Objavljeno u Nacionalu br. 423, 2003-12-23

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Branko Vukšić pucao nam je u noge

Da je pucati u ljude zločin velik i neoprostiv, razumljivo je samo po sebi, ali da bismo ga plastično približili moralnom senzibilitetu gledatelja Nove TV, treba reći da je napad na g. Ćaletu toliko strašan da je gori čak i od komentara Ćaletina novinara o napadu na g. Ćaletu

Ivan StarčevićIvan Starčević24 SATA
Srijeda, Nova TV
Četiri kaktusa

Strašno je kad nekome kriminalci pucaju u potkoljenice, kao što su to prije 24 sata učinili g. Ivanu Ćaleti koji je, kao što pedeset puta reče novinarka Ivančić, «čelni čovjek Nove TV». Koliko je ta stvar s pucanjem u ljude zločin velik i neoprostiv, razumljivo je samo po sebi, ali da bismo ga plastično približili moralnom senzibilitetu današnjeg Hrvata, treba reći da je napad na g. Ćaletu stvar gora čak i od komentara g. Branka Vukšića o napadu na g. Ćaletu.
Vukšić se večeras jako zanio Ćaletom, njegovim uspjehom na koji je pucao atentatorov hrvatski jal i sličnim bljezgarijama, toliko da su mu do potpunog dojma nedostajali samo brkovi Hansa Flickenschielda i sve bismo mu vjerovali. Da se u trenutku dok je g. Vukšić naricao nad ugroženim medijskim slobodama pojavio Terminator i rekao ono što u početku trećeg nastavku kaže za još nezrelog Johna Connora: «Branko Vukšić je vođa svjetskog pokreta otpora i zadnja nada čovječanstva», mi bismo guverneru Kalifornije i u to povjerovali.

DNEVNIK
Srijeda, HRT 1, 19.30
Vijenac

Za svaku pohvalu je iznenađujuća odluka HRT-a o tome da napokon iscrpno izvijesti o suđenju Blaškiću u Haagu. Čuli smo čak i Blaškića osobno kako govori u sudnici, pa molimo za kontinuitet u tretmanu. Čak ne mora, kao večeras, uznik Blaškić biti prva vijest, ali tu i tamo priopćiti nam ponešto iz Haaga, stvarno bi moglo biti zanimljivo.

ŽELJKA OGRESTA I GOSTI
Petak, HRT 2, 21.35
Četiri kaktusa

Vjerovali ili ne, večeras su kod babe Željke i njene familije u «Kerempuhu» gostovali «Upitnikovi» unučići kojima ni to što su svake večeri na ekranu nije dovoljno. Marko Rašica, Joško Lokas i Marin Tironi žele više. Voditelji jedne HRT-ove za dlaku propale emisije gostuju u drugoj koja je pred više nego izvjesnim ukidanjem, što je dosta čudno postignuće, no možda susret propalica urodi i nečim dobrim, npr. tim da Ogrestina totalno potrošena i promašena, krajnje dosadna i primitivna emisijetina zaista više ne ugleda svjetlo dana. Tako je i predviđeno novom programskom shemom glavne urednice, tako i piše u novinama, ali moćni su direktor Duvanović i njegov potpis «Galić», oni će odlučiti. Nema sumnje da će im ruka biti vođena milosrđem, ali se do zadnjeg časa ne će znati prema kome: Ogrestama ili gledateljima. Uzdamo se u drugu opciju.

LILI, ROĐENA ZA STEP
Srijeda, HRT 1, 21.14
Vijenac

Dokumentarac o našoj plesačici i pjevačici gđi Lili Čaki ima svoj dirljivi vrhunac u završnoj sceni, kada 80-godišnja heroina bez problema pleše step s plesačem jedno četiri puta mlađim od sebe. Tih nekoliko minutica koje pratimo s nevjericom, oduševljenjem i tugom, jedini su filmski zapis o njenom plesnom umijeću, a možemo zamisliti, kažu autori, kako je Lili Čaki plesala kad je bila mlada i u punoj formi. A kad je to bilo? I tko je to vidio? U Titovoj Jugoslaviji sigurno nitko, jer od 1945. godine nadalje, nikoga od kazališnih, filmskih i tv redatelja nije zanimao step, čak ni u godinama kad je svijet ludovao za njim.
Nagledali smo se tema o nepoćudnim frizurama, glazbama, vjerovanju u Boga, a sad vidimo da je i bezazleni step, ta američka glupost, bio nepoželjan. Nema veze, ali neka se ne zaboravi, diskretno poručuju autori Tanja Kirhmajer, Tihoni Brčić i Ida Tomić.

MERIDIJAN 16
Petak, HRT 1, 22.55
Vijenac

Ivica Đuzel koji nikako da ode do logopeda i prestane šušljetati večeras je imao sreću i čast objaviti izvrstan prilog o traženju novog saborskog zastupnika Nikole Maka da se ukine odluka ZAVNOH-a po kojoj je 1945. godine pedesetak tisuća hrvatskih Nijemaca i Austrijanaca protjerano iz svojih kuća, i drugo: da se onima koji su bili strpani u logore priznaju prava bivših političkih zatvorenika, što državu i ne bi previše koštalo, jer danas ima oko 1100 takvih osoba. Novi predsjednik vlade obećao je g. Maku obje stvari.
U prilogu o Milki Ternini (danas Trnini) novinarka Mira Marenić Toljan objavljuje da je čokolada dobila ime po našoj opernoj pjevačici, a jednako osvježujuće novo zvuči stara istina, koju u temi o drozi (čitaj: drogi u Hrvata), izriče novinarka Ivana Petrović: ni jedna vlast se novca od droge nije odrekla. Jednog dana kad ovakve stvari uđu u Dnevnik, e onda bismo i o političarima mogli prestati misliti kao i o njihovoj Televiziji: sve najgore, dileri jedni prokleti, da dileri na ruti balkanskoj.

SAVRŠENI SVIJET
Petak, HRT 2, 18.30
Četiri kaktusa

Na kraju još jedne u beskrajnom nizu štreberskih emisija o filmu (s jednim jedinim davnim izuzetkom koji se zvao Darko Zubčević) još je uvijek kao urednik Filmskog programa starosjedilački potpisan Tomislav Kurelec. Gosp. Kurelec je sletio s tog mjesta poslije afere s emitiranjem filmova kojima su istekle licence, a to je bilo tako davno da su čak i dnevne novine prije jedno deset dana objavile da g. T.K. više nije urednik. Iz odjavne špice vidi se da on jest urednik, iako zapravo nije.
Ovaj mali nesporazum sa stvarnošću znak je dobre stare suradnje direktora Radija i Televizije (Galić Duvanović) s glavnom urednicom Televizije (Burić). Ona ima pravo Kurelca ne trpjeti u svojoj uredničkoj momčadi – ako joj to blagoizvoli potpisati g. Duvanović. Ovaj divan način upravljanja HRT-om ozakonili su SDP-ovci u zadnjoj godini svoje vladavine, kad im se nužna doza podlosti pomiješala s dovoljnom dozom opijenosti vlašću. U tom blaženom trenu, najdražem svakom pravom vladaocu, Račan i njegovi pijanci stvorili su totalni kaos u tv krčmi, tj. postigli su da se šefica Burić može slikati sa svojim prirodnim potrebama da oko sebe ima urednike koje želi. Pucao bi nam prsluk za sve njene nedaće, kad urednici koje na životu drži jedino Galićeva staračka zloba prema Jasni friško udatoj Burić, ne bi bili baš ona tri mamina mrtva puhala koja nas ludo zabavljaju svojim biranjem filmova, serija i glazbe.
Taj dinamični trio Galićevih lutkica (Branko Schmidt, Damir Matković i Aleksandar Kostadinov) zaslužan je za iritantno mizernu razinu glazbene, filmske i svakovrsne druge zabave koju nam tako velikodušno nudi Rvacka televizija. Jedan od njih, rečeni Schmidt, ima «pod sobom» vječne urednike filmskog i dramskog programa, sada smijenjenog Kurelca i još nesmijenjenog Dubravka Jelačića, suodgovornog i za ogromno trošenje pretplatničkog novca za smeće zvano «Osvajanja Ljudevita Posavca» koje gledamo nedjeljom. Da svijet postane savršen, uvijek visokoprincipijelni sluga Jelačić (tu se misli na bana) trebao bi što prije biti smijenjen tako da ne bude smijenjen, baš kao što su to i njegov šef Šmit (čitaj: Schmidt) i kolega Kurelec. Tako bi u bar jednom birokratskom segmentu, onom koji vodi legendarni filmski režiser Schmidt (čitaj: Vukovar ga nije volio, Sokol se vraća kući, Srce u Beču, Božić više nije u modi), Televizija bila ustrojena po idealu koji su propisali osoba R i slične maglene glave raznih moćnih pospanaca i pijanaca.

OSVAJANJA LJUDEVITA POSAVCA
Nedjelja, HRT 1, 21.10
četiri kaktusa

Prosječni hrvatski gledatelj koji je samo pet minuta prošle nedjelje navečer gledao ovo čudo ostao je zbunjen za cijeli tjedan. Što sam ja to gledao? Zašto se tu ništa ne događa? Zašto i po sto tisućiti put neki hrvatski Marsijanci govore jezikom kojim nitko ne govori? Zašto jedno obično nuđenje čajem (hoćete li s medom ili limunom) traje deset minuta?
U takvim slučajevima najbolje se obratiti izravno autoru. On će najbolje znati što je pisac htio reći. U tjednom tv programu stoji službena najava dinamičnih zbivanja, pa vam je naknadno prepisujemo kako slijedi:
«Lujo leži na podu očito neupotrebljiv za druženje nakon učinka likera. Robi priča Tomi vic o plavušama, ali ovaj kao i uvijek sporo shvaća. Biba, Tomo, Robi i Seka igraju društvenu igru koju je donio Robi. Društvo se nakratko primirilo, dok se ne probudi odbačeni Lujo. On više ne može izdržati situaciju u kojoj se našao i telefonira svojoj ženi Veri, ali slušalicu je digla mama. U noćnoj atmosferi na ladanju vrt izgleda zamamno, a u njemu su se na kraju sami zatekli Bibica i Lujo». Budući da autorska najava ima šest rečenica, a epizoda traje šezdeset minuta, tada je vrlo vjerojatno da svaki od šest opisa pokriva deset minuta zbivanja. Uostalom, tome nas uči iskustvo.
Za današnji nastavak, jer vidimo vaša ozarena lica, unaprijed donosimo ono što smo prepisali iz novina u petak. Sve će vam biti jasnije kad pročitate da: «Lujo iznosi svoju teoriju o životu i samo bi htio da svi budu sretni… Napokon na imanje stiže Vera, Lujina žena, odnosno Robijeva i Sekina sestra. Njoj ništa ne izgleda kako se čini i cijelu obiteljsku zavrzlamu okreće na bezazlenu šalu… Seka i Tomo napokon su dobili priliku za razgovor koji bi Tomu mogao malo ohrabriti…».
Toliko Tomislav Radić, scenarist naš i režiser sposobni, čije vrijeme nikad ne prolazi, naprotiv.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika