Dean ŠošaGodina 2003. bit će zapamćena po konačnoj pobjedi DVD-a nad VHS-om, gomili sjajnih DVD izdanja i nizu vrlo dobrih filmova koji su zaobišli naša kina i završili direktno u videotekama. Među brojnim izdanjima izdvaja se izvrsni redateljski prvijenac Billa Paxtona “Anđeli i demoni” koji je bio hrvatska videopremijera 2003.

Prije najnovijih blagdanskih sniženja u velikim zagrebačkim shopping centrima DVD player kvalitete sasvim dostatne da poželite svoj videorekorder razbiti čekićem mogli ste kupiti za otprilike 450 kuna. Njihova niska cijena omogućila je konačno pobjedu novoga medija nad VHS-om, spasivši i filmofile od muke i brojne videoteke od zatvaranja. Gledajući ukupnu vrijednost prošlogodišnjih DVD izdanja, možemo još jedino poželjeti da što skorije padnu cijene skupocjenim televizorima. U tom trenutku uistinu će biti nevažno to što, primjerice, Zagreb u 21. stoljeću nema kinoteku niti će je ikada imati.

Prošle godine u hrvatskim su se videotekama, ili barem onima koje su iste kupile, pojavili klasici “Shane”, “Bulevar sumraka”, “Stalag 17”, “Praznik u Rimu”, “Drž’te lopova”, “Adamovo rebro”, Calamity Jane”, “Bojni poklič”, “Sati očaja”, “Cilj Burma”, “Divan život”... Izdan je i čitav niz novijih antologijskih naslova suvremenijeg datuma, poput proširene “Apokalipse danas”, “Ribe zvane Wande”, “Briljantina”, “Thelme i Louise”, “Brianova života”, “Pustare”, “Dana velikih valova”, “Kockara i bludnice” i “Piknika na Hanging Rocku”. Nakon dugo vremena mogli smo uživati u Leoneovom remek djelu “Bilo jednom u Americi”, koje bi se našlo na top listi 5 najboljih da dokumentarac o Leoneu nije tko zna zbog čega skraćen.

Na top 5 uguralo se dvostruko izdanje “Ribe zvane Wanda”, nezaobilazno gradivo za sve poklonike Johna Cleasea. Isto tako dupli “Kralj lavova” najzabavnije je osmišljeno DVD izdanje sezone, dok se među klasicima bogatstvom priloga izdvajaju trostruki “Div” i dvostruki “Pjevajmo na kiši”. Kolekcija “Indiana Jones” značajna je ne samo zbog izvrsno obrađene slike i tona nego i popratnog, gotovo trosatnog dokumentarca Laurenta Bouzeraua, majstora čije je prezime garancija ozbiljnosti DVD izdanje. Specijalni “Gospodar prstenova” ponajbolje je izdanje jednoga filma, dok izdvajanje prvoga dijela kolekcije o Chaplinu kao video događaja godine uistinu ne treba obrazlagati. Veliki interes za Chaplinom na domaćem tržištu daje nadu kako će jednoga dana domaći distributeri možda i zarađivati na klasici, ne doživljavajući izdavanje iste kao nužno zlo na koje ih prisiljavaju strani partneri.

Šetnja filmovima koji su svoju hrvatsku premijeru 2003. doživjeli u videotekama otkriva barem petnaestak vrlo dobrih filmova za koje je šteta što nisu igrali u kinima. Na nekom širem spisku najboljih našla bi se i SF melodrama “Solaris” Stevena Soderbergha, sjetni film o odrastanju “Opasni životi ministranata” Petera Carea, dopadljivi špijunski ljubić Jonathana Demmeja “Istina o Charlieju”, začudna “Revolucija” prastarog “novovalovca” Erica Rohmera kao i “Nepravedna igra” preporođenoga Philipa Noycea.

Deseto mjesto na top listi najboljih videopremijera pripada “Oku kamere”, najboljem filmu koji je nekoć izvrsni Paul Schrader snimio posljednjih petnaestak godina. Malo ispred njega smjestio se sjetni i cinični “Gospodin Schmidt” talentiranog Alexandera Paynea sa sjajnim Jackom Nicholsonom u naslovnoj ulozi.

Izvrsni “Hickenlooperov ”Žigolo” donio je pak efektnu međuigru Andyja Garcie i nikad boljeg Micka Jaggera. Biografski “lažnjak” o tobožnjem gitarističkom virtuozu “Biti najbolji” možda je i ponajbolji film Woodyja Allena još od vremena “Metaka iznad Broadwaya”. Ugledni nezavisnjak John Sayles u odličnoj “Zemlji sunca” još jednom se pozabavio sredovječnim karakterima i socijalnim problemima suvremene Amerike. “Izvrsni “Boemski dani” Burra Steersa bave se pak bolnim problemom odrastanja, kao i zabavni, mudri i emotivni talijanski filmčić Paola Virzija “Ovosodo”. Podmornički triler žanrovskog majstora Davida Twohyja krahirao je u američkim kinima. Međutim, riječ je o izuzetnom filmu vrijednome nekoliko gledanja. “Yakuza” možda uistinu ne pripada vrhu opusa Takeshija Kitana, no kako ovaj filmaš zasigurno spada među trenutno najzanimljvije svjetske redatelje za njegove standarde nešto slabiji film još uvijek je dovoljno dobar za drugo mjesto ove top liste.

Titula videopremijere godine rezervirana je za briljantne “Anđele i demone”, redateljski prvijenac glumca Billa Paxtona čija višeslojna priča o moralu, ludilu, Bogu i vragu spada među ponajbolje suvremene filmove strave.