobitom Frodom i njegovim prijateljem Samom: kad bi mališan uspio baciti sudbonosni Prsten što ga nosi oko vrata u užarenu lavu Kobne gore, Sauron i njegove trupe u trenu bi bili poraženi. Gandalf, na žalost, ne zna da je Frodo još daleko do odredišta te da ga je gnjusni Golum uspio razdvojiti od Sama, kako bi ga dokrajčio i sam se domogao Prstena. Stoga, kad na bojnom polju predvodnik orka uzvikne: “Doba ljudi je prošlo! Vrijeme orki dolazi!”, njegov se poklič doima kao stravična činjenica.

Ovako prepričana, jedna od ključnih scena završnog dijela trilogije Novozelanđanina Petera Jacksona, snimljene po knjizi pokojnog oksfordskog akademika J.R.R. Tolkiena, koji je opisao borbu između Dobra i Zla u davno doba u izmišljenom Međuzemlju, nekome bi se mogla učiniti poput suhoparnog nizanja šifri. Što su to orci i nazguli, o kakvom je Prstenu riječ, tko su Gandalf, Frodo i Aragorn, gdje se nalazi Gondor, a gdje Rohan? Takvih će čitatelja, međutim, biti mali broj. Tolkienov “Gospodar prstenova” nedavno je proglašen u Velikoj Britaniji najomiljenijom suvremenim štivom, a sličan bi se odabir ponovio i u mnogim drugim zemljama diljem svijeta, pa i u nas. Znatnu zaslugu za to ima upravo filmska ekranizacija. Samo za primjer, veliki američki izdavač Ballantine Books prodaje “Gospodara prstenova” i njegov prednastavak “Hobit” od 1965.: sve do kraja 2001., kada se u kinima pojavilo prvi nastavak filmske trilogije, “Gospodar prstenova: Prstenova družina”, uspio je plasirati 32 milijuna primjeraka, no u zadnje dvije godine, otkako su Jacksonovi filmovi postali fenomen, planulo je čak 68 milijuna primjeraka tih knjiga.

“Prstenova družina” i “Dvije kule”, prva dva nastavka filmske trilogije, zabilježili su fantastičan uspjeh. Oba su zaradila u svjetskim kinima preko milijardu i 700 milijuna dolara, a suprotno pravilu da nastavak rijetko kad nadmaši prvi film iz serije, “Dvije kule” poboljšale su rezultat “Prstenove družine” za 100 milijuna dolara. Ukoliko je netko mimoišao film u kinima, na videu i DVD-u ga nije mogao izbjeći. Oba filma rekorderi su po prodaji i na tom tržištu, a posebno su na cijeni proširena DVD-izdanja u kojima je Jackson umetnuo i po četrdeset minuta izbačenih scena koje njegove fantastične pustolovne spektakle čine još bogatijim i slojevitijim.

Prema tome, nedoumica u pogledu dramskog zapleta “Povratka kralja”, trećeg i završnog dijela trilogije, bit će vrlo malo jer sada gotovo sve generacije filmske publike vladaju osnovnim elementima priče. Zanimanje za film je besprimjerno: pretprodaja ulaznica već je za 60 posto bolja nego u slučaju “Prstenove družine” i “Dvije kule”, a bruto zarada u prvih pet dana prikazivanja u američkim kinima mogla bi iznositi i preko 125 milijuna dolara. Nešto drugo je, međutim, važnije. “Dvije kule” su kod znatnog broja kritičara dobile nešto slabije ocjene nego “Prstenova družina”, a neki su čak zloguko proricali da bi se mogao ponoviti fenomen “Matrixa”, odnosno da završni dio bude poput antiklimaksa isprva obećavajućoj trilogiji. Na sreću, o tome ni govora! “Povratak kralja” – kako gotovo jednoglasno tvrdi američka kritika – najbolji je i najuzbudljiviji dio trilogije, prekrasna završna poanta novozelandskog entuzijasta, koji je pripremi, stvaranju i završnoj obradi tog projekta posvetio sedam godina svog života. Film traje tri sata i 20 minuta, a gledate ga u jednom dahu. Ponajprije, puno je bolje dramski strukturiran nego “Dvije kule” i to zahvaljujući tome što se uopće nije pridržavao slijeda Tolkienova predloška. Druga knjiga završava dramatičnom borbom Froda i Sama s paukom Shelobom, koju su Jackson i njegove koscenaristice Fran Walsh (majka redateljevo dvoje djece) i Philippa Boyens premjestili u središte “Povratka kralja”, preplićući je s opsadom Minas Tiritha. Dva hobita tako su postali ravnopravni junaci zbivanja u trećem dijelu u kojem u originalnom predlošku samo statiraju. Sve paralelne radnje – kojih je bezbroj – puno su zbijenije nego u “Dvije kule”, a odličan je i početak, zapravo flash-back, sa scenom u kojoj Smeagol prvi put nalazi Prsten, zbog njega počini ubojstvo i pretvara se u nakaznog Goluma. Povezano s onim što se odigrava u završnici, to biće postaje apoteoza ovisnosti kakva je rijetko kad dočarana u povijesti kinematografije. “Povratak kralja” u još jednom je pogledu superioran prethodna dva filma. Ukoliko ste imali prigovora na hobotnicu i trolove u “Prstenovoj družini” te na ente, drveće koje hoda i govori, u “Dvije kule” kompjutorska animacija kojom su dočarani fantastični stvorovi ovaj put je besprijekorna: trolovi u opsadi Minas Tiritha srasli su sa orcima i sa cjelokupnim pejzažem, olifanti s četiri kljove koji metu sve ispred sebe nimalo nisu nalik na dječje igračke, a posebno je efektna kreacija golemi pauk Shelob, očito napravljena pomnim studiranjem pravih insekata, ali u neusporedivo manjem izdanju. Iako u Americi ima predikat PG-13 (djeca ispod 13 godina ne smiju u kino bez pratnje starijih), film obiluje vrlo surovim prizorima, od bombardiranja Minas Tiritha odsječenim ljudskim glavama do hodajuće ljudske buktinje koja su sunovrati niz zidine opsjednutog grada. Jackson se držao pravila da fantastičnim pričama i bajkama nasilje pridaje posebnu uvjerljivost, pravilo kojeg su se držali kako drevne legende i mitovi tako i braća Grimm.

Likovi su u “Povratku kralja” dosad najpunokrvniji: kralj Theoden stasao je u vladara koji kao da se inspirirao shakespeareijanskim uzorima, njegova kći Eowyn dominira ključnom scenom borbe s vrhovnim nazgulom, Merry i Pippin prestali su biti puki statisti, podvig koji izvede Legolas u likvidaciji olifanta mnogi će još bezbroj puta pogledati na kasnijim DVD-izdanjima, a najsuptilnije trenutke dobio je Sam Gamgee, ne samo dok se brine za Froda nego i dok stvara vlastitu obitelj. Istina, neki se dramski spojevi doimaju nedovršenima, no vjerojatno zato što je Jackson morao izbaciti bar 65 minuta iz završne verzije, pa treba pričekati produženo DVD izdanje za definitivan sud.

“Povratak kralja” vizualno je briljantan film, s ambicioznim koncipiranjem kadrova i pokretima kamere koji posve dobro izdržavaju usporedbe s klasičnim spektaklima Davida Leana “Lawrence od Arabije” i “Doktor Živago”. Jacksonu se mora priznati da je uspio napraviti sve što je naumio i posve je sigurno da će ne samo “Povratak kralja” nego i cjelokupna trilogija s vremenom samo dobivati na važnosti.

Dakako, publika nesklona filmovima s vilenjacima i trolovima bolje da se kloni “Povratka kralja”. Njih je, na žalost, popriličan broj među članovima Američke akademije koja odlučuje o Oscarima pa je pitanje hoće li sadašnje oduševljenje “Povratkom kralja” biti dostatno da bar jedan nastavak trilogije izbori zasluženog Oscara za najbolji film. Vrlo konzervativan ukus članova Američke akademije dosad je rezultirao poprilično smiješnim odlukama (npr. “Gandhi”, kojeg se danas slabo tko sjeća, potukao je “E.T.”-a Stevena Spielberga, a cirkuska atrakcija “Put oko svijeta u 80 dana” deklasirala je “Diva” Georgea Stevensa), pa bi se nešto takvo moglo dogoditi i ove sezone. Ipak, ugledni Američki filmski institut uvrstio je “Povratak kralja” među deset najboljih filmova godine, a čak ga je izbirljivo društvo newyorških filmskih kritičara – koje ne simpatizira hollywoodske blockbustere – proglasilo ostvarenjem godine. Najopasniji protivnik Jacksonovom filmu bit će možda (neosporno izvrsna) “Mistična rijeka” Clinta Eastwooda, a možda i “Studengora”, novi film Anthonyja Minghelle, dobitnika Oscara za “Engleskog pacijenta”, ali ne zbog iznimne vrijednosti (AFI ga uopće nije uvrstio u svojih deset najboljih, a ni mnogi drugi ugledni filmski kolumnisti). No produkcijska kuća Miramax, majstor oscarovskog marketinga (njezin “Zaljubljeni Shakespeare” potukao je superiorniji film “Spašavanje vojnika Ryana”), uložila je u “Studengoru” 100 milijuna dolara (sve druge velike kompanije odbile su sudjelovati u riziku) i neće birati sredstva u uvjeravanju članova Akademije da je njihov film pravi favorit za Oscara. Jacksonu je na korist što se Oscari ove sezone dodjeljuju mjesec dana ranije, 29. veljače, kad val oduševljenja “Povratkom kralja” još nipošto neće splasnuti. Ukoliko on uspije izboriti tu nagradu, mora se priznati da za nju neće biti zaslužne nikakve reklamne strategije, nego prvenstveno njegov rad.

Rekordni honorar za Petera Jacksona

Dinamični 42-godišnji Novozelanđanin, kojem je do “Gospodara prstenova” najveći uspjeh u karijeri bila lezbijska krimi-romansa “Nebeska stvorenja” s Kate Winslet u glavnoj ulozi, snimao je sva tri filma iz trilogije istodobno, radeći 16 mjeseci i po 17 sati na dan, koristeći nedjelju isključivo za probe. Honorar mu je za čitavu trilogiju iznosio 10 milijuna dolara, uz (javnosti nedostupan) postotak od utrška.
Filmaš koji podsjeća na hobita u domovini je osnovao vrhunske radionice za specijalne efekte (WETA) i postprodukciju. Naredni projekt mu je nova verzija “King Konga”, najomiljenijeg filma iz njegova djetinjstva (navodno je nudio Harryju Knowlesu, vlasniku web sitea Aintitcool.com, 150 tisuća dolara za originalni poster), koju je uzaludno pokušavao realizirati sredinom devedesetih. Ugovor Jacksonu osigurava 20 milijuna dolara i 20 posto od utrška, što je možda najveći honorar za režiju jednog filma u povijesti Hollywooda.
Jackson bi rado režirao i “Hobita”, prednastavak “Gospodara prstenova”, ali je skeptičan glede autorskih prava: njih kontrolira sin J.R.R. Tolkiena Christopher Tolkien, koji smatra da filmovi samo unižavaju vrijednost opusa njegova oca.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika