Objavljeno u Nacionalu br. 428, 2004-01-27

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Čučić se ženi a Čačija postaje otac

Nakon čudesno dobre «Latinice» o nasilju nad ženama, javile su se i dame koje žale finog gospodina Ljubomira Čučića kojemu je žena pala niz stube, što znači da i za Čučića i za Čačiju postoje realne osnove za novi životni početak

Ivan StarčevićIvan StarčevićLATINICA: TAMNA STRANA BRAKA
Utorak, HRT 2, 10.00
Četiri vijenca

Denis Latin i urednice njegovih emisija (ovaj put Jagoda Bastalić) još su jednom elegantno i efektno isporučili ono što bez čega se u društvenoj zajednici ne može: priču o pravdi i nepravdi. U emisiji o nasilju, nakon koje se 83 posto onih koji su telefonirali izjasnilo kao žrtve nasilja svojih partnera, nije nedostajalo ni farsičnih elemenata, jer je u studiju sjedio čovjek koji kaže da je svoju ženu udario samo jedanput, ali da je inače žestok protivnik nasilja. Krivo ste pomislili: nije to bio odvjetnik Anto Nobilo koji je svoje jednokratno iskustvo iznio u «Slobodnoj Dalmaciji», forenzički detaljno i upečatljivo, s podatkom koliko se milimetara udarena koža rastvorila.
Bilo bi okrutno da vam kažemo da je kod Latina gostovao muž čije je žena pala niz Schlosserove stube, jer takvih muževa ima u Rvackoj, precizno rečeno: koliko god ne ćete. Gostovao je Ljubo Čučić i oštro se izjasnio protiv nasilja, a gostovala je i gđa Vedrana Rudan koja je svoj doživljaj ovog europskog džentlmena opisala riječima «žao mi je što sam u prostoriji s jednom takvom osobom, nastojat ću ga ne gledati, pa će mi biti lakše». Tek sutradan ujutro, kad se uredništvu «Nacionala» javilo nekoliko gospođa koje su prosvjedovale protiv Rudaninog vrijeđanja jednog tako finog gospodina, postalo je jasno da se Ljubo Čučić ženi, tj. mogao bi se, ako bi htio, istog časa oženiti s jednom od tih dama koje bi, to je danas već jasno, pristale da im Čučić bude muž, a Čačija otac njihova djeteta.

FORUM
Utorak, HRT 1, 20.41
Vijenac

Razgovor novinarke Sanje Mikleušević s predsjednikom države ostat će zapamćen po nizu pitanja koja su se sva ticala potpisa Milkinog muža na rješenju kojim se g. Stipi Čačiji dodjeljuje najfinija od penzija, tzv. predsjednička mirovine. Milkin suprug, iliti čokoladni čovjek, bivao je nakon svakog takvog pitanja o vlastitoj odgovornosti sve manji i sve tiši, kao da je odlučio nestati s funkcije, što i ne bi bila loša odluka.

POLA URE KULTURE
Srijeda, HRT 1, 21.35
Kaktus

Da još jedna slavna obljetnica ove predivne emisije ne prođe nezapaženo potrudila se urednica Branka Kamenski osobno. Ona je, a tko bi drugi imao te strašne ovlasti, već drugu srijedu za redom iz odjavne špice konačno makla mile nam retke «anketirala Ana Hanak», koji su dosad krasili ljestvicu najprodavanijih knjiga u Rvackoj.. Dogodilo se to dobru godinu pošto je u Nacionalu objavljeno da je «Ana Hanak» šifra za Nakladu Pavičić i ključ višemjesečnog pobjedničkog niza dotične kuće koja je postizala sjajne rezultate u prodaji knjiga koje je za nju pisao pisac Aralica Ivan.
Daklen, u prosincu 2002. godine u «Nacionalu» je, nakon komerecijalnih trijumfa Araličinih knjiga koje su, po anketi koju je radio nakladnik tih knjiga, bile najprodavanije u Rvackoj, objašnjena metoda po kojoj tv urednica Brankica Kamenski postiže sjajne rezultate za prijateljsku kuću Pavičića. Urednica Brankica nije bilježila broj prodanih knjiga, nego broj «prvih mjesta» koje je kojekoja knjiga osvojila u knjižarama. Po uzusima visoke profesionalnosti koji su na HRT-u dosegnuti još u doba vlasti Hlo No Srz, Šoljanova čuvena nevjesta od metra, dotična Branka Kamenski, iskoristila je prvu svoju emisiju za polemiku s «Nacionalovom» kritičicom nekih novih anketnih postupaka. Ne ćemo joj to uzimati previše za zlo, jer i Siniša Svilan koristi svoje emisije za rješidbu nekih svojih privatnih problema s tv novinarima, pa eto ga gdje se popeo: pravilno ga je srodna duša Božo Sušec nagradio mjestom urednika vrlo Zabavnog programa HRT-a. Stoga Brankičino privatno tv haračenje po «Nacionalu» kojem, po njenim tadašnjim prosinačkim riječima izgovorenim u kameru i mikrofon, ni Božićno vrijeme nije sveto, možemo danas shvatiti kao početak vrlo pozitivnog razvoja. Da je on bio vrlo intenzivan, svjedoči i mala nagla promjenica koja je uslijedila nakon ljetne stanke za odmor. Jesen donosi iznenađujuće plodove: uz redoslijed knjiga pojavljuju se i do tada omrznuti brojevi koji znače, vjerovali vi ili ne, koliko se komada koje knjige prodalo u proteklom tjednu. Velik je to znak popuštanje svemoćne televizije pred sirotim glasovima razuma, toliko velik da na njegovo ponovno ukazanje, tj. prošlotjedno izbacivanje «Ane Hanak» s odjavne špice i njeno promicanje u tajnog agenta emisije «Pješčane ure naše kulture» (pardon: Pola ure kulture), naprosto nemamo dovoljno riječi zahvale. Koristimo priliku da u ime Hloverkina tate, gradonačelnika Makarske koji nema vremena za takve javne trice, mi još jednom očinski zahvalimo njegovoj kćeri Hloverki (Brankinoj prijateljici i glavnoj HDZ urednici koja ju je davno dovela za ručicu na televizijicu) na prijateljskom uvrštavanju tatinih problema sa smećem u, kud će suza neg na oko, kćerkinu emisiju «Forum». Tko je od koga učio, da li Branka od Hloverke, Hloverka od Branke ili Siniša pametni Svilan od njih obje, posve je nevažno, važno je da nam tv profesionalizam živi, raste i cvjeta.

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
Četiri kaktusa

Umro je Anton Marti, pa naš najnacionalniji Dnevnik daje pokojnikovu izjavu na talijanskom i krajnje neukusni tekst stanovitog Vinka Grgina, tv djelatnika koji je pobrkao plaćenu partu u novinama s televizijom. Samo za novac kojim plaćaš novinski oglas može se naciju gnjaviti izrazima «hvala ti, maestro» i krajnje nedotupavom porukom naciji: «Stoga upamtimo Martijev televizijski aksiom koji glasi tv se sluša očima». A to je bio tek početak, ta kriminalno sročena vijest-nekrolog u večerašnjem «Dnevniku» nastavila se u 21 sat na prvom programu totalno suvišnom emisijom o pokojniku, ali ni tu nije bio kraj. Kao da je umro dr. Franjo Tuđman, žalovanje se nastavilo i u petak. Opet na prvom programu i opet u 21 sat emitirano je nešto još suvišnije o Martiju, repriza sramotno bedaste emisije iz 2001. godine, zvane «Martikord», emisije u kojoj suradnici pokojnog Antona Martinčića, uz njega još živog, slave sebe i sebe i sebe. Što li će tek biti kad jednog dana ode, bilo kamo, današnji urednik svih naših zabava Siniša Svilan?

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
Vijenac

Danko Družijanić na kraju Dnevnika pao sa stolca i bespomoćno ostao ležati na leđima, nalik bubi. Bit će to udarna vijest jednog skorog dana, kad bubac Danko nadmaši svoj večerašnji rekord u naginjanju lijevo i naprijed. U tom smjeru nalazi se monitor na kojem on prvi put u životu, baš kao i mi ostali gledatelji, vidi vijesti koje najavljuje kao da ih je sam našao. Tu njegovu maestralnu uvjerljivost u nastupu redovito, u nepovrat, ruši posljednji prilog u Dnevniku, jer tamo je uvijek nešto što kod našeg sisavca i brata nam evolucijskog izazove veliku znatiželju. Do večeras, najveća je zabilježena nakon prvih nastupa Ive Gačić koja je najavljivala sadržaj svoje emisije. Ivinog lika uvijek bi nestalo malo prerano za Družijanića, pa bismo ga mi Hrvatice i Hrvati (nas jedno milijun gledatelja) zatjecali u stanju velike očaranosti djelom Ive Gačić. Istini za volju, tada se nije naginjao kao večeras. Možda mu je vid bio bolji, možda je bio manje uspaljen, vrag bi ga znao, ali dosad on je samo okretao glavu prema monitoru i imao izraz lica koji nije pristojno komentirati, pa je bolje reći da je na Gačićkinoj skali od jedan do deset, njegova pošemerenost tek večeras dosegla punu desetku.
Cijela je Hrvatska bila ugodno dirnuta kad je poslije priloga o smrti slavnog fotografa Helmuta Newtona naš radoznali voditelj imao glavu na rubu ekrana, umjesto u središtu, kao i sve mudre glave koje govore. Naš glavonjica popalio se na posljednju sliku u prilogu, jer pokojnik je imao čudan običaj slikati žene bez odjeće i od toga posla živjeti sve do jučer, do svoje 83. godine kada se autom zabio u zid. Na toj posljednjoj slici su Newton i gospođa stajali ispred ogromnog panoa s četiri gole ljepotice, pa predlažemo Hrvatskoj televiziji da malom Družijaniću organizira tečaj iz bon-tona na kojem bi on naučio pravilo prvo i jedino (ne bulji u žene nikada, čak ni kada si u Dnevniku), a ako to ne uspije, neka ga pouče najjednostavnijem načinu samozadovoljavanja tv voditelja. Zrcalo u ruke, to je bar jeftino, pa se gledaj dok se ne smiriš i onda hitno u studio, voditi tv Dnevnik, a nikako i nikada više privatno voditi dnevnik. Znate ono, pa pročitali ste to iz njegova pogleda večeras: dragi dnevniče, danas sam vidio odjevenu Ivu Gačić i četiri Newtonova modela gola kao od majke rođena i ja sad stvarno ne znam na što da se u odsudnom trenutku koncentriram…

Vezane vijesti

Čučić pušten iz pritvora

Bivši hrvatski diplomat Ljubomir Čučić jučer u poslije podnevnim satima pušten je iz sedmodnevnog pritvora kojeg mu je prije tjedan dana odredio… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika