Veljko BarbieriEto, došlo nam je vrijeme počinka, ali ako je vjerovati vašim očima, sva je prilika da bi meni prije dosadilo pripovijedati sve ove neobične dogodovštine o hrani i silnim žderonjama koje sam upoznao za moga života, negoli vama slušati. Jer vaša mi ljubaznost odviše laska da bih vas sada ovako budne ostavio u nedoumici i lovom na divlje patke i prepelice dovršio svoje pripovijedanje. Udovoljit ću, dakle, vašim molbama i ispričati prvi put jednu priču koja se veže uz ove dvije prethodne, a možda čak nadmašuje neobičnošću i divotom.

Dakle, dok sam još ono službovao u Rusiji, više ljenčario nego službovao, pa prikraćujući vrijeme u lovu bio ono stigao do jezerca na kojem sam komadom slanine pričvršćenim na rasukanoj psećoj uzici, jednu za drugom ulovio dvadesetak divljih pataka, a potom dobro naciljanom šipkom, ispaljenom iz moje drage puške, nanizao na nju kao na ražanj, sedam jarebica i prepelica, stiže do mene teklić i prenese mi sultanovu poruku da se još taj mjesec imam pojaviti pred njegovim veličanstvom na dvoru u Carigradu. Kako nisam smio odbiti ovaj ljubazni poziv, odmah otputujem iz Petrograda u Hannover pa preko Beča, svejednako jašući na mom brzom pastuhu, koji je u jednom satu znao prevaliti i do dvije stotine milja, stigoh u Mletke i ukrcah se na ratnu galiju presjajne Republike, na čijem se jarbolu isticao krilati lav sličan kao brat bratu onoj nemani koju sam bio ustrijelio za boravka u Cejlonu. Ali da ne ponavljamo tu zgodu, samo ću vam kazati da smo isplovili po povoljnom vjetru i već pred zoru stigli do Pule, istarskog grada, i njegova velikog amfiteatra u kojem bih zasigurno bio obnovio gladijatorske igre samo da se u gradu moglo naći prikladne i dovoljno krvožedne zvjeradi.

Dakle, odsjeli smo u nekom konačištu i za večerom, gle li čuda, kao glavno jelo ponudili su nam upravo onu divlju patku iz slavnog roda, čije sam najbolje pripadnike onako tamanio u Rusiji. Plemenita ptica bila je pečena u dimljenom pršutu i ružmarinu, a u trbušnoj šupljini, kroz koju je njezinim jadnim rodicama bila onomade kliznula moja ruska slanina kao mamac, isticala se velika divlja naranča, koju su naši domaćini ugurali u trticu da zadrže svu mirisnu masnoću i plemenite okuse te divne ptice. Kako je patka u pečenju bila prelijevana prošekom, to sam ja kusao i pio istovremeno, sukladno mojoj silnoj sklonosti mesu od divlje peradi i slatkim vinima. Možete zamisliti zaprepaštenje moga pratioca grofa Contarinija, ali i svih nazočnih, kada je nakon nekoliko mojih vještih zalogaja opazio kako mi iz ušiju izlaze pačja krilca, koja sam trenutak ranije bio progutao zajedno s kožicom, a s njih se poput malog vodopada cijede kapi prošeka koji je silno mirisao po grožđu i pečenju. Tada ga još više iznenadim i stanem micati ušima što sam jače mogao, pa se ona mala krila koja su iz njih virila stanu pokretati sve brže i snažnije tako da sam se uskoro našao u zraku i nošen pečenim krilcima stao letjeti inače poprilično prostranom blagovaonicom. Moj pratitelj nije mogao vjerovati vlastitim očima kad sam vješto upravljajući čas jednim čas drugim krilom konačno sletio na moju sjedalicu i nastavio s blagovanjem. Naravno, odmah sam iščupao ona dva krilca iz ušiju, oglodao ih s užitkom, a onda nastavio uživati u ukusnoj patkici u ružmarinu i slatkom vinu. Kasnije sam saznao da Istrijani, kako oni sebe nazivaju, od ovakvih pečenih divljih pataka znaju pripremiti, ako ih prethodno rasijeku u komade, jedno po njihovu pričanju još ukusnije jelo koje oni zovu žgvacet, ali da nikada, u cijeloj slavnoj dugoj povijesti te zemlje nije zabilježeno da bi netko poletio nakon kušanja tog ili nekog drugog pačjeg gurmanluka.

Sutradan je opet zapuhao povoljan vjetar, te zaplovismo uz dalmatinsku obalu, okrijepivši se u slavnom gradu Zadru u kojem je moj daleki predak Wilfried von Munchhausen izgubio glavu, nakon što je sa svojim drugom po oružju Geofreyom de Vilharduinom posjekao stotine Zadrana u II. križarskoj vojni, a onda, neoprezan, navalio na pirjane fazane kojih je čak i usred bitke u tom gradu bilo u izobilju, sve dok mu se zanesenom u izjedanju nije prikrao neki jado i odrubio mu sleđa glavu, kao kakvu teletu. Stoga, znajući da slavno ime moje obitelj nije omiljeno u tom gradu, prespavao sam na galiji, a već sutradan digosmo sidra i za jedan dan i noć pristadosmo u gradu Hvaru, sigurnoj luci predivna otoka. Na kamenom pristanu osobno nas je dočekao venecijanski providur, ali i gvardijan reda Male braće, koji nas je pozvao da odsjednemo kod njega. Neću vas zamarati svim čudima koja sam vidio u tom gradu, od raspela koje plače živom krvlju, do strašnog zmaja kojeg Hvarani vežu za pramac svoje ratne galije, nego ću se ograničiti na večeru koju je onaj prečasni prior za nas priredio u samostanu. Na jednom velikom pladnju bilo je poredano na stotine pirjanih prepelica i jarebica, a male ptice kupale su se u umaku od vina i meda. I tada se dogodilo čudo! Naime, kako je od svih nas upravo prečasni gvardijan najhalapljivije grabio, to mu je med koji se cijedio s prepelica koje je gutao u zanosu znao kapnuti na čelo, što je silno uzbudilo glasovite hvarske pčele i one nagrnuše sa svih strana u blagovaonicu i sletješe na priorovo ćelavo tjeme. Gvardijan je svejednako kusao vitlajući prepeličjim batačićima, a med koji je frcao po njegovoj glavi samo je jače privlačio pčele te one kroz nepun sat na njegovoj glavi podigoše košnicu sasvim nalik biskupskoj mitri. I tu je kraj ove pripovijesti, budući da je dobri gvardijan dopustio pčelama da se nastane na njegovoj ćeli, a one su mu za uzvrat svakog dana darivale dovoljno meda da je u njemu mogao pripremati svoja omiljena jela. Pa prije spavanja, molim vas prijatelji, probajte zamisliti moje iznenađenje kad sam stigavši u Carigrad u svojoj sobi u sultanovu dvoru ugledao bočicu s medom koji mi je ptičjom poštom poslao onaj dobri hvarski gvardijan kako bi mi zasladio dane u turskom Stambolu. Zbog svega toga, njemu i vašem strpljenju ostajem vječiti dužnik.

Recepti:
Fazan u šugu
Fazana narežite na komade, a onda pirjajte na maslinovu ulju sa sjeckanom kapulom, bijelim lukom, naribanim korijenom od selena i jednom mrkvom. Kada meso omekša, dodajte jednu ribanu jabuku i čašu prošeka pa nastavite pirjati sve zajedno dok fazan i povrće potpuno ne omekšaju. Tada ubacite nekoliko grančica kadulje i ružmarina te nekoliko tankih kriški limuna s korom, pa kuhajte sve zajedno dok ne ugusti. Posolite, popaprite i služite s domaćim makarunima.

Prepelice i jarebice na način tete Marije Toničine iz Velog Grablja na Hvaru
Prepelice i jarebice razrezane na polovice properite u razblaženoj kvasini pa pirjajte na sjeckanoj kapuli, luku, masnoj slanini i maslinovu ulju dok se sve ne zgusne. Tada zalijte prošekom, kvasinom i crnim vinom tako da prekriju meso. Dodajte potom dvije žlice meda od kadulje, grančicu ružmarina i list lovora, klinčiće, sol i papar. Pustite da opet ugusti, pa pojačajte šug sa žlicom brašna razmućenog u čaši vode. Kako piše u izvornom receptu: “tice se mogu kuhot i puno i malo!”

Pečena divlja patka
Divlju patku koju ste prethodno prokuhali u vodi, tek toliko da omekša, dobro natrljajte solju i paprom, u trbušnu šupljinu ubacite majčine dušice i komad dobrog pršuta, zatvorite divljom narančom pa pecite na premazanom limu stalno podlijevajući slatkim vinom ili prošekom. Kad se meso počne odvajati na zglobovima, patka je gotova.