Ilko ČulićLove – “The Forever Changes Concert” (Snapper – Dancing Bear)

Nijedan popis najvažnijih ploča iz 60-ih ne može se zaključiti bez “Forever Changes”. Treći album kultnog kalifornijskog banda Love, kao briljantni artefakt klasične “west coast” psihodelije ili pak kao vrlo rijedak primjer filigranski preciznog spajanja standardne rockerske postave i dijelova simfonijskog orkestra, još uvijek privlači glazbene sladokusce i održava mit o prekasno shvaćenom geniju Arthuru Leeju. Pjesme iz neprocjenjivo vrijednog opusa grupe Love izvodili su Robert Plant, Alice Cooper, Damned, Ramones i Lenny Kravitz, Calexico je lani snimio singl s izvrsnom obradom “Alone Again Or”, ali nitko nije uspio dati uvjerljiv odgovor na pitanje koje se povlači od premijere “Forever Changes” u proljeće 1968. Zbog čega je takav album, od prvog dana zatrpan laskavim usporedbama sa “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” i “Pet Sounds”, zapeo na neuglednom 154. mjestu američke top liste? Arthur Lee kasnije je tvrdio da krivce za ovaj komercijalni fijasko treba tražiti u kući “Elektra” koja je navodno potpuno zanemarila Love kad je počela euforija oko The Doors.

Sličnu priču mogao je ispričati gotovo svaki propali rocker, ali Arthurova je imala zanimljiv dodatak o tome kako je “Forever Changes” na britanskom tržištu prošao znatno bolje od prva dva albuma The Doors, premda Love nisu imali čak ni koncertnu promociju u Londonu.

Poslije 35 godina čekanja album “Forever Changes” izveden je 15. siječnja 2003. u Royal Albert Hallu. Obnovljeni Love pratili su švedski gudači i puhači Gunnara Nordena okupljeni pod imenom The Forever Changes String & Horn Ensemble, a koncert je izazvao toliko oduševljenje da je menedžer Gene Kraut nekoliko dana kasnije Arthuru mogao proslijediti poziv za nastup na glavnom stageu prestižnog festivala Glastonbury. Londonskim izvedbama “Alone Again Or” i “Old Man” nedostajao je jedino vokal Briana MacLeana, drugog važnog člana originalne postave banda i možda podjednako talentiranog autora koji je potpuno zaboravljen umro 1998. Arthur Lee je zamalo izbjegao njegovu sudbinu. Prije desetak godina bio je blizu come backa s mladim suradnicima iz neopsihodeličnog sastava Baby Lemonade, ali je 1996. završio u zatvoru zbog potezanja oružja na susjede u Los Angelesu. U pucnjavi nitko nije ozlijeđen, no kako je Arthur ranije bio kažnjavan zbog posjedovanja droge, to ga je prema kalifornijskom zakonu stajalo višegodišnje robije. Izašao je tek 2001. i usprkos velikoj pažnji koju su mu tada poklonili utjecajni rock magazini, više nitko nije vjerovao u njegov povratak. Međutim, koncertni dokumentarac iz Royal Albert Halla prikazuje 57-godišnjeg veterana u jako dobroj formi, napokon spremnog dokazati da svih 11 pjesama s “Forever Changes”, ali i dodatak sastavljen od “Seven And Seven Is”, “Your Mind And We Belong Together”, Signed DC” i Love verzije Bacharach/David evergreena “My Little Red Book”, ulaze u rock antologiju koju vrijeme ne može pregaziti. “The Forever Changes Concert” je konačan dokaz za mnogo puta ponovljenu tvrdnju da Arthur Lee i Love zaslužuju mjesto pokraj Beatlesa i Beach Boysa.

Kelis – “Tasty” (Arista – Dallas)

Na prva dva albuma “Kaleidoscope” i “Wanderland” Kelis je izgradila reputaciju svojeglave R&B dive koja će radi obrane autorske slobode kršiti svako pravilo diskografske industrije dok ne dovede do ludila takozvane lovce na talente, što samo traže nova mlađahna lica za MTV i uopće nisu raspoloženi za razgovor o umjetničkom integritetu neke balavice. No, kako mlada buntovnica svojim metodama nije došla do priželjkivanih tiraža, za “Testy” je ipak potpisala svojevrsni pakt s mainstreamom i skoro polovicu novih pjesama odjenula u šarenu R&B konfekciju kakva će se eventualno nositi samo do kraja ove sezone. Uspomene na drugačiji početak karijere sačuvane su kroz pjesme poput “Trick Me” i “Keep It Down””, ali čak ni gostovanje priznatog hip hop čudotvorca Andrea iz Outkastea nije izvadilo redizajniranu Kelis iz R&B prosjeka.

Alicia Keys – “The Diary Of Alicia Keys” ( J Records – Menart)

Teret koji je Alicia Keys ponijela nakon planetarnog uspjeha debitantskog albuma “Songs In A Minor”, uključujući i cijeli naramak Grammyja, ipak je bio nešto veći od njezinog trenutnog potencijala. Premda se iz 15 novih pjesama može skupiti dovoljno argumenata za definitivno odbacivanje špekulacija prema kojima je Alicia Keys samo još jedna izmišljotina producenta Clivea Daviesa, inače glavnog krivca za Whitney Houstoun, senzacija s Manhattna je drugim albumom tek zakoračila u magični svijet soula. No, Alicia se u svom dnevniku nije bavila samo istraživanjem tradicije, pa je suradnju s Timbalandom u “Heartburn” okončala prilično originalnim crossoverom hip hopa i starog funka, dok je s nekoliko balada nastavila osvajati pozicije na R&B sceni.

Razni izvođači – “Red Star Sounds presents Def Jamaica” (Island Def Jam – Aquarius)

Nakon milijunskih naklada Seana Paula gotovo svi veliki nakladnici poslali su svoje timove na Jamajku, ali daleko najveći interes pokazao je Def Jam. Njegov prvi ulazak na dancehall teritorij podržali su reperi Jay Z, Method Man, Redman, DMX i Jungle Brothers, a dočekala ih je super jaka jamajkanska reprezentacija u koju su ušli Sean Paul, Elephant Man, T.O.K, Buju Banton, Vegas, Lexxus i Wayne Wonder, plus producenti Tony Kelly, Sly & Robbie i Lenky Marsden, tvorac famoznog “Diwali” ritma. Nažalost, Def Jamov eksperiment sa križanjem hip hopa i dancehalla nije uspio, pa ovdje ima manje zanimljivog materijala nego na bilo kojoj kompilaciji s etiketom “VP” ili “Greensleeves”

Zvjezdice:
Love – 4
Kelis – 3
Alicia Keys – 3
Def Jamaica – 2