NEW YORK - Iako mi je to u opisu dopisničkih poslova, nisam odmah htio pisati o spekulacijama, uglavnom objavljenim u srbijanskom tisku, kako će zahvaljujući novoj strategiji Pentagona zbog nedostatka novaca doći i do povlačenja američkih vojnika s Kosova. Želio sam prvo čuti brifing pomoćnika američke državne tajnice Philipa Gordona o novim američkim vojnim planovima za Europu. Odgovarajući na pitanja novinara, Gordon je poentirao tri ključna pravca kojima treba proći kada se traži odgovor koji, naravno, ima šire implikacije od samo kosovskih teritorijalnih prepucavanja, što ih sada uvelike zagovara Beograd. Srbija valjda kalkulira: "Amerika se o sebi zabavila, a Rusija nije bila nikad bogatija". Doduše, dugo smo bili svjedocima obrnute situacije.

Tri jasne poruke

No Gordon je odmah presjekao moju dilemu. Prvo: Neće biti povlačenja američkih vojnika s Kosova bez obzira na praznu kasu i državni deficit. Drugo: baza Aviano u Italiji bit će netaknuta i Napulj će ostati glavno južno krilo NATO-a za taj dio svijeta. I treće: Broj američkih vojnika u Europi bi se zapravo mogao sljedećih godina povećati.

Dakle, neće biti "što je babi milo, to joj se snilo", što je očito slogan pod kojim su srbijanske novine proteklih dana požurile objaviti kako se 1477 američkih vojnika povlače iz kosovske baze Bond-Steel jer Amerikanci nemaju više novca.

"Nema osnove za spekulacije oko povlačenja vojnika SAD-a ili NATO-a ove godine", bio je jasan Philip Gordon naglasivši da on ne govori samo u ime SAD-a, nego i u ime NATO-a. NATO je doista nedavno odlučio da se ne prođe strateška granica, takozvani "Gate 2", koja pretpostavlja održavanje sadašnjeg broja od oko 7000 vojnika na Kosovu.

Datum povlačenja američkih vojnika iz tog dijela Europe Gordon je ovako definirao: Prisustvo NATO-a na Kosovu bit će uvjetovano situacijom na terenu i na to neće utjecati prošlotjedna najava o smanjenju broja američkih vojnika razmještenih diljem svijeta. Dakle, dok god bude balvana na sjeveru Kosova, tu će biti NATO mašinerija.

Tamo daleko a tako blizu

Gordon je blago podsjetio da Italija, uz Aviano i Napulj, nije "tamo daleko", nego ovdje, sasvim blizu, uz Hrvatsku u NATO-u suviše blizu Srbiji. A to kao da je netko u Beogradu zaboravio?! I to kako nije važan broj, nego kvaliteta.

Na novinarsko pitanje koliko će američkih vojnika ostati u Europi, Gordon nije htio otkriti niti koliko ih ima sada. Pa zar nije brojčano stanje oduvijek bila jedna od bolje čuvanih vojnih tajni?

"Morate znati da su u Europi stalno razmješteni američki vojnici i posljednjih desetak godina od tu se prebacuju u Irak i Afganistan", rekao je Gordon, dodajući kako u svjetlu nove američke vojne strategije i okretanja Pacifiku "ne treba razmišljati da se povlačimo iz Europe".

Zračna baza Ramstein ostaje nezamjenjivaGordon je sasvim konkretno rekao kako je pitanje samo hoće li se američke snage vratiti u Europu i koliko će ih biti stalno stacioniranih. Poentirao je i kako je riječ "povlačenje" iz Europe potpuno pogrešna jer na Starom kontinentu postoje mjesta gdje američke trupe imaju trajne, "domaće baze". Tu su prisutne barem četiri američke brigade. Drugim riječima, to što će se američki vojnici početi povlačiti i iz Afganistana 2014., posebno ako Barack Obama pobjedi na izborima ove godine, ne znači da će se odmah vratiti u Ameriku. To znači da će se broj Amerikanaca u Europi za neko vrijeme možda čak i uvećati jer se vojska iz Afganstana i Iraka vraća prvo u Europu.

Osim toga, bez obzira na 15 trilijuni potrošenih dolara u minuloj dekadi na ratove u Iraku i Afganistanu, redukcije američkih vojnih potencijala neće biti arbitrarne, linearne ili unilateralne. Amerika je zainteresirana za Pacifik, ali neka se nitko ne zavarava: strategija "Europa prvo" na snazi je od Drugog svjetskog rata i još ima svoju rezonancu u Washingtonu.

Njemačka postaje najvažniji partner

S 52.000 američkih vojnika Njemačka je dom drugom najvećem kontingentu američke vojske izvan Afganistana. I valja reći da će biti smanjenja broja američkih vojnika u Njemačkoj, a bit će možda i zatvaranja nekih vojnih baza. Ali, zato će biti otvaranja onih drugih, u bližem i daljem europskom susjedstvu, kako to predviđa i Otfried Nassauer, direktor Centra za transatlansku sigurnost (Center for Trans-Atlantic Security - BITS) u Berlinu.

NATO baza u talijanskom Avianu korištena je i tijekom napada na Libiju (arhiva)Nezamjenjiva će ipak ostati zračna baza Ramstein i to s aspekta europskog zapovjednog lanca američke vojske kao komunikacijski supercentar i najveća američka "vojna bolnica" u Europi. Čak i da se ostvari sadržaj depeše koju je WikiLeaks objavio u siječnju 2010. o tome kako će se do 2015. ukupno 10.471 američkih vojnika povući iz Njemačke, to ne znači da im se neće naći novo prebivalište. Ako odu iz njemačkih saveznih država Hesse ili Baden-Württemberg, možda će im naći mjesta u Bugarskoj ili Rumunjskoj.

Mnogo je važnije pitanje za sve nas, a o tome se u okviru strateškog dokumenta novih američkih vojnih planova koje je Obama obznanio ne govori, što će biti s 20 preostalih nuklearnih oružja stacioniranih u američkoj vojnoj bazi u Njemačkoj, u Büchelu (Rhineland-Palatinate).

Uostalom, Obama je svojevremeno pokrenuo kampanju o "svijetu slobodnom od atomskog oružja". Čini mi se da su u pravu oni analitičari koji tvrde kako će Amerikancima upravo trebati vojne snage u Europi i da bi ispunile svoje obveze po međunarodnim dogovorima o nuklearnom razoružanju. Sve to sada poprima i političku dimenziju. No, osnovna poruka mogla bi se svesti na nekoliko novih strateških sekvenci. Prvo: Dok se Amerikanci okreću Pacifiku, Nijemce će ohrabrivati da poduzimaju i neke prijašnje američke vojne poslove na Starom kontinentu.

IlustracijaDrugo: S Rusijom će se svakako nastaviti detant. Ali Turskoj, kao drugoj najbrojnijoj vojsci u NATO-u i ne više inferiornoj diplomatskoj sili, mogla bi se povjeriti dodatna kritična uloga i na Bliskom istoku. "Kritičnu suradnju" Amerikanaca s Turcima spomenuo je i Philip Gordon. Sve u svemu, i poslije najave američkog "prebacivanja" na Pacifik, rusko ordenje Tadiću i drugovima dodijeljeno im tek 100-injak kilometara južno od Zagreba podsjeća na labuđi pjev marginalaca koji rade "sve po propisu", zapravo onako kako su umislili.

Kao u Šijanovom filmskom remek-djelu o rasklimanom autobusu koji se iz neke srpske palanke 1941. jedva kotrlja ka prijestolnici uz zloćudni upit konduktera "Ko to tamo peva"? Slično onima koji, kako to jednom reče lider srbijanskih liberala Čeda Jovanović, u Beogradu (i Banja Luci, naravno), prije podne lažu Bruxelles, a poslije podne Moskvu.