Ilko ČulićTalking Heads – ‘Once In A Lifetime’ (EMI – Dallas)

Pomalo neobično i totalno nepraktično pakiranje u knjigu tvrdih korica dimenzija 14×43 cm, koju će svako radoznalo dijete prije ili kasnije pokušati otvoriti s nepokolebljivim uvjerenjem da se unutra nalazi čokolada, vjerojatno neće izbaciti s polica stare albume Talking Headsa, ali boxed set “Once In A Lifetime” mogao bi vrlo brzo eliminirati njihovu prvu i dosad jedinu kompilaciju “Popular Favorites 1976-1992: Sand In A Vaseline”. Objavljena neposredno nakon raspada banda, to je ipak bila samo zbirka njihovih najvećih hitova proširena s nekoliko neobjavljenih pjesama.
“Once In Lifetime” pripremljen je znatno ambicioznije. Na tri audio CD-a ubačeno je 55 pjesma u trajanju od 234 minute, što pokriva gotovo dvije trećine materijala s osam studijskih albuma Talking Headsa, a tu je još i DVD “Storytelling Giant” sa 13 videospotova povezanih u cjelinu kratkim pričama anonimnih naratora.
Kad su davali suglasnost za ovaj projekt, David Byrne, Jerry Harrison, Tina Weymouth i Chris Frantz očito su više računali na odanost starijih simpatizera dobro upućenih u sve faze karijere koja se protegnula od CBGB’s-a do MTV-ja, nego na neizvjesnu mogućnost da se opet nađu u središtu pozornosti zahvaljujući aktualnom new wave revivalu. Retrospekcija Talking Headsa počinje s tri pjesme snimljene na prvom studijskom sessionu 1975., u tročlanoj postavi bez Jerryja Harrisona koji je tada još svirao s Jonathanom Richmanom i njegovim Modern Loversima. Debitantski album “Talking Heads ‘77” predstavljen je s čak osam pjesama, što odgovara vjerovanju mnogih fanova da je to bila njihova najbolja ploča, ali za ponovno dokazivanje nakon više od četvrt stoljeća ipak je trebalo malo ozbiljnije poraditi na remasteringu. Podjednako dobar tretman dobio je i drugi LP “More Songs About Buildings And Food”, snimljen 1978. u produkciji Briana Ena, a na prvi disk ugurana je i jedina koncertna snimka “A Clean Break”, skinuta s dvostrukog live albuma “The Name Of This Band Is Talking Heads”.
Drugi disk ispunile su pjesme s albuma “Fear Of Music”, “Remain In Light” i “Fear Of Music”, koji zajedno čine najpoznatiji dio njihova opusa, i to prije svega zahvaljujući new wave klasicima poput “Life During Wartime”, “Burning Down The House” i “Slippery People”. Na trećem disku dokumentirano je razdoblje od 1985. kad je objavljen pop-album “Little Creatures” do 1991. i posljednje snimke “Sax And Violins”, napravljene po narudžbi Wima Wendersa. Ako nakon trosatnog maratona sačuvate dovoljno koncentracije, možete se odmah prebaciti s CD-a na DVD jer značaj i utjecaj Talking Headsa nije moguće do kraja sagledati bez uvida u videosekciju. Originalna rješenja od prije 20-ak godina, među kojima posebno treba izdvojiti briljantni spot Jima Jarmusha za “Lady Don’t Mind”, ugrađena su u temelje današnje MTV produkcije, no prava je šteta da ponuda nije proširena na koncertni dokumentarac “Stop Making Sense” ili barem na nezaboravnu live videosnimku “Psycho Killera”. Makar je “Stop Making Sense” već objavljen na DVD-u, ovo je bila doista jedinstvena prilika da se sve što treba imati od Headsa upakira u istu kutiju.

Mance – ‘Melodije sobe i predsoblja’ (Zvuk močvare)

Milan Manojlović Mance odigrao je prvu epizodnu ulogu na ZG alter-rock sceni ranih 80-ih kao član banda Korowa bar, a priznanje za rijetko viđenu upornost dobio je tek dvadesetak godina poslije kad je dosegnuo lokalni kult status nekonvencionalnim kantautorskim nastupima u “Močvari”. Ako u njegovim live improvizacijama katkad ima mjesta čak i za usporedbu s nezaboravnim scenskim performansima Marka Brecelja, Manceovi albumi jedino u efektno pogođenim naslovima podsjećaju na studijske zapise slovenskog underground barda. Dvije ili tri snimke iz sobe i predsoblja možda bi se nakon velikog truda mogle preraditi u nešto suvislije, dok ostatak materijala zvuči nepopravljivo konfuzno i budi sažaljenje prema svakome tko pokraj toliko dobre glazbe trati vrijeme na ovakav CD.

Šumski – ‘Ronioci’ (Zvuk močvare)

Višegodišnje beznadno povlačenje po zatvorenim i izoliranim krugovima post-Kraut avangarde Šumski je prekinuo zanimljivim albumom “Baba spava” iz 2000., no tek će “Ronioci” potvrditi kako je trio iz “Močvare” napokon uspio uhvatiti korak sa svjetskim trendovima. Premda se u stihovima i vokalu Marina Jurage još uvijek osjeća fascinacija domaćim novovalnim herojima poput Šarla akrobate, uz pomoć producenta Bojana Kozmutha i nekoliko renomiranih gostujućih muzičara Šumski je kroz ovih 40-ak minuta predstavio mnogo složeniji spoj recentne post-rockerske neopsihodelije i različitih retro elemenata, još više istaknutih preko izvrsnih ilustracija Igora Hofbauera. Pjesme koje bi trebalo zapamtiti su “Ako misliš da si brz” i “Tito”, koja ispod intrigantnog naslova skriva samo posvetu svemirskom turistu Dennisu Titu.

Tram 11 – ‘Tajna crne kutije’ (Menart)

Prema ugovoru s izdavačem Tram 11 je ovih dana trebao izbaciti treći studijski album, međutim Target i General Woo su se tri godine nakon “Vrućine gradskog asfalta” zatekli na previše udaljenim pozicijama s kojih je bilo jako teško definirati zajednički interes. Target je odlučio ostati u undergroundu i raditi s mlađim rapperima, Woo je krenuo u lov na pop-hitove ruku pod ruku s Ivanom Kindl, a priča o “jedanaestici” kao definitivno najvažnijem predstavniku zagrebačke škole hip hopa zaključena je na dvostrukom kompilacijskom CD-u. Na prvom disku poredani su svi hitovi Tram 11, četiri dosad neobjavljene pjesme i najmanje dva buduća evergreena: “Samo kod nas” i “Pad sistema”. Na drugom disku nalazi se megamiks koji podsjeća na njihove dodatne aktivnosti, od suradnje s istomišljenicima iz Blackouta do gostovanja kod Divasica i Prljavog kazališta.

Zvjezdice:
Talking Heads – 4
Mance – 1
Šumski – 3
Tram 11 – 3

Top lista:
1.Ty – ‘Upwards’
2.Air – ‘Talkie Walkie’
3.Outkast – ‘Speakerboxx / The Love Below’
4.Talking Heads – ‘Once In A Lifetime’
5.Tram 11 – ‘Tajna crne kutije’