Ivan PolanSlavonski gradić Valpovo već mjesecima puni novinske stupce. U njemu gori fitilj i pitanje je kad će doći do eksplozije. Uzrok je bespoštedni rat dioničara, kriminalaca i političara za jedan od najvećih i najuspješnijih poljoprivrednih kombinata u Slavoniji. Poduzetnik Ivo Brzica, preko svoje tvrtke Novocommerce iz Osijeka, a uz pomoć sumnjive tvrtke Ceufin brokers i Hrvatskog fonda za privatizaciju, protuzakonito je prigrabio 40-ak posto dionica PPK Valpovo i po tipičnom hrvatskom kriminalnom receptu pokušao divljački preuzeti tvrtku na štetu malih dioničara oko direktora Ivice Berečića. Uz pomoć paravojnih jedinica Borbaš Securityja izvršen je vojni napad na upravnu zgradu. Tom napadu prethodila je pomoć podmićenih činovnika u državnim institucijama uz know-how odvjetničkog ureda iz Varaždina. Prijevaru na skupštini dioničara pravomoćno je registrirao sud.

Takav scenarij u Hrvatskoj je bio čest, posebno prije donošenja Zakona o trgovačkim društvima (1995.) i Zakona o postupku preuzimanju dioničkih društava (1997.). Taj model čak je izvjesni Antonio Pehar sredinom 90-ih oglašavao u Večernjem listu, otprilike ovako: “Ako imate 30-ak posto dionica neke tvrtke, javite mi se. Ja ću vam osigurati 51 posto. Cijena je nešto veća, ali je uspjeh zajamčen. Ne pitajte za metode.”

A metode su bile: podmićivanje, torbarenje, ucjene, organiziranje štrajkova, a na kraju borbene jedinice problematične zaštitarske tvrtke. Još davne 1993. bilo je bjelodano da su to paravojne jedinice pod kontrolom političara (Gojka Šuška, Ivana Jarnjaka, Branimira Glavaša). U Hrvatskoj, u skladu s civilizacijskim tekovinama, samopomoć je dopuštena jedino pri ometanju posjeda. Drugdje samopomoći nema!!! Brzica kao ni bilo koji drugi vlasnik dionica ili direktor ne može pretendirati na posjedovanje nekretnina tvrtke. A što to onda rade Brzica i Borbaš Security? Klasično kažnjivo djelo nedopuštene samopomoći. Općinski sud u Zlataru kaznio je nadobudnog nasilnika s godinu dana zatvora kad je uz pomoć crnokošuljaša Cikatićeva Hrvatskog tigra pokušao na sličan način osvojiti tvornicu Armko iz Konjščine.

Svi oni koji su s hordama osvajali tvornice morali su završiti u zatvoru. Država je trebala poslati jasnu i energičnu poruku: nismo na Divljem zapadu! Ovaj aspekt problema nije dovoljno u javnosti istaknut. Država s Brzicom pregovara umjesto da ga Državno odvjetništvo strpa u zatvor.

No sam kriminalni fizički nasrtaj na PPK Valpovo tek je bezazlen epilog organiziranog kriminala. O tome postoji impresivan dokaz – amaterska videosnimka Skupštine PPK Valpovo od 25. srpnja 2003. Ona potresno svjedoči o kriminalu koji je nagrađen registracijom na sudu, dok radnici i mali dioničari fizički brane PPK Valpovo. Njenu uvjerljivost ne mogu skršiti nikakve sudske odluke i ni politički kompromisi. Ona svjedoči o velikom zlu u Hrvatskoj protiv kojeg se ništa ne poduzima. Priča se da se jedna kopija titluje na engleski i priprema za Bruxelles.

Brzica je dionice stekao protuzakonito. To potvrđuje Rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu broj 34-17950-401 od 11. srpnja 2003. Prijavu Prekršajnom sudu podnijela je Komisija za vrijednosne papire, ovlaštena za nadzor Središnje depozitarne agencije kod koje se vode knjige dionica za sva dionička društva u Hrvatskoj. Bez obzira na prijavu, Agencija je Brzici priznala prava na dionice i upisala ga u depozitorij. Takvim glasovima i glasovima bez punomoći Brzica je osvojio PPK Valpovo.

Na skupštini dioničara podmićeni, ucijenjeni i prestrašeni opunomoćenik malih dioničara Franjo Abramić glasovao je suprotno uputama. Prevareni dioničari napustili su skupštinu, a Brzica ju je nastavio služeći se najprimitivnijim pravničkim trikovima. Ucijenjena i od dva muškarca prestrašena javna bilježnica ipak je pitala: “Gdje vam je punomoć?” Odvjetnik je odgovorio: “Dobit ćete je sutra”. Nevjerojatno je da na kraju marica nasilnike ne odvodi tamo gdje im je mjesto.

Jasno se vidi kako se izdajica Franjo Abramić lomi nakon pritiska Brzičina odvjetnika i glasuje suprotno uputi malih dioničara. Očito je posrijedi mito, prijetnja ili ucjena. Brzičin odvjetnik proglašava se predsjedavajućim skupštine, s Brzicom prijeti javnom bilježniku Mandici Popović. Brzici je od silnog napuhavanja remen spao nisko ispod trbuha, on i odvjetnik vode dijalog koji nazivaju skupštinom.

Intervencija Branimira Glavaša naišla je na odobravanje javnosti. Ali to je varka, Glavaš ne može političkim sredstvima riješiti problem u Valpovu. Pogotovo ne on koji je uveo strahovladu u Slavoniji. Potrebni su temeljita rekonstrukcija Središnje depozitarne agencije i Komisije za vrijednosne papire, zatvaranje Ive Brzice i Alena Borbaša zbog protuzakonite samopomoći, istraga protiv Brzice zbog više nego osnovane sumnje da je prijetio Franji Abramiću, podmitio ga ili ucijenio, javno očitovanje Hrvatske odvjetničke komore o djelovanju odvjetnika na spornoj skupštini, očitovanje Javno bilježničke komore o djelovanju javnog bilježnika , javno objašnjenje bivših dvoje ministra i jednog generala o tome kako su i što doznali o sadržaju prvotne odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu da se poništi registracija odluka sporne skupštine, a nakon nečije intervencije ipak nije poništena.

Dioničarima ne treba političko rješenje nego provedba odluka stvarne većine. Središnja depozitarna agencija mora Brzici oduzeti legitimaciju za dionice koje je stekao kršenjem Zakona o postupku preuzimanja dioničkih društava. Moraju se poništiti odluke skupštine i primjenjivati zakoni. Političko rješenje koje nudi Glavaš samo je zataškavanje rabota Ive Brzice, Alena Borbaša, Ceufin brokersa, Središnje depozitarne agencije i Hrvatskog fonda za privatizaciju.

U Glavaševoj političkoj akciji uopće ne sudjeluje većina dioničara. Glavaš pregovara samo s Brzicom, kao da ostalih dioničara nema. A oni žele provesti koncept proizvodnje zdrave hrane, dok im na putu stoji švercerska koncepcija uvoza jeftine i GMO hrane. Glavaš je svoj spektakl izveo prije mjesec dana. Dalje se ništa ne događa. Sve mi se čini da se radi o taktici zamaranja protivnika.

U intervjuu subotnjem Vjesniku Glavaš izbjegava odgovor na pitanje: “Na koji će način biti završen slučaj PPK Valpovo?” On se nada da će Vlada od Brzice kupiti dionice po njegovoj cijeni i prodati ih na burzi, a prešućuje da je dio dionica stečen protuzakonito. Glavaš očito smatra da država može kupiti ukradene dionice.

Jedino poštovanje odluka većine dioničara, kakve su u prijedlozima odluka skupštine PPK Valpovo 25. srpnja i 5. rujna 2003., može donijeti mir u Valpovo.