Objavljeno u Nacionalu br. 844, 2012-01-17

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Hvala ti, Bože, na ateistima

Monsinjor Jezerinac optužio je ateiste za rat u Hrvatskoj - a upravo su ga pokrenuli vjernici katolici i pravoslavni napali muslimane...

Zoran FerićZoran FerićVojni ordinarij monsinjor Juraj Jezerinac, inače poznat po prilično radikalnim političkim stavovima i izjavama, rekao je na svečanosti povodom 20. godišnjice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske i jednu notornu neistinu. Rekao je da je "agresorski rat koji se dogodio posljedica ateizacije, bezboštva i odbijanja Boga". I ne samo da je ta teza potpuno neistinita, ona zapravo iz temelja obrće stvari i za rat optužuje ateiste. Međutim, kad se zna koja je bila priroda nedavnih ratova na Balkanu, od Hrvatske, preko Bosne, pa sve do Kosova, više je nego jasno da rat nisu izazvali ni vodili ateisti, nego baš suprotno, fanatizirani "novokomponirani" vjernici s jedne, druge i treće strane.

Ponajprije, agresija je i počela zbog obrane "svete srpske zemlje". Svetu zemlju na kojoj žive Srbi JNA i paravojne postrojbe branile su zapravo osvajajući je tenkovima i minobacačima. Nije se radilo samo o borbi za teritorij, radilo se o borbi za simbole i "ugroženo" pravoslavlje. Tome se, dakako, usprotivio ugroženi hrvatski katolicizam. Treba se samo prisjetiti koliki su dečki u rat otišli s krunicom oko vrata. I da je naš rat ostao samo obrambeni, i ta bi krunica imala smisla. Da nije bilo Ahmića i Stupnoga Dola, krunica oko vrata vojnika ne bi postala nešto sablažnjivo. Ovako jest.


Jedan je nacionalistički fanatizam jednostavno izazvao drugi, jedna je mržnja aktivirala drugu, druga treću i tako se dogodio taj naš balkanski lonac s početka devedesetih u kojem su se Srbi tukli protiv Slovenaca, zatim protiv Hrvata, Hrvati su se branili od Srba, a onda se potukli protiv Bošnjaka, pa su se negdje Hrvati i Srbi udruženo tukli protiv Bošnjaka, Bošnjaci su se pak tukli protiv Srba i Hrvata, a poslije toga tukli su se i Bošnjaci protiv Bošnjaka u Abdićevoj smiješnoj državici, da bi se, na kraju, Srbi tukli protiv Albanaca na Kosovu. I u svim je tim ratovima bilo jako važno koje su vjere oni koji se tuku; sukobili su se ovdje pravoslavci, katolici i muslimani, fanatizirano uvjereni da brane svoje simbole, svoju vjeru, svoju kulturu, svoje navike i svoje vođe. Pritom se dogodio i jedan apsurdan obrat: komunistička JNA postala je u kratkom roku nacionalistička, a svoje je oružje upotrijebila u borbi za "obranu pravoslavlja". I nakon što nam je sve to poslije 20 godina danas prilično jasno, nakon tolikih ustrijeljenih, zaklanih i spaljenih, što su ih ovdje izazvali i vjerski fanatizmi, poslije svega toga, dakle, Juraj Jezerinac izjavljuje da je za rat kriva ateizacija i odbijanje Boga. Trebalo bi možda poštovanom vojnom ordinariju postaviti jedno jednostavno pitanje. Kako to da, kad je vladalo bezboštvo i ateizam, punih 45 godina, rata nije bilo, a onog trena kad su se pojavile jake nacionalne stranke, usko povezane sa svojim crkvama, rat je odjednom buknuo?

A odgovor je jasan: ovaj rat izazvali su nacionalni i vjerski fanatici i oni koji su taj bukteći fanatizam zloupotrebljavali za svoje političke ciljeve. Trebalo bi reći da nas je ateizam, na neki način, čitavih pola stoljeća čuvao od rata, a da su nas upravo vjere u njega gurnule. To je, također, paradoks budući da se sve tri vjere nominalno zalažu za mir, a istinska vjera trebala bi isključivati svako ubijanje, po definiciji i prema zapovijedima. No zapovijedi, i one božje, ali i one vojne, tumači svatko na svoj način, i evo kaosa. Ono što u ovoj priči treba istaknuti je sljedeće: ovo nije u svom temelju bio vjerski rat, ali balkanske politike i ekstremizmi upotrijebili su vjeru kao sredstvo za mobilizaciju. Ovo nije bio ni sukob civilizacija, kako se nastojalo prikazati, nego su civilizacijske "posebnosti" jednostavno zloupotrijebljene da bi se aktivirale stare mržnje. I ono što je istinski strašno u ovom ratu je činjenica što je on bio svojevrsna repriza pokolja iz Drugoga svjetskog rata, s ustašama, četnicima i čitavim spektrom koljačkih memorabilija.

U rat se odlazilo s krunicom oko vrata, a vraćalo s ogrlicom od ljudskih ušiju, ratnici jedne, druge i treće strane prije bitke slušali su riječ Božju, a onda bi prionuli na klanje i ni jedan Bog tu nije pomogao. To jasno pokazuje da ljudi ovdje iz svoje povijesti nisu naučili ništa dobro. Ovdje pamćenje nije pomoglo da se greške ne ponove, nego upravo suprotno - pamćenje ih je generiralo. Ovdje Bog nije onaj koji spaja i pomiruje, nego onaj koji rastavlja i svadi. Ovdje se Crkva odriče svojih najboljih pastira, a prihvaća lopove i ratne huškače. Ovdje se povijest sastoji od krvavih repriza, a budućnosti nema. I ako je želio biti precizan, gospodin Jezerinac je trebao reći da svaki rat na svijetu, a posebice vjerski rat, izaziva nedostatak prave vjere i da se to događa već dvije hiljade godina, od Kristova rođenja naovamo i da to s aktualnim ateistima nikakve veze nema. Povijest našeg kontinenta, a bogme i cijele ove kugle, zapravo je niz krvavih vjerskih ratova. Uostalom, i ovaj naš nedavni rat izazvali su likovi koji su poslije 50 godina ponovno pronašli vjeru, a Crkva ih je otvorenih ruku primila u svoje okrilje. I zato je ono što je rekao monsinjor Jezerinac zapravo maliciozna politikantska besmislica.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika