22.01.2012. / 11:01

 

O kontroverznim prijedlozima zakona

Od antipiratstva do cenzure

Što su zapravo kontroverzni antipiratski zakoni SOPA i PIPA koji su uzrokovali povijesne poteze najvećih internetskih stranica te kako bi njihovo eventualno uvođenje promijenilo način na koji smo dosad poimali Internet kao takav, tema je diskusije koja se održala na nezavisnom američkom news-programu Democracy Now! voditeljice Amy Goodman. Diskusiju između suosnivača Wikipedije te direktorice Saveza za autorska prava prenosimo u cijelosti:

IlustracijaIlustracijaKongresna potpora paru antipiratskih prijedloga zakona slabi nakon povijesnog internetskog prosvjeda u kojem su se u srijedu tisuće web stranica zamračile na 24 sata. Štoviše, u četvrtak popodne uslijedio je veliki hakerski napad na web stranice američkih institucija (poput FBI-a), zbog čega su, uslijed velike političke prašine koja se počela dizati, Senat i Kongres objavili da odgađaju odlučivanje o kontroverznim antipiratskim zakonima. Holivudski filmski studiji, glazbeni izdavači i velike radiotelevizijske kuće podržavaju antipiratski zakon, tvrdeći da je njegov cilj zaustaviti piratizaciju zaštićenog autorskog materijala putem internetskih stranica sa sjedištem izvan Sjedinjenih Država.

„Govorimo o stranicama koje su aktivno posvećene isključivo piratstvu i u stvari sprečavaju individualne stvaraoce širom zemlje da se ekonomski izdržavaju od svojih kreativnih napora", kaže Sandra Aistars, izvršna direktorica Saveza za autorska prava (Copyright Alliance), među čijim su članovima Američko filmsko udruženje (MPAA), NBCUniversal, Time Warner, Viacom, Američko udruženje skladatelja, autora i izdavača (ASCAP) i BMI. Ali kritičari kažu da bi ti zakoni mogli iz temelja promijeniti internet gušeći inovacije i ulaganja, značajke slobodnog, otvorenog interneta. „Wikipedija bi se po tim zakonima mogla definirati kao tražilica", kaže suosnivač Wikipedije Jimmy Wales. „To bi značilo da bi bilo nezakonito da Wikipedia stavi poveznicu do neke druge stranice, čak i ako pišemo enciklopedijski članak u kojem objašnjavamo javnosti što je Pirate Bay, što se ondje događa i želimo vas tamo poslati kako biste sami mogli pogledati. To bi postalo ilegalno. To je nečuveno i naprosto neprihvatljivo prema Prvom amandmanu."

Gosti:

Jimmy Wales, američki internetski poduzetnik najpoznatiji kao suosnivač i promotor neprofitne mrežne enciklopedije Wikipedije i Sandra Aistars, izvršna direktorica Saveza za autorska prava (Copyright Alliance), bivša potpredsjednica i pomoćnica glavnog savjetnika u Time Warneru.

Voditelji:

Amy Goodman i Juan Gonzales

AMY GOODMAN: Akcija protiv antipiratskih zakona u srijedu opisana je kao najveći online prosvjed u povijesti interneta. Ali bilo je i uličnih prosvjeda protiv tih zakona. U New Yorku su se stotine ljudi okupile na Manhattanu ispred ureda demokratskih senatora Chucka Schumera i Kirsten Gillibrand, sponzora senatskog prijedloga. Andrew Rasiej, predsjednik zajednice New York Tech Meetup, pomogao je u organizaciji prosvjeda.

"Običavao sam se šaliti da političari ne znaju razliku između poslužitelja i konobara. Ali u slučaju PIPA-e i SOPA-e, njihovo neznanje nije šala. U želji da dobije bitku protiv piratstva, koje bismo svi voljeli svesti na minimum, ako ne i posve eliminirati, Kongres, na zapovijed bogatih industrija koje posjeduju autorska prava i vide u tome vlastite interese, predlaže redizajn interneta na način koji je štetan za našu industriju i otvorenost mreže. Uspiju li, neće samo ugušiti inovacije i ulaganja u perspektivne tehnološke tvrtke u New Yorku i drugdje, već će nepovratno oštetiti arhitekturu interneta ohrabrivši cenzuru u cijelom svijetu", rekao je Rasiej.

AMY GOODMAN: Sandra, zašto smatrate da su ovi zakoni toliko važni?

SANDRA AISTARS: Ja predstavljam tisuće i tisuće pojedinačnih umjetnika koji žive širom Amerike. U Sjedinjenim Državama postoji oko 11 milijuna umjetnika koji ovise o internetu da bi se umrežili, promovirali, skupljali sredstva za svoj rad, povezivali se s obožavateljima, distribuirali svoja djela i u osnovi zarađivali za život. Njihova sposobnost da u tome budu učinkoviti kompromitirana je činjenicom da u inozemstvu postoje zločinačke web stranice posvećene isključivo raspačavanju krivotvorene robe i robe zaštićene autorskim pravima u svrhu stjecanja dobiti koja se ne dijeli s tvorcima te robe. Ne govorimo o Wikipediji, ni o Redditu, ni o Twitteru ili bilo kojem od tih korisnih društveno-medijskih alata na koje se svi oslanjamo, kada govorimo o otpadničkim stranicama koje su meta tih zakona. Govorimo o stranicama koje su aktivno posvećene piratstvu i koje u stvari sprečavaju individualne stvaraoce širom zemlje da se ekonomski izdržavaju od svojih kreativnih napora.

JUAN GONZALEZ: Pa, Jimmy Wales, suosnivaču Wikipedije, vi ste te zakone smatrali toliko prijetećima da ste zatvorili svoju stranicu. Zašto?

JIMMY WALES: Pa, ti su zakoni vrlo loše napisani. Posve je u redu razgovarati o potrebi da se pronađu rješenja za kriminalno ponašanje na internetu. Nije u redu uvesti cenzorski režim kao odgovor na to. Nije u redu pokretati procese koji bi nagnali tvrtke za kartično poslovanje da prekinu zakonite poslove samo na temelju nečije pritužbe. Moramo se vratiti na početak i ponovo razmisliti o cijelom problemu, i pritom staviti slobodu govora na prvo mjesto i u središte rasprave.

AMY GOODMAN: Što kažete na to, Sandra?

SANDRA AISTARS: Slažem se da sloboda govora i pitanja vezana uz Prvi amandman moraju biti na prvom mjestu i u središtu svih tih rasprava, i bili su. Prijedlozi zakona nemaju veze s cenzurom, ništa više nego što kazneno gonjenje nekoga zbog krađe u trgovini ima veze s cenzurom. Ako ste stranica koja nezakonito distribuira djela zaštićena autorskim pravima ili krivotvorenu robu putem interneta američkim konzumentima, vi ne prakticirate slobodu govora, vi ne unapređujete političku raspravu, vi ste počinitelj krađe.

JUAN GONZALEZ: Tvrtke poput Googlea uvjeravaju da već provode dragovoljan nadzor svojih stranica i dovoljno brzo reagiraju na zahtjeve industrije.

Sandra Aistars, izvršna direktorica Saveza za autorska prava (Screenshot: Youtube)Sandra Aistars, izvršna direktorica Saveza za autorska prava (Screenshot: Youtube)SANDRA AISTARS: Tako je. Google govori o svojim programima koji postoje da bi se bavili pojedinačnim slučajevima kažnjivih sadržaja koje korisnici stavljaju, recimo, na YouTube. Ovi zakonski prijedlozi uopće se ne bave tim problemom. Kao prvo, oni se ne bave stranicama iz SAD-a kao što su YouTube, Wikipedia ili bilo koja druga stranica u Sjedinjenim Državama čiji sadržaj stvaraju korisnici. Oni također ne nameću nikome dužnost nadgledanja tih stranica ili djelovanja različitog od onoga što zakonita stranica poput Youtubea već radi u sklopu zakona Digital Millennium Copyright Act (DMCA). U zakonima postoje odredbe koje to izričito naglašavaju i daju upute sudovima da ne preinačuju zakon o autorskim pravima, zakon o zaštitnom znaku ili DMCA pri njihovu provođenju. Dakle, ti se zakonski prijedlozi bave posve drugim problemom, a to su otpadničke stranice koje postoje, održavaju se i posvećene su isključivo svrsi kršenja autorskih prava. To nisu legitimne stranice poput Wikipedije koja sama nadzire vlastite aktivnosti. To su stranice kojima često upravljaju kriminalni elementi koji su uistinu posvećeni distribuciji autorskim pravom zaštićenih dobara bez dopuštenja i bez ikakve druge zakonite svrhe.

AMY GOODMAN: Jimmy Wales, možete li odgovoriti na to i također reći kako mislite da bi na Wikipediju moglo utjecati prihvaćanje ovih zakona?

JIMMY WALES: Pa, ono što je ovdje rečeno naprosto nije istina. Ako pogledate sadržaj tih prijedloga, tu se vrlo očito radi o cenzuri. Verzija koju je predočio Senat ima odredbe o blokiranju DNS-poslužitelja kako bi se spriječio pristup prekomorskim internetskim stranicama, a prijedlozi sadrže i odredbe koje bi stavile izvan zakona da Google postavi poveznicu do, na primjer, Pirate Baya. To je, kratko i jasno, cenzuriranje Googlea i to se ne može prešutjeti. To su mjere protiv kojih prosvjedujemo. To su pogrešne stvari.

Ako želite stati na kraj tim stranicama, ako želite nešto poduzeti protiv njih, morate otići i lobirati u tim zemljama i promijeniti njihove zakone tako da odražavaju situaciju koju ste prihvatili kao pravilan način djelovanja, kao što mi u SAD-u radimo sa skidanjem sadržaja i opomenama i svim tim stvarima koje su dobro funkcionirale deset godina.

Što se tiče utjecaja zakona na Wikipediju, oni na nas utječu na nekoliko različitih načina. Definicije su toliko općenite da bi Wikipedia po tim zakonima mogla biti definirana kao tražilica, što bi značilo da bi bilo nezakonito da Wikipedia stavi poveznicu do neke druge stranice, čak i ako pišemo enciklopedijski članak u kojem objašnjavamo javnosti što je Pirate Bay, što se ondje događa i želimo vas tamo poslati kako biste sami mogli pogledati o čemu se radi. To bi postalo ilegalno. To je nečuveno i naprosto neprihvatljivo prema Prvom amandmanu.

AMY GOODMAN: Jimmy Wales, vi imate golem utjecaj. Hoću reći, internet - tisuće stranica koje su se u srijedu zamračile zasigurno se može opisati kao gromki povik interneta. Čak su i neki od sponzora prijedloga zakona, poput konzervativnog republikanskog senatora s Floride Rubija, odstupile. Jedan kongresnik, jedan senator za drugim povlače svoju potporu. Kako je takav zakon uopće napisan? I koji su vaši planovi za daljnje prosvjede?

Jimmy Wales, suosnivač WikipedieJimmy Wales, suosnivač WikipedieJIMMY WALES: Pa, moje je gledište da novi prosvjedi ne bi baš bili u redu. Privukli smo pažnju Kongresa. Oni shvaćaju da ne mogu samo slušati Hollywood. Moraju poslušati i korisnike interneta. Moraju poslušati svoje glasače. Sada bismo trebali načiniti korak unatrag i sve ovo o čemu je upravo govorila naša prijateljica iz ASCAP-a u vezi tih otpadničkih stranica, razmišljanja o ljudima koji su ozbiljno uključeni u ekonomsko profitiranje od tuđeg rada na neprimjerene, nezakonite načine, na njih trebamo usmjeriti svoje djelovanje. Nemojmo se usmjeriti na Wikipediju ili Google. Nemojmo uspostaviti režim cenzure DNS-a.

Dakle, po mom mišljenju, postoji put naprijed. Mislim da će se to sada dogoditi, dosad imamo 35 senatora, što je više od pet prije prosvjeda, koji su se izjasnili protiv prijedloga. Mislim da možemo reći da je to mrtvo slovo na papiru, ti prijedlozi više neće napredovati. Moj je stav da ne bismo trebali samo likovati i sjediti ovdje i govoriti: „Ah, hura, pobijedili smo." Sada bismo trebali biti konstruktivni. Trebali bismo reći: „OK, gledajte, želimo se vratiti", i želimo reći: „Gledajte, ako ima zakonskih problema, analizirajmo ih. Nađimo rješenja koja će svima koristiti."

JUAN GONZALEZ: Sandra Aistars, što kažete na to? Jer nazvali ste prosvjed reklamnim trikom i ustvrdili da širi neke neodgovorne zahtjeve. Mislite li da taj prosvjed, njegov opseg i ekstenzivna priroda pozivaju na preispitivanje tih prijedloga?

SANDRA AISTARS: Mislim da se prijedlozi preispituju i da su se već preispitivali. To je dio uobičajenog procesa izrade zakonskih nacrta. Mislim da je ono što se dogodilo u srijedu bilo - znate, zanimljivo. Osobno mi je bilo zanimljivo što se Wikipedia odlučila na čin samocenzure kako bi prosvjedovala protiv prijedloga. Ali mislim u svakom zakonodavnom procesu ljudi trebaju obratiti pažnju na ono što zakoni uistinu kažu. G. Wales se, govoreći o zakonskim odredbama, referira na zakon koji više ne postoji i, da budem iskrena, nikada nije ni postojao u tom obliku u kojem ga on prikazuje. Uputila bih ljude da pogledaju menadžerski amandman SOPA-e, dostupan na web stranici Pravosudnog odbora Predstavničkog doma, i odredbe predloženog zakona. Također bih napomenula da je zakonski proces, kao što sam rekla, dugotrajan i rasprave se vode oko odredbi svakog zakona. To se sada događa i događalo se. Tijekom posljednjih nekoliko dana bilo je različitih modifikacija koje su načinjene kao dodatak onima predloženima u menadžerskim amandmanima SOPA-e kako bi riješile neke probleme oko blokade DNS-a. I senator Leahy i senator Smith dali su do znanja da će ukloniti sve odredbe o DNS-u iz prijedloga zakona i nastaviti se zalagati za manje kontroverzne odredbe.

U vezi blokade DNS-a i toga je li ona primjerena ili ne, također bih uputila ljude na činjenicu da naši trgovački partneri u Europi, Ujedinjenom Kraljevstvu, u raznim zemljama EU, već provode blokadu DNS-a kako bi blokirali Pirate Bay. Dakle, određene vrste aktivnosti za koje je g. Wales ustvrdio da bi se trebale događati i da bismo ih trebali provoditi u inozemstvu već se praktički događaju u inozemstvu. Ono što tražimo je pomoć domaćih stranica u skladu s ovim zakonima: da surađuju s glavnim tužiteljem kada federalni okružni sud proglasi neku stranicu prekršiteljem i da prestanu poslovati s tim stranicama.

AMY GOODMAN: Jimmy Wales, koji je vaš odgovor na tvrdnje Sandre Aistars? I na moć kompanija koje ona zastupa poput MPAA? Sandra Aistars je upravo spomenula, na primjer, senatora Leahyja, jednog od sponzora prijedloga zakona, liberalnog senatora iz Vermonta, kolegu Christophera Dodda iz Connecticuta koji se umirovio i postao šef MPAA. Je li to odigralo ulogu u dobivanju početne potpore? Sada senatori jedan po jedan odstupaju.

JIMMY WALES: Da, jasno je da postoji proces u kojem lobisti troše velik novac, sklapaju mnoga prijateljstva i utječu na zakonodavstvo. Prije 30, 40 godina mi ostali nismo mogli učiniti gotovo ništa u vezi toga. Sada se možemo organizirati na internetu i reći: „Hej, čekajte malo. Trebali biste se zauzeti za nas, a ne za šačicu velikih kompanija." I tako, mislim da imamo priliku promijeniti stvari.

Još jedan komentar koji sam htio dati odnosi se na ukazivanje na ono što neke zemlje u Europi čine po pitanju filtriranja i blokiranja DNS-a, koje je po meni posve neuvjerljivo. Ovo je Amerika. Imamo Prvi amandman. Ima stvari koje Kongres naprosto ne može učiniti. Činjenica da sloboda govora nije toliko snažna u drugim zemljama u svijetu nije nešto što bismo trebali kopirati, već nešto protiv čega se treba boriti.

AMY GOODMAN: Sada bismo vam pustili isječak jednog glasnog kritičara dvaju antipiratskih prijedloga zakona - to je pionirski internetski pisac i profesor na sveučilištu u New Yorku, Clay Shirky. Početkom tjedna snimio je govor na web stranici TED pod naslovom „Obranimo svoju slobodu dijeljenja (ili: Zašto je SOPA loša ideja)". Ovo je dio govora profesora Shirkeyja.

"Jer najveći proizvođači sadržaja na internetu nisu Google i Yahoo! - to smo mi; mi smo ljudi koje se zakonski goni, jer na kraju krajeva, prava opasnost od primjene PIPA-e i SOPA-e prijeti našoj mogućnosti međusobnog dijeljenja stvari. Ono što PIPA i SOPA riskiraju je izvrtanje stoljećima starog zakonskog načela - nevin dok se ne dokaže krivnja. Ne možete dijeliti dok nam ne dokažete da ne dijelite nešto što nam se ne sviđa. Odjednom breme dokaza u okršaju zakonitog i nezakonitog pada na nas i na servise koji bi nam mogli ponuditi nove mogućnosti. A ako policijski progon korisnika stoji makar i jedan novčić, to će srušiti servis sa sto milijuna korisnika. Takav internet oni imaju na umu.

Zamislite taj znak posvuda. Zamislite da na njemu piše „YouTube" i „Facebook" i „Twitter". Zamislite da kaže „TED" jer komentari se ne mogu zabranjivati ni po kojoj prihvatljivoj cijeni. Pravi učinci SOPA-e i PIPA-e bit će drugačiji od predloženih. Prijetnja, u stvari, leži u ovoj inverziji bremena dokaza, gdje nas odjednom sve tretiraju kao lopove u svakom trenutku u kojem imamo slobodu stvaranja, proizvodnje ili dijeljenja. A ljudi koji nam osiguravaju te mogućnosti - YouTube, Facebook, Twitter ili TED - prisiljeni su prijavljivati nas ili su izloženi optužbama za suučesništvo u prekršajima".

AMY GOODMAN: Bio je to govor profesora na sveučilištu u New Yorku Clayja Shirkyja sa web stranice TED. Sandra Aistars, kako reagirate na to?

SANDRA AISTARS: Znate, kad bi zakoni djelovali tako kako profesor kaže, prva bih im se usprotivila. To naprosto nije istina. Umjetnici i stvaraoci koje predstavljam oslanjaju se na internet kako bi dijelili svoj rad, komunicirali o njemu, komunicirali međusobno, pronalazili nove ideje, međusobno se nadograđivali u svom radu. Oni nikada ne bi bili na strani zakona koji djeluje onako kako njegovi protivnici sugeriraju da će ovaj zakon djelovati u nekoj hipotetičnoj situaciji. Pogledajte tekst zakona. Nema premještanja tereta dokaza. Nema ni spomena o bilo kojoj stranici imalo sličnoj YouTubeu ili TED-u ili Twitteru ili Wikipediji. Prijedlozi se odnose na stranice koje su prvenstveno posvećene kažnjivoj komercijalnoj distribuciji djela zaštićenih autorskim pravima. Ne radi se o ljudima koji dijele vlastiti rad. Radi se o ljudima u inozemstvu udruženima u zločinačke sindikate koji kradu radove američkih umjetnika i preprodaju ih na američkom tržištu bez ikakvog povrata novca njihovim tvorcima. To je naprosto moralno pogrešno i vrijeđa prava autora da zarađuju od vlastitog rada.

Preneseno s portala Democracy Now

Prevela Diana Robaš

Vezane vijesti

Što se dogodi na internetu u jednoj minuti?

Što se dogodi na internetu u jednoj minuti?

Intel je zbrojio i analizirao globalni internetski promet. Dobiveni rezultati daju sliku rasta interneta i dinamike korištenja određenih usluga.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika